Što napraviti s platnom gigantske reklame s pročelja na Jelačić trgu u Zagrebu nakon što "odradi" svoj posao?

Umjesto da takva PVC cerada završio kao otpad, tvrtka iz Zagreba odlučila je krojiti torbe i poklanjati ih vatrogascima.

"Ideja je bila odlična, mi smo dali ideju i dizajn, specifikacije što nam treba kako bi stala naša oprema, pa smo dobili sjajne torbe, praktične za svakodnevnu upotrebu. U nju stanu naša užeta, oprema, a i dobar je osjećaj kad znamo da se nešto reciklira, umjesto da se baca kao otpad", objasnio je u RTL Danas šef zagrebačkih vatrogasaca Siniša Jembrih o tome kako je krenula ljubav između njih i tvrtke Anić Outdoor.

Posao te tvrtke izrađivati one najveće reklama koje vidimo po trgovima, neboderima, a svake godine kao "otpad" nastane i nekoliko stotina velikih reklamnih cerada.

Priča o šivanju torbi iz cerada krenula je prije nekoliko godina iz skoro slučajnog susreta vatrogasaca i reklamnih majstora.

"Bila je 2017. godina i vrijeme velikih požara u Dalmaciji. Postavljali smo reklamu i pozvali lokalni DVD iz Stobreča da bude uz nas i osigurava mjesto na kojem smo radili. Bili su s nama tijekom instalacije i primijetili smo da imaju brentače za vodu od sličnog materijala kao i naše reklame. Njihovi ruksaci i torbe bili su skrojeni od materijala kao i cerade“, kazala je Iva Anić koja je tada „skuhala“ ideju.

Javila se zapovjedniku JVP Zagreb Siniši Jembrihu u Zagrebu, on se oduševio.

„Puno opreme uništilo se nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa pa su nam njihove torbe dobro došle. Ovo je pametan način da se iskoristi cerada koja je dosta čvrsti materijal“, govori nam Jembrih.

Nekoliko godina od prve suradnje, danas njihove torbe skrojene od reklama nose vatrogasci od Zagreba do najudaljenijih otoka. Ponudili su ih i HGSS-ovcima, objeručke su ih prihvatili. Gesta ove tvrtke postala je tradicija, a iz suradnje niknule su i lijepe priče.

Posebno je bilo emotivno nakon potresa gledati slike spašavanja, vatrogasaca po krovovima Petrinje, Gline, Zagreba... i svi su imali naše torbe. Posebno sam bila ganuta kad sam vidjela planinare kako se za Božić užetima spuštaju niz pročelje Klinike za dječje bolesti Zagreb obučeni u Djeda Božićnjaka i donijeli im darove. Torbe koje su imali, naše su", smije se Ivana.

Vidi li se reklama na torbama, pitali smo, a naša sugovornica ispaljuje: "Ma ne! Njihov format toliko je velik da se od jednog slova mogu skrojiti i tri torbe, često ni ja ne mogu prepoznati od čega su nastale“, smije se Ivana.

A radi se o reklamnim ceradama veličine od 40 do 108 četvornih metara, materijala za šivanje itekako ima. A svake godine tvrtka skine i 400 cerada koje su "odradile" reklamu, tvrtka ih mora ili skladištiti ili dati da se zbrinu kao otpad.

Novac koji bi za to potrošili, sada usmjeravaju na šivanje torbi za vatrogasce i HGSS-ovce i svake godine doniraju 200 do 300 takvih torbi koje poklone našim herojima.

Ima li što slično vani, je li ideja došla iz drugih zemalja?

"Zaista postoji tvrtka koja od sličnih cerada s kamiona rade ruksake koji kasnije koštaju 300 do 400 eura, ozbiljan je to biznis. Ali nigdje u svijetu nisam vidjela da rade ovakvu stvar, opremu za vatrogasce i HGSS-ovce. Iskreno, voljela bih i da mi komercijaliziramo dio toga jer uz šivanje torbe idu i dodaci, remenčići i gurtne koje moramo kupovati. Voljeli bismo prodajom barem taj dio troškova pokriti“, kazala je sugovornica.

Prvo su to bile obiteljske radnje iz Zagreba, ali nakon potresa skoro svu proizvodnju preselili su u Petrinju. "Za krojenje opreme od cerade ne trebaju posebne mašine i strojevi, ali drugačije je raditi s PVC ceradom i običnom tkaninom. Na ovu priču gledam i sa strane da posao dajemo krojačima, obiteljskim obrtima koji također od toga žive. Dobar je osjećaj", rekla je Ivana.

Kaže, najviše veseli što su otpadnom materijalu dali novi život, vatrogasci su dali ideju kako to napraviti.

„A osjećaj je fenomenalan, dati društvu nešto i donirati. Zamislite koliko jednom DVD-u znači kad im doniramo 10 ili 15 torbi koje inače kupuju po 100 eura. Ovako uštede 1000 i više eura. A njima svaki novčić dobro dođe kad nemaju ni osnovnu opremu", kaže nam Ivana.

Zagrebački vatrogasci kakvi jesu, dali su odmah i ideju više pa je Jembrih poželio da se nađe netko da od njihovih starih šmrkova kroji novčanike. Ali odmah se uz osmjeh ispravio: "Joj, zaboravio sam, dajemo ih Zoološkom vrtu u Zagrebu, majmunima za igranje."