Premijer Zoran Milanović jučer je u Banskim dvorima održao izvanrednu konferenciju za novinare u povodu incidenta u Kistanju, no to se pretvorilo u obračun s novinarima HTV-a. Smetalo mu je što su u 'Dnevniku 3' maloljetne delikvente nazvali 'Janjevcima', ali i to što su na njega obrušili vojsku raznih kritičara. Neki su premijerove packe novinarima nazvali udarom na slobodu medija, no tako ne misle svi iskusni novinari koji redovito prate rad Vlade i premijera
'Potpuno mi je neprihvatljivo da predsjednik Vlade iskoristi napad klinaca hrvatske nacionalnosti na pravoslavne bogoslove, a zapravo cijelu svoju 'konferenciju' za novinare zloupotrijebi kako bi se obračunao sa svim svojim kritičarima, a neke pritom i brutalno izvrijeđao', komentirao je novinar Večernjeg lista Marko Špoljar premijerovu izvanrednu lekciju novinarima.
'Jedno je obračunavati se i uvrijediti svoje političke protivnike u Saboru, a nešto sasvim drugo je iskoristiti poziciju šefa Vlade i vrijeđati građane. To je
jednostavno neprihvatljivo za predsjednika Vlade. A upravo to je učinio profesoru povijesti iz Vukovine Bruni Bergeru, poručivši mu da 'stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine' nemaju pravo objašnjavati koliko je mrtvih bilo u finskom građanskom ratu', kaže Špoljar i zove premijera da se, ako želi uređivati na HTV-u, slobodno može javiti na natječaj koji je nacionalna televizija raspisala za razne uredničke pozicije.
Novinarka RTL-a Nataša Božić ne vidi ništa sporno u premijerovoj kritici medija: 'Ne mislim da su mediji i novinari svete krave, niti da je svaka kritika upućena medijima od strane političara – pritisak na medijske slobode. I mi i oni djelujemo u javnom prostoru, ako ja mogu argumentirano kritizirati premijera, nemam ama baš nikakav problem s tim da mi on jednako argumentirano uzvrati.'
Božić smatra da kritika premijera Milanovića nije sasvim neutemeljena: 'Štoviše, dijelim njegov stav da je neprofesionalno od strane pojedinih novinara i voditelja – onih koji su razgovarali primjerice sa Zdravkom Mamićem ili Ružom Tomašić - puštati da šovinistički ispadi ili teške optužbe prođu bez reakcije. Također dijelim stav da je dizanje tenzija na nacionalnoj osnovi dnevnopolitički i predizborno motivirano te da je dio zadaće medija da dobro procijene kome će u takvim okolnostima otvoriti medijski prostor i kakva je legitimacija pojedinaca ili pojedinih udruga (za koje je rijetko tko uopće čuo) da nekoga javno prozivaju.'
S druge strane, Božić prigovara Milanoviću zbog agresivnog nastupa i generalnog odnosa prema novinarstvu: 'Takav pristup pokazuje premijeru svojstven prijezir prema medijima koji, po meni, otkriva i njegovo temeljno nerazumijevanje uloge medija u društvu. Od početka svog mandata, premijer Milanović i njegov PR tim, po mom uvjerenju, medije tretiraju kao servis za plasiranje premijerovih jednostranih 'objava narodu', i to samo o onome što on želi komentirati i u trenucima kada on to želi komentirati.'
Premijer, ističe Božić, izrazito rijetko održava konferencije za javnost i izlaže se novinarskim pitanjima. Smatra da Vlada nema jasnu i prema svima jednaku politiku objavljivanja važnih informacija. 'Ne vjerujem premijeru kada kaže da nema svoje medije jer itekako postoje novinari i mediji s kojima su on i njegovi ljudi na linku i preko kojih visoki izvor u Vladi plasira ono što želi poručiti, a ne želi reći. Zbog svega toga, ne mislim ozbiljno uzimati u obzir lekcije koje premijer dijeli o radu medija', rekla je Božić.
Jedan od najiskusnijih izvjestitelja iz Vlade, novinar Slobodne DalmacijeFrenki Laušić primijetio je da se Milanović jučer niti jednom nije osvrnuo na gospodarsku i socijalnu situaciju u zemlji. 'U trenutnim okolnostima to mi se čini kao vrhunski PR', rekao je.
'Milanovića treba apsolutno podržati u borbi protiv šovinizma, a činjenica da je njegov nastup ponukao tri najveće nacionalne televizije da tog dana udarne priloge u informativnim emisijama posvete incidentu u Kistanjama govori kako je njegova presica suštinski imala smisla. To je bio najvažniji aspekt istupa predsjednika Vlade - šovinizam na ovim prostorima nas je već previše koštao', upozorava Laušić i opet 'pohvaljuje' njegov PR zbog pažnje koju je dobio na televizijama.
Laušić također primjećuje premijerov 'nezgodan' karakter koji ga je, smatra, doveo u situaciju da javno ponižava profesora povijesti: 'Iako je taj profesor činjenično bio u pravu, i taj moment na presici je bio poražavajući i ponižavajući za Milanovića.'
Kao novinar koji je pratio rad svih dosadašnjih vlada i premijera u Hrvatskoj, Laušić kaže: 'Ne treba posebno napominjati da su svi dosadašnji HDZ-ovi premijeri i jedan predsjednik države prema medijima imali vrlo aktivan disciplinirajući stav, dok je bivši SDP-ov premijer Ivica Račan pasivno vapio, u drugoj polovini mandata, kako postoje dvije Hrvatske – stvarna Hrvatska i medijska Hrvatska. Milanović je na početku druge godine mandata odlučio toj medijskoj Hrvatskoj, pogotovo onoj televizijskoj, kazati kako se ne plaši javnog i otvorenog fajta s njima, otvorenim gardom i bez rukavica. Meni se to čini jako, jako zanimljivim i ne doživljavam to, barem zasad, kao zastrašivanje medija s pozicije moći.'