Povod HND-ovu zahtjevu nepravomoćna je presuda za sramoćenje kojom je potkraj ožujka Općinski sud u Zagrebu (sudac Marko Benčić) proglasio krivom Slavicu Lukić, novinarku Jutarnjeg lista i potpredsjednicu HND-a a zbog tužbe koju je protiv nje podnijela Ivanka Trstenjak Rajković, suvlasnica privatne klinike Medikol.

Slavica Lukić tužena je i osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 26.133 kune, tj. 80 dnevnih dohodaka, zato što je iznijela da je privatna poliklinika Medikol od studenog 2007. pa do kraja 2013. dobila iz sredstava HZZO-a 500 milijuna kuna. U tekstu iz veljače 2013., novinarka je ustvrdila da je Medikol, unatoč ogromnom prihodu javnog novca, nestabilna ustanova. Razvoj događaja to je i potvrdio pa su prije nekoliko mjeseci vlasnici Medikola zatražili predstečajnu nagodbu.

Sudac je u presudi zaključio i da je 'jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja tj. Medikola, neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog'.

Za kazneno djelo sramoćenja prema novom KZ-u može biti proglašen krivim i onaj tko je iznio istinu, ali je sudac ocijenio da ta istina nije iznesena u javnom interesu!

Ova je presuda, koliko HND-u poznato, prva (nepravomoćna) presuda za djelo sramoćenja koje je uvedeno novim KZ-om koji je na snazi od 1. siječnja prošle godine. Ali, prema HND-ovoj i  našoj evidenciji, na hrvatskim sudovima vode se 42 postupka za djelo sramoćenja - od toga na kaznenom odjelu Općinskog suda u Zagrebu 33 postupka, u Rijeci pet i u Osijeku četiri postupka.

HND će uporno pritiskati vlast sve dok u Kaznenom zakonu ne izmijeni članke koje se odnose na kaznena djela protiv časti i ugleda. Smisao je ovakvih odredbi ušutkavanje novinara i eliminiranje neovisnog, istraživačkog i kritičkog novinarstva. Ministarstvo pravosuđa razmotrit će ukidanje sporne odredbe o sramoćenju u sklopu mini kaznene reforme koja bi se trebala provesti do ljeta.

U svojem osvrtu u Jutarnjem listuSlavica Lukić istaknula je kako je kazneno djelo sramoćenje savršen državni instrument za 'kroćenje' novinara, njihovo zastrašivanje i autocenzuru. Kazneno djelo sramoćenja koje je na snazi od početka prošle godine, naime, usmjereno je ponajprije na autora, a ne nakladnika. Time je, smatra Lukić, zakonodavac akterima iz sive zone u ruke gurnuo ubojito oružje za odmazdu nad novinarima.

'Sudac Benčić konstatirao je da je dosuđena kazna primjerena ne samo okolnostima počinjenog zločina, već i 'osobi okrivljene'. 'No ni riječju ne argumentira koja su ga to svojstva moje osobe ponukala da Medikolu dosudi i mojih, za mene ogromnih 26.000 kuna', ističe Lukić.

Također navodi kako je nejasno zašto je u Benčićevoj sudnici na prvom ročištu sjedila njegova kolegica, sutkinja Jasna Zoretić Rendulić, budući da je Lukić o suprugu sutkinje, Vladi Renduliću, 2012., objavila neugodan tekst o tome da je kao član Uprave MORH-ova poduzeća Pleter primao plaću od 12.000 kuna, a istodobno kao član Markačeva odvjetničkog tima od Ministarstva pravosuđa mjesečno dobivao 60.000 kuna bruto. 'Možda zato da mi izazove dodatnu nelagodu i dade do znanja na čiji teren sam došla', zaključuje.