"Jasno je da će Slovenija inzistirati na implementaciji arbitražne presude. Ako to bude išlo,onda dogovorno, a ako ne - morat ćemo upotrijebiti i odgovarajuća pravna sredstva", izjavio je prije nešto manje od tri godine tadašnji slovenski premijer Miro Cerar, dodavši da Hrvatska odbijanjem arbitražne presude krši međunarodno i europsko pravo.

Suprotstavljena stajališta Ljubljane i Zagreba o arbitražnom rješenju, pri čemu je Hrvatska ponavljala da je arbitražni postupak bio kontaminiran postupcima Slovenije te je stoga i prijedlog arbitara nepovratno kompromitiran, izazvala su "ledeno doba" u odnosima.

Diplomatskih kontakata na najvišim razinama nije bilo u drugoj polovici mandata Cerarove vlade, no ni u onoj Marjana Šareca, koja je nakon nje uslijedila, a u kojoj je Cerar bio šef diplomacije.

Čini se da je vrijeme otopljavanja u odnosima Zagreba i Ljubljane nastupilo u ožujku, kada je, na samom početku krize oko pandemije Covida-19, u Sloveniji došlo do malo očekivane smjene na političkoj sceni.

Vještim političkim manevrom nakon ostavke premijera Marjana Šareca novu je koaliciju oformio politički veteran Janez Janša, našavši se po treći put u toj ulozi.

'Nova kemija' u odnosima

Vlada koju vodi Janša od početka je u prvom redu posvećena pandemijskoj krizi s kojom se suočava cijeli svijet, a ne toliko vanjskoj politici, ali je malo nakon preuzimanja vlasti poslala pozitivne poruke "južnoj susjedi".

"Odnosi s Hrvatskom su u načelu dobri, posebno na nekim važnim područjima kao što su ekonomski odnosi. Postoje neka složenija još otvorena pitanja i nadam se da će biti dobre volje da se u razgovorima riješe", iznio je Janša u jednom od svojih nastupa.

Unatoč pandemijskim uvjetima koji su usporili uobičajene aktivnosti diplomata, te posvećenosti vlada rješavanju aktualnih pitanja u okviru EU, između Hrvatske i Slovenije proteklih je mjeseci održan niz kontakata na visokoj razini, pa i u formatu "uživo".

U kontaktima premijera Plenkovića i Janše te na više ministarskih sastanaka uspostavljena je, po izjavama, "nova kemija" u odnosima i smanjena razina nepovjerenja. Između ostalog, sastajali su se ministri vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i Anže Logar te ministri unutarnjih poslova Davor Božinović i Aleš Hojs, dogovarajući se o djelovanju unutar europskih institucija i usklađujući protuepidemiološke mjere.

Pozitivnu atmosferu, pojačanu nakon izbora u Hrvatskoj na kojima je hrvatski premijer učvrstio svoju političku poziciju, ilustrira i činjenica što je Plenković upravo slovenskog kolegu u dva navrata, u vrijeme kad nije mogao biti na samitu EU u Bruxellesu, izabrao kao onog koji će na tom skupu zastupati Hrvatsku.

Stabilnost slovenske vlade na kušnji

Je li riječ o stvarnom i održivom političkom trendu poboljšanja odnosa i novim vjetrovima između Zagreba i Ljubljane, ostaje da se vidi.

Jedan od važnih čimbenika u toj procjeni možda će biti stabilnost slovenske vlade koja trenutno nije nešto čime bi se Janša mogao pohvaliti.

Njegova desna koalicija za sada ima dovoljnu većinu u parlamentu, no oporba iz tjedna u tjedna u tjedan najavljuje pokušaje njena smjenjivanja.

U tome su izuzetno angažirane stranke ljevice, čija se kritike odnose na stil vladanja sadašnjeg premijera, navodnu sklonost autoritarnosti, ugrožavanje medijskih sloboda, najavu promjena u vanjskoj politici koje bi Sloveniju približile Višegradskoj skupini i odražavale izraženiji suverenizam u odnosima s Bruxellesom.

Ne treba, međutim, zaboraviti da su upravo dvije lijevo-liberalne vlade, koje su vodili Cerar i Šarec, i u međunarodnim kontaktima zbog prijepora oko granice inzistirale na nategnutoj tezi kako se i Hrvatska približava istočnoeuropskim "iliberalnim demokracijama".

Uz to, one su ustrajale na sudskim tužbama protiv Hrvatske i Europske komisije zbog granice i istarskog terana, što je odnose dodatno zategnulo, unatoč konačnom neuspjehu slovenskih pokušaja na međunarodnim sudovima, što su i domaći mediji nazvali "pravosudnim porazima" Slovenije i "pobjedom Hrvatske".

Međutim, Janšu, karizmatičnog junaka iz vremena slovenskog osamostaljenja, koji je stekao i značajno političko iskustvo, prate kontroverze vezano uz neke poteze, ali i karakterne osobine.

Ljevica ga optužuje da je svoju stranku čvrsto vezao uz blok koji u EU čini Višegradska skupina, osobito "iliberalni" režimi u Poljskoj i Mađarskoj, koji dovode u pitanje europsko načelo vladavine prava.

Oporba smatra da sada, nakon što je tako profilirao svoju Slovensku demokratsku stranku (SDS), u tom "opasnom" pravcu vodi i Sloveniju, odvajajući SDS od dominantno umjerene struje u obitelji Europskih pučkih stranaka (EPP), a zemlju od pozicija članica EU-a koje su je utemeljile, poput Francuske, Njemačke i Nizozemske.

Iako u nekim situacijama pokazuje odlučnost i konzekventnost, Janši se zamjera da nema osjećaja za komunikaciju i ne iskazuje dovoljno empatije, što se pokazalo i u pandemiji koronavirusa, kad je za teškoće okrivljavao prosvjede i izraze nezadovoljstva građana, što je iritiralo javnost.

Čak i koalicijski partneri navode da ponekad nepotrebno unosi ideološki diskurs pokušavajući diskreditirati protivnike ili suparnike, primjerice navodeći da su vodeći urednici i novinari koji ga kritiziraju sljednici starog komunističkog režima i sl.

Mnogima su sporne i njegove intervencije u medijsku sferu i demoniziranje i prozivanje novinara, pa je očite pokušaje utjecaja njega i vlade na neke medije, osobito one čiji je osnivač država, osudilo i više međunarodnih novinskih udruženja, pa i povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava.

Mediji bliži oporbi pišu ovih dana da je do zatopljavanja odnosa s Hrvatskom možda došlo i "popuštanjem" Janše na štetu slovenskih nacionalnih interesa, te da ljevicu nerviraju i njegovi smirujući tonovi nakon što su Italija i Hrvatska odlučile proglasiti svoje isključive gospodarske pojase u Jadranu.

Više je slovenskih pravnika ovih dana medijima ustvrdilo kako bi Slovenija, zbog proglašenja takvih suverenih zona, ostala bez kontakta s otvorenim vodama jer će Jadran biti "zatvoren" za slovenske ribare.

Najizraženija je i teza kako Hrvatska ne bi smjela proglašavati svoj gospodarski pojas dok ne riješi pitanje granice na moru sa Slovenijom primjenom arbitražnog rješenja, koje je za Hrvatsku neprihvatljivo zbog kompromitacije postupka i koja se zalaže za bilateralne razgovore i rješenje temeljeno na međunarodnom pravu i dobrosusjedstvu.