Kina sustavno radi na tome da s trona svjetskih sila zbaci SAD i tako uspostavi novi svjetski poredak. Peking gradi mrežu novih međunarodnih organizacija, a primarni strateški cilj je dodvoriti se Globalnom jugu.

'Vrijeme je da se isprave neke povijesne nepravde', rekao je glavni tajnik Ujedinjenih naroda (UN) Antonio Guterres prije nekoliko tjedana na velikom samitu Kine i Afrike u Pekingu. Ukratko, došlo je vrijeme da se glasovi s afričkog kontinenta, ali i iz drugih zemalja u razvoju, više čuju unutar UN-a. Upravo to i jest najosjetljivija točka u raspravama o budućnosti UN-a – zemlje Globalnog juga osjećaju se zapostavljeno od Zapada.

Slične poruke mogle su se čuti i na prošlogodišnjem 'obiteljskom okupljanju transatlantskih zemalja' - Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji: Zapad gubi povjerenje Globalnog juga, Kina mu se sve više približava i potrebno je djelovati strateški, ali brzo.

Kritika Zapada

Iz zemalja tzv. Globalnog juga (zemlje koje su se prije raspada SSSR-a vodile pod podosta grubim imenom Treći svijet) odavno stižu optužbe da Zapad podržava globalni poredak utemeljen na pravilima samo kada mu to odgovara (primjerice – inzistiranje na principu teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali ne i tijekom američke invazije na Irak 2003.). No nakon ruske invazije na Ukrajinu, pa onda i sukoba između Izraela i Hamasa, ove optužbe postale su glasnije.

Lampica se upalila kad su ključni igrači Globalnog juga - Indija, Brazil i Južna Afrika – Zapadu pokazali zube i izbjegli sankcije uvedene Rusiji, pritom naglašavajući da nikako to ne podrazumijeva i podršku ruskom napadu na Ukrajinu. Nastavili su nesmetano trgovati s Rusijom, neki čak i u većem obimu.

Multilateralizam na kineski način

Čvrsta ruka Zapada postala je prečvrsta za njih, a kao alternativa se nametnula Kina te nudi nemiješanje u unutarnje poslove tih zemalja, dakle apsolutni suverenitet. Na tom valu jaše i 'prijatelj Pekinga za sva vremena' Vladimir Putin, a on već neko vrijeme zaziva novi svjetski poredak - multipolarni svijet, u kojem nitko nikome neće pametovati kako treba uređivati svoju državu.

Multilateralizam koji Kina zamišlja dakle izgleda ovako – nema miješanja u unutarnje poslove zemalja s kojima se održavaju bilateralni odnosi pod okriljem raznih međunarodnih organizacija.

A te paralelne strukture kinesko državno vodstvo sustavno gradi već neko vrijeme i tako si otvara prostor za slanje najvažnije poruke - da nude bolji model svjetskog poretka nego Zapad. Čelnik Xi 'novu eru' najavljuje gdje god stigne, a na raspolaganju ima već nekoliko podija.

Od nedavno održanog samita Foruma za kinesko-afričku suradnju, na koji je u Peking doputovalo 50-ak afričkih delegacija, preko saveza BRICS (čiji su osnivači, uz Kinu i Brazil, Rusija, Indija i Južna Amerika), Azijske infrastrukturne investicijske banke (AIB), pa sve do triju inicijativa – inicijative Pojas i put, Globalne sigurnosne inicijative te one s centralnim karakterom, Globalne razvojne inicijative (GDI).

Ključno pitanje su univerzalna prava i pravila

Na izniman uspjeh ove potonje podsjetila je još jednom i kineska diplomacija neposredno prije sada održanog samita UN-a o budućnosti u New Yorku. Inicijativu GDI naime već podržava oko sto zemalja i institucija, a glavni joj je cilj osigurati 'pravo na razvoj', kao da to već nije cilj UN-a.

'GDI želi stvoriti konsenzus o zajedničkim vrijednostima svih zemalja te ih integrirati u što većoj mjeri', objasnio je Wang Wen sa Sveučilišta Renmin u jednom od intervjua. U svom nacrtu za UN-ov samit kinesko državno vodstvo istaknulo je svoje vrijednosti. Ukratko, Kinezi smatraju da ne postoji univerzalni model za promicanje i zaštitu ljudskih prava. Umjesto toga, zemlje moraju usuglasiti načelo univerzalnosti ljudskih prava sa svojim nacionalnim okolnostima te svojom tradicijom i kulturom.

Svi protiv jednog... i za sebe

Može se reći da je u nekim aspektima kineski pristup i poprilično uspješan. Michael Bröning iz Zaklade Friedrich Ebert u New Yorku vjeruje da Globalni jug vidi Kinu kao saveznika u smislu gospodarskog razvoja – i to bez dosadnog političkog uplitanja.

Uloga Kine obično se smatra konstruktivnom i legitimnom, čak i ako ona snažno zastupa vlastite interese. Studija Zaklade o njenom angažmanu u UN-u, u kojoj su intervjuirani razni stručnjaci i diplomati, dolazi do zaključka da Zapad mora prihvatiti ovu borbu za Globalni jug s Kinom te tim zemljama ponuditi bolje rješenje. Zapad njihovu potrebu za ravnopravnom suradnjom već predugo zanemaruje, pa je cilj da SAD više ne bude vodeća svjetska sila privukao pozornost mnogih državnih čelnika.

Takav je slučaj s lijevom vladom u Brazilu. Kina je najvažniji trgovinski partner te zemlje, pri čemu gotovo trećina izvoza ide Kinezima. Brazilski predsjednik Lula da Silva želi biti percipiran kao čelnik jedne od vodećih svjetskih sila, kaže Mauricio Santoro, stručnjak za brazilsko-kineske odnose na Državnom sveučilištu u Rio de Janeiru.

Lula želi graditi svoj model svjetskog poretka sa zemljama BRICS-a i drugima, u kojem Zapad više nije toliko bitan.

Koga je sve uspjela 'pridobiti'?

Kina se zalagala za proširenje skupine BRICS, koju tamošnji državni mediji nazivaju glasom Globalnog juga. Ove godine su se, uz Brazil, Rusiju, Kinu, Indiju i Južnu Afriku, skupini pridružili Egipat, Etiopija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati, a prema navodima južnoafričkih dužnosnika, u redu stoje i deseci drugih zemalja.

Od onih u kojima Kina uživa sve veće povjerenje su i Malezija (većinski muslimanska zemlja koje osuđuje SAD zbog krize na Bliskom istoku), Kambodža (gdje je autoritarna vlada odbacuje moraliziranje SAD-a nad ljudskim pravima) te Solomonski Otoci, gdje je SAD prošle godine opet otvorio svoje veleposlanstvo, nakon što su potpisali sigurnosni pakt s Kinom. Na popisu su i druge zemlje sa srednjim do niskim BDP-om, a koje za skok cijena hrane i energije krive zapadne sankcije Rusiji.

U sve te zemlje Kina je više puta slala visoke dužnosnike. Podržala je i kandidaturu Afričke unije za skupinu G20 te za zemlje u razvoju zatražila više stolica pri UN-ovu Vijeću sigurnosti. Na vojnom polju povećala je i zajedničke vježbe s manjim vojskama, primjerice s Tanzanijom i Mozambikom, te provela policijsku obuku na Solomunskim Otocima i Kiribatima.

Kina se odnedavno predstavlja i kao globalni posrednik pa tako posreduje između suparničkih palestinskih frakcija, a vidjeli smo i kineski mirovni plan za Ukrajinu, za koji kažu da imaju potporu 110 zemalja.

Ono što želi zauzvrat je veći legitimitet na globalnoj pozornici i potporu u pitanjima do kojih joj je stalo, poput suzbijanja kritika progona muslimanskih Ujgura ili recimo agresije prema Tajvanu, koji smatra svojim teritorijem.

Na predstavljanju izvješća o ljudskim pravima pri UN-u ove godine, nekoliko zemalja u razvoju – Bolivija, Burundi, Etiopija i Kamerun – govorile su u prilog Kini, a kineski dužnosnici poricali su kršenje ljudskih prava u Tibetu, Hong Kongu i drugdje. Malezija, Surinam i Ekvatorijalna Gvineja nedavno su obećale da će podržati napore Kine da se 'ponovno ujedini s Tajvanom'.

Suradnja, a ne pomoć? Mo'š mislit'

Diplomatski je Kina to riješila poprilično pametno. Za razliku od SAD-a, naglasak je stavila na suradnju, a ne na pomoć, čime se implicira da su u ravnopravnom odnosu sa zemljama u razvoju kojima pomažu (iako je Svjetska banka svrstava među zemlje s višim srednjim dohotkom).

'Nikada nećemo krenuti utabanim putem kolonijalne pljačke ili pogrešnim putem inzistiranja na hegemoniji', rekao je kineski čelnik Xi tijekom govora u lipnju. Iako je Kina dobila potporu zemalja na antiameričkom i antikolonijalnom sentimentu u različitim zemljama Globalnog juga, i sama upada u klopku supremacije i hegemonije.

Diljem Afrike siromašne zemlje bore se s otplaćivanjem duga za zajmove koje im je dala u sklopu inicijative Pojas i put, zbog čega je mnogi optužuju za iskorištavanje jer onda na njih vrši pritisak, pa joj moraju dati podršku na drugim poljima. Kineski ulagači dominiraju i ključnim industrijama poput vađenja minerala za električna vozila, često nauštrb sigurnosti radnika i zaštite okoliša. I dok se trgovinski deficit Kine s Afrikom smanjuje, ona i dalje izvozi više nego što uvozi.

U Aziji je pak od sebe otuđila Filipine svojom kampanjom dominacije u Južnom kineskom moru. Zemlje u razvoju spremne su igrati ako dobiju nešto zauzvrat, pa je pitanje hoće li popularnost Kine potrajati s obzirom na to da se u zadnje vrijeme podosta smanjuju velika ulaganja i zajmovi.

Put do istinske promjene svjetskog poretka još je dakle dug i trnovit. Ipak se šefovi država iz cijelog svijeta još uvijek sastaju u New Yorku, a ne u Pekingu.