O lamentacijama na jednom večernjem sastanku u Zagrebu izvijestio je jedino Globusov novinar Darko Hudelist te, unatoč nedostatku nekih novosti, nazvao to povijesnim. Jedna od misli bila je kako ograničiti državnu vlast do te mjere da se razmaše poduzetnička akcija, pa onda nastupi materijalno i ostalo blagostanje.

Uz nedostatak novih ideja na sastanku su bila i stara lica, frontmeni ove grupe, već poznati na domaćoj političkoj sceni iz ranijih kampanja za promociju radikalnih vjerskih uvjerenja na području braka, pobačaja i zdravstvenog odgoja. Ovoga puta planiraju akcije u domeni ekonomskih propisa uz prešutnu ili izravnu potporu klera.

Povratnici iz prekomorskih zemalja Stjepo Bartulica (SAD), savjetnik predsjednika Ive Josipovića i, po vlastitom priznanju, član tajnovite katoličke organizacije Opus Dei, uz Vicu Batarelu (Australija), predsjednika udruge Vigilare, jedan je od inicijatora Novih konzervativaca, a Globusu je rekao: 'Za ekonomske slobode sam. A to znači da je na državi samo da osigura pravednu utakmicu, tj. da bude nogometni sudac, a ne da bude majka ili medicinska sestra.'

Sličnu i istu priču godinama pričaju razni zagovornici ekonomskog neoliberalizma i po tome je već dosta otrcana. Recimo Vjeran Zuppa, hrvatski dramaturg i pisac, kaže da mu je zato vrlo dosadno bilo čitati tekst o tzv. hrvatskim neokonzervativcima, jer da bi se netko zvao konzervativcem, treba biti teoretski i praktično kvalificiran, a ovo vjerničko društvo ne ostavlja takav dojam.

'Ništa novoga ne vidim osim još malo 'hvaljen Isus i Marija'. Nema tu nijednog stava, samo nabacivanje općih pojmova', smatra Zuppa, a iako ljevičar, uvažava primjerice engleske konzervativce, samo što Novi konzervativci, tvrdi, nemaju kapacitete za političku opciju, kao i ostale hrvatske 'konzerve' koje kod nas 'nemaju glavu, ali imaju rep kojim mašu'.

Sve što Novi konzervativci govore nekakvo je povezivanje morala i kapitalizma, kao 'gemišt varijanta Thatcherice, za koju ni oni nisu sposobni niti smo mi oduševljeni'.

Međutim popis želja je ipak tu i on, prema pisanju Globusa, glasi: '1. Moral je važan; 2. Načelo kontinuiteta; 3. Hrvatski ponos i identitet; 4. Ograničena državna vlast; 5. Tržišno gospodarstvo; 6. Društveni angažman; 7. Humor i radost života.'

Oko toga su naši neokonzervativci zavrtjeli još malo o iracionalnom strahu od kapitalizma i pomaganju siromašnima, što je predstavljeno kao stvaranje pokreta sa sedmočlanim mozgom na vrhu jer su njegovi akteri izuzetno predani famoznom judeokršćanskom moralu. A koliko taj moral može biti ekonomski isplativ, vidjeli smo na osnovi referenduma o braku, odnosno troška za državni proračun od 47 milijuna kuna, koje su mogle biti smisleno uložene u gospodarstvo.

'Oni žele ponuditi nešto prisutno u Americi i svijetu, ali ne shvaćaju da je ovdje potpuno drugi kontekst. Stranke su u krizi identiteta. Socijaldemokracije nema u SDP-u. HDZ su kao neki demokršćani, ali neodređeno objedinjavaju svašta, od Ruže Tomašić do Kolinde Grabar Kitarović. Kakva je tu poveznica? HNS nije politika nego političko poduzetništvo koje se bavi političkim kadroviranjem. Možda se u tom kaosu može činiti da ima prostora za konzervativnu opciju, ali ovi naprosto nemaju tih kapaciteta', smatra Jaroslav Pecnik, istaknuti laburist kojeg smo za mišljenje pitali s obzirom na analize u kojima često obrađuje domaću i svjetsku političku situaciju.

Zuppa također nije impresioniran sposobnošću Novih konzervativaca da oforme utjecajniju političku organizaciju ili pokret. Njihove ideje, kaže, dosadno je čitati jer djeluju kao dječja igra.

'Stvaranje političkih stranaka stvarno je ozbiljan posao, a oni ga ne znaju. Poznati su u javnosti jedino kao angažirani katolici. I to je sve. Apsolutno se ne vidi teorijska potkovanost koja bi privukla čovjeka s bilo kakvim politološkim ili političkim znanjem. Osim onih koje su već privukli, a to je nešto mladih na seminarima. Nimalo se ne razlikuju od Kujundžićeve grupe. Jedni malo više galame, drugi malo manje', objašnjava Zuppa.

Pecnik je ipak oprezan jer se sjeća da je referendum o braku jednako tako besmisleno izgledao u početku kampanje da bi se pretvorio u jednu od glupljih hrvatskih epizoda.

'Ako je Markićka uspjela sa svojom ludošću oko referenduma, ne vidim razloga zašto ne bi i oni. Očito je društvo apsolutno izgubilo kompas i vrijednosti. Pa ako netko složi priču, može postati i primamljiva da je proda. A to se očito može, jer društvo pati od obrazovnog deficita. Zato ove nove konzervativce ne treba smatrati nekim novim podmazivanjem, nego podmazivanjem sadašnjeg sustava', ocijenio je Pecnik.

Novi konzervativci još nisu najavili kojim akcijama namjeravaju mijenjati hrvatsku ekonomiju. Za sada se katolički moral ekonomskom tematikom bavio putem ugovora između Republike Hrvatske i Vatikana što posljednjih 15 godina materijalno bogate Katoličku crkvu, pa joj porezni obveznici samo ove, 2014. godine, isplaćuju 352,194 milijuna kuna.

Ti  nas ugovori stoje i oko 218 milijuna kuna godišnje za plaće vjeroučitelja. Njima treba pribrojiti šest milijuna kuna, koliko je vlada Zorana Milanovića ove godine rezervirala za plaće dušobrižnika u bolnicama, bolje plaćenih od medicinskog kadra. Katolički moral, kojim novi konzervativci žele mijenjati gospodarstvo na bolje, državu stoji i tisuće hektara zemljišta i šuma, zgrada i drugih nekretnina u gradovima i selima koje država već godinama daje Katoličkoj crkvi na ime imovine oduzete u društvenu korist za vrijeme Jugoslavije. Ova konzervativna skupina za sada nije najavila kako će se odnositi prema ovom problemu u kontekstu borbe za ekonomske slobode, a uz pomoć 'djelatne ljubavi' i katoličkog morala.