Od 18. ožujka do 13. lipnja u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu traje izložba Očaravajući svijet pauka i škorpiona. Zanimljiva karakteristika ove izložbe je ta što su izložene životinje žive, smještene u terarijima, a uz pauke izloženo je nekoliko škorpiona i jedna velika stonoga. O svakoj od 36 izloženih vrsta možete pročitati neke zanimljive činjenice. Uz to, na zidovima prostorija možete vidjeti fotografije i panoe koji opisuju evoluciju i anatomiju paučnjaka. Izložba, porijeklom iz Poljske, organizirana je u suradnji Ministarstva kulture i poljskog veleposlanstva.

Bez panike, nisu otrovni
Mnogi će se vjerojatno pitati zašto bi itko išao gledati te 'strašne', 'gadne' životinje i još platiti 20 kuna za ulaznicu. Za početak, pauci predstavljaju važan

dio hranidbenog lanca i najvažniji su lovci na kukce u prirodi. U Kini ih koriste u poljima riže da bi tamanili kukce nametnike. Da strah od pauka nije opravdan, podupire i činjenica da većina pauka nije otrovna za ljude. Tek nekoliko vrsta može biti fatalno. U Hrvatskoj najopasniji pauk, crna udovica, koju također možete vidjeti u muzeju, većini ljudi uzrokuje tek prolazne smetnje, a opasna može biti za djecu i starije osobe. Guinnessova knjiga rekorda najotrovnijim smatra brazilskog pauka lutalicu. Njegov ugriz, prema nekim istraživanjima, uzrokuje smrt u dva do tri posto ljudi, a u muških osoba može izazvati stanje prijapizma, bolne erekcije koja može potrajati i više sati.

Kućni ljubimci opasnog imidža
Zanimljivo je da za ljude opasni pauci uopće nisu veliki poput izložaka u muzeju. Iako su neke vrste agresivne, tarantule (ili, kako ih još u Europi nazivaju, ptičari) uglavnom su neopasne za ljude. Spadaju u podred takozvanih 'primitivnih' pauka karakterističnih po čeljusti kod koje su 'kljove' okrenute prema dolje, dok su kod ostalih pauka okrenute jedna prema drugoj poput kliješta. Tarantule se obično dijele na one koje žive na zemlji i one koje žive na stablima. Druga podjela je na tarantule 'staroga svijeta' i 'novoga svijeta'. Američke tarantule često imaju dlaku koja može izazvati iritaciju kože, dok su azijske tarantule uglavnom agresivnije od američkih vrsta.

Što se samog imena tiče, radi se o latinskom nazivu za europskog pauka vučjaka (Lycosa tarantula) koji uopće ne spada u pauke što ih danas nazivamo tarantulama. Manji je i manje dlakav, no zbog određene sličnosti ime su mu 'ukrali' njegovi veći i dalji rođaci.
Škorpioni, iako spadaju u isti razred kao i pauci, podosta se razlikuju od njih, ponajviše po kliještima i repu s otrovnom bodljom. I opet, usprkos 'otrovnom' imidžu, većina škorpiona nije opasna za ljude, a to može biti tek dvadesetak od ukupno više od tisuću vrsta. Među opasne ne ubraja se ni mediteranski škorpion.

Zbog svog 'opasnog' izgleda i zanimljivih šara, neke vrste tarantula (i škorpiona) sve se češće mogu vidjeti u domovima kao kućni ljubimci. Dakako, ako vam je ta ideja privlačna, morat ćete kupiti terarij, nabavljati žive kukce kojima ćete hraniti pauka te paziti da ga ne izlažete suncu. Svakako se dobro informirajte na web stranicama poput http://www.clankonosci.com.

I za kraj, pozivam vas, ako se nađete u blizini Prirodoslovnog muzeja koji se nalazi u centru Zagreba, da izdvojite pola sata i pogledate ovu izložbu. Ako se bojite pauka, nije li vrijeme da se suočite s tim strahom i upoznate ove lijepe i neobične životinje.