Nekoliko sati nakon preuzimanja dužnosti američki predsjednik Barack Obama zatražio je odgodu svih slučajeva koji se vode pred vojnim povjerenstvima u američkoj pomorskoj bazi Guantanamo na Kubi, što je prvi važan korak na dužnosti čelnika države
WASHINGTON - Obama je naložio vojnim tužiteljima suda za ratne zločine u Guantanamu da podnesu zahtjev da se svi slučajevi obustave do 20. svibnja.
U obrazloženju zahtjeva navodi se da je rok od 120 dana u interesu pravde, jer bi omogućio novom predsjedniku i njegovoj administraciji da prouče dosjee.
Očekuje se da će vojni suci danas donijeti odluku o Obaminom zahtjevu, koji se odnosi na 21 slučaj, uključujući i smrtne kazne izrečene petorici ljudi optuženih za planiranje zavjere u vezi s napadima na SAD 11. rujna 2001. godine.
Vojna povjerenstva zadužena za suđenje zatočenicima logora Guantanama nisu ni vojni sudovi ni klasični savezni sudovi i kritizirana su kao tijela koja krše načela temeljnih prava Sjedinjenih Država.
Ta je povjerenstva 2006. godine osnovao američki Kongres, a veliko testiranje doživjela su dva puta, za suđenja Salimu Hamdanu, bivšem vozaču Osame bin Ladena, koji je u kolovozu osuđen na pet i po godina zatvora, te u procesu pripadniku terorističke mreže Al Kaide. U drugom je slučaju Ali Hamza Ahmad al-Bahlul osuđen na doživotni zatvor.
"Samo u Guantanamu i u Sjevernoj Koreji za podizanje optužnice vrijede izjave izvučene metodom mučenja", rekao je zapovjednik Brian Mizer, vojni odvjetnik koji je branio Hamdana. Mizerov današnji branjenik je Ali Abd al-Aziz Ali, optužen kao sudionik terorističkih napada 11. rujna.
U saveznome pravosudnom sustavu postoji sudac i porota u koju se biraju građani, a klasične vojne sudove čine sudac i porota u čijem su sastavu vojnici, uglavnom školovani u najboljim američkim školama.
"Vojna povjerenstva su pak nešto sasvim drugo", tumači vojna časnica Suzanne Lachelier, braniteljica Ramzija Bena al-Shaibe, također optuženog za zločine 11. rujna. Ta vojna povjerenstva imaju suca i vojnu porotu, a branitelji mogu biti i vojne osobe i civili. Vojna povjerenstva prihvaćaju izjave dobivene pod prisilom, to jest mučenjem, a na obrani je da dokaže kako je "prisila bila neprihvatljiva", tumači Lachelier.
Osim toga, vojna povjerenstva prihvaćaju i "neizravne dokaze" koje daju svjedoci, no ti svjedoci ne moraju u sudnici ponoviti iskaz.
Takva je praksa potpuno zabranjena na saveznome sudu ili pak na vojnome sudu. Naime, temeljna načela anglosaksonskog prava podrazumijevaju sučeljavanje svjedoka i optuženika te pravo suprotne strane, bilo da je riječ o obrani ili optužbi, na protuispitivanje svjedoka.
Za vojna povjerenstva vrijedi još jedna posebnost: kako su mnogi dokazi državna vojna tajna, Vlada može zatražiti tajno ispitivanje, čemu se sudac nema pravo usprotiviti. Manipulacije takvim dokumentima sastavni su dio postupka, ističe Suzanne Lachelier.
Konačno, godine boravka u Guantanamu ne uračunavaju se u zatvorske kazne koje izreknu vojna povjerenstva, nego se dodaju kazni.
Na suđenju vozaču Hamdanu vojni sudac odbio je primijeniti neke od tih postupaka i tako je odbio prihvatiti neizravna svjedočenja. Također je u zatvorsku kaznu izrečenu Hamdanu uračunao vrijeme koje je taj osuđenik proveo u zatvoru.
Više od 800 odraslih muškaraca i adolescenata prošlo je Guantanamom otkako je logor ustanovljen 11. siječnja 2002. i u njemu je još 245 zatvorenika, većina njih godinama i bez službenih optužnica
Danas zatvorenici borave u ćelijama s uvijek upaljenom električnom rasvjetom, a na otvorenom borave dva sata dnevno. Najopasniji nose narančastu odoru, većina je u boji bijele kave, a najkooperativniji su odjeveni u bijelo.
Šezdesetak zatvorenika bilo je oslobođeno optužbe da su "neprijateljski borci", no ostali su u zatvoru jer su ih njihove domovine odbijale primiti ili onamo nisu izručeni jer bi bili progonjeni i mučeni. Takvi zatvorenici borave u zasebnoj zgradi sa spavaonicama i zajedničkom blagovaonicom.
Zatvor u Guantanamu "proslavio" se i po ispitivanjima pod pritiskom. Neki su se zatvorenici žalili da su bili izloženi metodama koje se smatraju mučenjem: lišavani su sna, izlagani ekstremnim temperaturama ili preglasnoj glazbi, prisiljavani satima stajati u neugodnom položaju... Ostale metode zlostavljanja uključuju i sprječavanje da obave molitvu, stalno pretraživanje intimnih dijelova tijela, vrijeđanje.
Logor smješten u pomorskoj bazi koju je SAD unajmio od Kube početkom 20. stoljeća, nevidljiv je iz ostalih nastanjenih dijelova Guantanama. U zatvoru radi oko 750 vojnika smještenih u bazi, te više od 2.500 stranaca, većinom Filipinaca i Jamajkanaca.
U sedam godina otkako postoji zatvor, za ratni zločin bilo je optuženo 20-ak zatvorenika, a sudilo se samo trojici. Jedan od njih još je u Guantanamu.
