U političkoj tradiciji uvriježeno je da se prije isteka prvih 100 dana na vlasti ne daju ocjene rada vlade ili predsjednika. No u situaciji kada se očekuje toliko nužna i obećavana, suprotna, transparentna politika koja će radikalno promijeniti dosadašnje stanje – onda se to očekuje odmah.

Nova Vlada zasjela je u Banske dvore upozoravajući građane da će zasigurno nekada i pogriješiti, ali i da će učiniti potreban zaokret. Dok Vlada od birača traži strpljenje do prvih rezultata njihova rada, građani su ih, poučeni situacijama iz nedavne prošlosti, od prvoga dana stavili pod povećalo. Shvativši da se brod opasno nagnuo, javnost ima potrebu, ali i pravo, nadzirati sve: premijera, ministre, ljude u upravama i nadzornim odborima pa, ako treba, i vrtne patuljke kada bi postojali u dvorištu Banskih dvora.

PRVI GRIJESI MILANOVIĆEVE VLADE

Članovi nove Vlade, koji su se prije dvije godine javno zgražali nad slučajevima degradacije elementarnih demokratskih standarda, u prvih 59 dana vlasti i sami su u više navrata postali predmetom zgražanja.

Najsvježiji povod je donošenje Odluke o kriterijima za kandidate u nadzorne odbore i uprave trgovačkih društava u vlasništvu države: kao da do sada nisu živjeli u Hrvatskoj, članovi Kukuriku vlade valjda očekuju od građana da vjeruju da će vlast izabrati prave ljude na čelna mjesta državnih tvrtki, premda u izglasanoj odluci stoji da izabrani mogu bitisvi koji nisu pravomoćno osuđeni na nekakav oblik gospodarskog kriminala. (Prema tome, tvrtke mogu voditi i nadzirati osobe koje su nepravomoćno osuđene za gospodarski kriminal i one pravomoćno osuđene za ostala kaznena djela.)

U popravljanju zlokobnog dojma zbog te odluke, Vladi nije pomogla ni činjenica da je Jadranka Kosor 2010. godine donijela gotovo identičnu odluku. Ona je po pitanju nadzornih odbora ispala čak poštenija jer je uvela javne natječaje za izbor u nadzorne odbore dok ih je Milanović ukinuo i to odmah po dolasku na vlast. To mu je, naime, bila jedna od prvih kritiziranih odluka.

Druga situacija zbog koje je nova vlada najviše kritizirana, i zbog koje je izgubila dobar dio početnog povjerenja javnosti, ona je o imenovanju nepravomoćno osuđenog Srećka Ferenčaka u nadzorni odbor Janafa. Pod pritiskom medija odluka je povučena nekoliko dana kasnije, ali cijeli slučaj rasvijetlio je odnose koalicijskih partnera SDP-a i HNS-a koji su u jednom trenutku poveli rat 'off the record informacijama' svaljujući jedni na druge krivicu zbog prvih oštrih kritika javnosti. Probudila su se sjećanja na kronično neusklađenu koaliciju s početka tisućljeća koju je vodio Ivica Račan, a s njima i sumnja da će politička trgovina između HNS-a i SDP-a imati prednost pred teškim državnim problemima.

Upravo zbog tih sumnji članovima vlade analiziraju se čak i navodni 'benigni lapsusi', šaputanja ili dvosmisleni pogledi u plafon dok govori netko od partnera. Upravo zbog nepovjerenja, neki mediji se upuštaju u nadripsihoanalize odnosa između koalicijskih partnera, a najbolja prilika pruža im se kada svi ljudi kojima je povjereno upravljanje državom zajedno sjednu za ovalni stol na sjednici vlade.

Primjećuje se kako potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, koji tašto inzistira da ga se titulira kao 'prvog potpredsjednika', nerijetko nakon predstavljanja nekog zakona održi govor nalik premijerskom u kojem obrazlaže smjer u kojem Vlada vodi državu. Na posljednjoj je sjednici baš on, koji toliko ne podnosi kriva tituliranja, Milanovića nazvao 'potpredsjednikom'. Tko je htio, u tim je detaljima mogao pronaći nove argumente da Čačić ima problema s činjenicom da on nije šef Vlade.

Premijer Milanović, pak, ostavlja dojam da mu je glavni cilj biti potpuno drugačiji od Sanadera: autoritativan, ali ne i autoritaran, često djeluje pomirljivo u odnošenju prema svim ministrima, a izgleda kao da se posebno trudi biti koncilijantan prema Čačiću. Tu i tamo u svojim govorima pretjera u korištenju engleskih i latinskih fraza, ali u svemu ostalom čini se proračunato odmjeren.
Dok drugi ministri zasad prolaze gotovo neprimjećeno, drugi najglasniji čovjek na sjednicama vlade Slavko Linić uspjeva vrlo jasno pojasniti svaki zakon ne trudeći se uljepšati najave o otkazima i rezanjima.

Sveukupno,  upravo Čačić i Linićdjeluju kao osobe koje su najspremnije preuzele svoja ministarstva. Poduzeli su prve konkretne odluke ove Vlade poput povećanja PDV-a na 25 posto i 3,4 milijarde deficita u proračunu za 2012. godinu, koje su u jednakoj mjeri kritizirane i hvaljene.

POZITIVNI POMACI NA PODRUČJU TRANSPRENTNOSTI?

No, kada se vratimo na najavljene promjene u odnosu na prethodnu Vladu – one se, osim drugih lica i imena, još ne naslućuju. Popravljena je 'kozmetika' koju ponovno najbolje vide novinari jer se čak dan prije sjednice Vlade može znati što će drugog jutra biti na dnevnome redu, a isprintani prijedlozi zakona prvi put stižu na vrijeme u novinarsku sobu.

U Sanaderovo vrijeme to je bilo nezamislivo, a sjednice su čak i kasnile. Kosor je bila redovita, ali dnevni red njezina služba nikad nije objavljivala unaprijed, a neke je prijedloge zakona ponekad 'zaboravljala' dostaviti u materijalima za novinare.

Sanader je volio telefonske sjednice Vlade, zatvorene sjednice i sjednice na kojima ne bi bilo previše rasprave, a ministri su ponekad djelovali kao da im je glavna potreba pohvaliti lik i djelo premijera. Slično, mada u puno blažem obliku, nastavila je i Kosor u svom dvogodišnjem mandatu. Milanović zasad ne djeluje okružen dodvoricima, ali zato sjedi kraj Čačića koji se čini kao da bi mu rado prešao na stolicu.

Sjednice nove Vlade zasad nešto duže traju, odluke im se objavljuju čak na Facebooku i Twitteru, a novi ministri su prije i poslije sjednica pristupačniji novinarima: izjave se daju i po nekoliko puta, češće se organiziraju brifinzi, ali još uvijek nema najava 'normalnih' konferencija za tisak nakon sjednica. Izvjestitelji iz Banskih dvora, naime, često su prisiljeni djelovati poput novinara red carpet rubrika koji u dane sjednica, na minus 20 ili plus 40 stupnjeva, čekaju satima na ulici i 'zaskaču' ministarske selebritije kako bi dobili odgovore na pitanja koja su od javnog značaja.

IVAN RIMAC: VLADA JE NEKOORDINIRANA, ALI REALNIJA
 Naziru li barem promjenu smijera vođenja politike u posljednjih 59 dana - upitali smo političke analitičare. Ivan Rimac kaže da kod Milanovićeve Vlade vidi veću usmjerenost 'na pokušaje rješavanja problema, dok ih je prethodna Vlada uglavnom negirala'.

'Ova vlada nešto realnije govori da problemi postoje i nastoji ih riješiti. Doduše, to čini nedovoljno radikalno bez pozivanja na nacionalni konsenzus na krupne promjene, što bi moglo izazvati nove sukobe i probleme', rekao je Rimac koji smatra da donošenje izbalansiranog proračuna 'predstavlja relativno spori hod promjena i malo zadiranje u postojeće stanje, čime se iznevjeruju očekivanja o brzom oporavku i promjeni ekonomskog stanja'.

Kada gleda na Vladu kao skup ministara, Rimac im zamjera na neusklađenosti u izjavama i javnim nastupima, ali pojašnjava da se to dogodilo zato što neki od njih nisu bili uključeni u izradu proračuna i smatra da će se to u narednom razdoblju promijeniti.

Kad su u pitanju sukobi na relaciji HNS-SDP, Rimac dobar dio njih pripisuje medijima koji su, kako je rekao, bili skloniji tražiti prijepore prije nego su ti prijepori realno postojali. 'I to bi pripisao nekoordiniranom djelovanju Vlade u cjelini i početnom razdoblju premijera, povećenosti izrade proračuna i ekonomske strategije', kaže Rimac.

JAROSLAV PECNIK: ČAČIĆ IPAK NEKE STVARI RADI KAO HDZ

Politolog Jaroslav Pecnik kaže da su dosadašnji sukobi koalicijskih partnera samo 'ekscesi koji upućuju na trend u odnosima, ali ne na sukob'. Smatra da bi taj odnos ipak bio korektan kad ne bi jedni drugima držali fige u džepu'. 'Sjetite se HDZ-a i HSS-a, svatko se želi okoristiti i iskoristiti jedni druge. Čini mi se da element povjerenja među SDP-om i HNS-om ipak postoji, ali može s vremenom kopniti', rekao je Pecnik.

'Ni oni nisu cijepljeni od političkih interesa. Čačić je Milanoviću važan, ali Čačić ne pristaje na kompromise i ide do kraja u svojim naumima. Rekao je jednom da HNS nije kao HDZ i da neće biti podjele plijena u vidu državnih tvrtki, ali ipak neke stvari isto kao HDZ', rekao je Pecnik koji smatra da će ipak konačnu ocjenu rada nove vlade dati trend rasta ili pada BDP-a.

Na neka od postavljenih pitanja možda nekome može odgovoriti rečenica premijera Milanovića koju je izjavio u intervjuu za Novi list: 'Politika je konfliktan posao. Na nama je da sustav državne uprave učinimo efikasnim kad su u pitanju usluge prema građanima i gospodarstvu, i racionalnim kad su u pitanju troškovi. Ne živimo u iluziji da će se svima sviđati to što radimo, nemaju svi ista očekivanja i interese i u skladu s time i reakcije na određene odluke. (...) Treba nam zaokret za koji ne tražimo aplauz, već eventualno malo strpljenja.'