Đuro Borodarac (67) rođen je 1. siječnja 1944. u Hrvatskom Selu pokraj Topuskog, a dio obitelji mu je, za vrijeme Drugog svjetskog rata, stradao kao žrtva četnika s Banovine.

Javna karijera Đure Brodarca počela je 1965, kad postao član upravnog odbora Željezare Sisak, sekretar tvorničkog komiteta omladine i član Općinskog odbora Saveza komunista.

Dvije godine poslije postao je zastupnik Sabora SRH (1967-1971) te je obnašao dužnost sekretara Centralnog komiteta Narodne omladine Hrvatske.

Iako je bio član Matice hrvatske, kad su se ‚matičari’ našli na udaru komunističkog režima, Đuro Brodarac nije zbog toga ispaštao. Štoviše, prema objavljenim podacima u novinama, Brodarac se našao na suprotnoj strani. Početkom veljače 1972. na izvanrednoj skupštini Saveza rezervnih vojnih starješina Siska izabran je u komisiju koja je preispitivala 59 rezervnih oficira JNA koji su bili članovi Matice hrvatske.

Komisija je predložila njihovo isključenje. Ipak, režimska komunistička politika počela je sumnjičiti i Brodarca, te je i on postao nepodoban. Prema vlastitim izjavama, nije se mogao ni zaposliti niti mu je dopušteno da diplomira na Tehnološkom fakultetu. Premda je danas u takvo što teško povjerovati, to su činjenice.

Dvije godine poslije, 1973. godine, Brodarac je ipak dobio posao u sisačkoj Tremoelektrani. S vremenom je napredovao, pa je 1988. godine zabran čak i u radnički savjet poduzeća Elektroprivreda Jugoslavije.

Tijekom prvih višestranačkih i demokratskih izbora, nakon kolebanja između Koalicije narodnog sporazuma i HDZ-a, Brodarac se na kraju odlučio za HDZ. Početkom srpske agresije na Hrvatsku, imenovan je zapovjednikom PU Sisak. Od početka rata Đuro Brodarac je, zapravo, neprikosnoveni vladar Siska i Sisačko-moslovačke županije.

Godine 1992. postao je saborski zastupnik i član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, zatim član Županijske skupštine i župan sisačko-moslovački od 1993. Bio je, osim toga, član Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Bio je nositelj stranačkih lista na županijskoj razini te nositelj stranačkih lista u 6. izbornoj jedinici.

Nakon poraza na lokalnim izborima 2005, definitivno se povlači iz politike. Poslije je imenovan tek savjetnikom za razminiranje u Hrvatskom centru za razminiranje i uživao na svom imanju pokraj Siska.

Cijelo vrijeme, do 1991. do danas, u medijima je optuživan za nestanak Srba tijekom rata.

Broj od 611 navodnih žrtava ratnih zločina u Sisku objavljen je u SRP-u, nekadašnjem komunističkom glasilu Stipe Šuvara, međutim taj popis nije bio vjerodostojan, budući da se temeljio na podvalama Save Štrpca. Hrvatska policija je iz tog razdoblja u Sisku evidentirala 40-ak ubojstava srpskih civila.

Nestanak i ubijanje Srba u Sisku 1991. i 1992. tiče se djelovanja Handžar divizije u kojoj su uglavnom bili Bošnjaci te postrojbe pričuvnog sastava policije Vukovi. Ratni načelnik Policijske uprave Đuro Brodarac i Vladimir Milanković, zapovjednik Specijalne policije, prozivani su kao odgovorni za te zločine.

No, Brodarac je je u medijima redovito demantirao upletenost u zločine.

'U Sisku nije bilo masovnih ubojstava Srba, bilo je pojedinačnih slučajeva. Moja je policija registrirala 23 takva slučaja i nakon uviđaja podnijela kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja. Nije bilo zataškavanja, proveli smo očevid i istragu, a zašto ona nije dovela do počinitelja, ne znam, bio je rat, teška situacija', izjavljivao je Brodarac u medijima i tvrdio da Handžar divizija nije bila pod njegovim zapovjedništvom. Pripadnici Handžar divizije, prema Brodarčevim izjavama, bili su pod zapovjedništvom obrane grada.

U tim vremenima Brodarac je, prema vlastitim tvrdnjama, bio tek član Kriznog stožera, dok je zapovjednik bio Ivan Bobetko. Brodarac se od optužaba branio i izjavama da je zapovjednik ORE bio Drago Matanović, a njegov zapovjednik general Božo Budimir koji je pokrivao cijelo područje.

Uhićenje Đure Brodarca povezuje se s hrvatskim pristupnim pregovorima s EU-om i poglavljem 23.