Američka gospodarska situacija i imigracija bili su u fokusu jučerašnjeg Trumpova govora pred oba doma Kongresa, u kojem je ustvrdio da je početak njegova mandata, odnosno prvih 40 dana, bio najuspješniji u povijesti. Pohvalio se odlukama o imigraciji, snižavanjem inflacije i padom kamatnih stopa te rezanjem državne potrošnje kroz DOGE pod vodstvom Elona Muska.

Kada je u pitanju vanjska politika, ponovio je svoju želju da Grenland i Panamski kanal budu pod upravom SAD-a, a na Ukrajinu se ovlaš osvrnuo, pročitavši pismo koje mu je uputio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

Blaža forma

'Govor je zapravo nekakva rekapitulacija svega onoga što je najavljivao i prije početka mandata i inauguracije te svega onoga što je govorio i radio nakon inauguracije. Tako da se nije dogodilo ništa iznimno neočekivano. Bilo je raznih spekulacija, možda da bi mogao najaviti čak i istupanje iz UN-a, a ostalo je na ovim ranijim kao šokantnim elementima. Vraćamo se sad na pitanje Grenlanda i na činjenicu da se teritoriju koji je dio savezničke zemlje Danske obraća na ovaj način. U puno, doduše, blažoj formi nego prije. Više ne govori o tome da će otkupiti Grenland, ali kaže da će biti dio SAD-a na ovaj ili onaj način. Opet je to jasna poruka. Što se tiče savezničkih odnosa, mislim da svi mogu biti razočarani time što nije pružio nikakvo olakšanje. Što se pak tiče poruka usmjerenih samom SAD-u, bio je to nekakav ideološki obojen govor, kakav se i očekivao, s naglaskom na migracije i s nekim elementima koji će se tek ovih dana utvrđivati', kazao je za tportal vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.

Našeg sugovornika osobno je iznenadilo to koliko lako Trump, pa i Musk, nabacuju netočne brojke.

'Ono što mi je porazno u čitavoj toj ukupnoj komunikaciji, osim kad govorim o Trumpu i Musku, priča je u kojoj se milijuni i milijarde isprepliću kao da je to minimalna greška. Kaže tako da su milijuni stogodišnjaka u sustavu socijalne skrbi, što je čisto nelogično. Prvi podaci onih koji pokušavaju provjeriti te činjenice govore da ih možda ima oko 100 tisuća. Dodaju se te nule kao da to ništa ne znači, a znači iznimno puno. Pomalo je to neočekivano jer je neozbiljno tako komunicirati. To nisu mali gafovi. Kao da danas netko u Hrvatskoj kaže: uložit ćemo u nacionalni stadion milijardu eura. I onda se drugi dan kaže: a ne, uložit ćemo zapravo 100 milijuna eura, a ne milijardu. Pogriješili smo za nulu. Kako bi se u hrvatskom društvu reagiralo na to drugi dan? Međutim to je novo normalno', kaže Avdagić.

Trump se u svom govoru nije previše osvrtao na vanjsku politiku, no Avdagić smatra da je to normalno jer on nije namijenjen svijetu, nego Americi. Nešto više riječi posvetio je uvođenju carina Kanadi i Meksiku, optuživši ih da su dopustili ulazak fentanila u SAD, iako podaci govore da je krijumčarenje te droge preko kanadske granice gotovo zanemarivo u usporedbi s propusnom meksičkom granicom.

Trump je, prema medijskim procjenama, pokušao umanjiti potencijalne posljedice trgovinskog rata koji je otvorio s ove dvije zemlje i Kinom, kazavši da će nakon uvođenja carina 'biti malih smetnji, ali da je to u redu'. No s obzirom na žestoke reakcije iz Kanade i Meksika, teško je očekivati da će to biti samo manji problem.

Posljedice carina

'Mene je više iznenadila reakcija kineskog veleposlanstva jer oni jasno poručuju da su spremni ići do kraja u bilo kakvom ratu. To je možda najozbiljnija reakcija u ovom trenutku. Što se tiče carina, nema se tu što posebno reći dok američko društvo ne vidi kako to izgleda, kakve su posljedice toga. Do tada neće ni tu biti prevelikog obraćanja. Ali samim time što se već počelo govoriti da će biti nešto vidi se da su u administraciji svjesni da to nije samo tako i nešto jednostavno. A kako će na kraju sve to izgledati, tek ćemo naravno vidjeti. Tu je i Europa, a takav trgovinski rat, takvih proporcija, doduše sada samo u najavama, mogao bi biti vrlo problematičan. Može se to na raznorazne načine zapravo obiti Americi o glavu', poručuje Avdagić.

Navodi da su u ovom trenutku tri stvari globalno bitne - jedno je kriza povjerenja, drugo je da se Europa mora naoružati, ali ne može to, kaže Avdagić, brzo učiniti. Treća je, dodaje, vraćanje proizvodnje iz Kine, što se isto ne može brzo provesti.

'Svi smo poslali proizvodnju u Kinu i drugdje. Vratili bismo je vrlo rado svi, ali ne možemo brzo. Ne može to ni Amerika. Te stvari nisu uopće jednostavne', poručuje Avdagić.