Eksplozija tamburaških bendova na glazbenoj sceni popularizirala je i samu tamburu. Na krajnjem istoku Hrvatske za ovim instrumentom, koji se do sada nije svrstavao uz bok klaviru ili primjerice violini, poseže sve više dječjih ruku pa se stolci na satovima poduke brzo popunjavaju. Dok je učiteljima važno to da se žice nauče prebirati u umjetničkom smislu, svjesni su da je puno onih koji i žive od komercijalne tamburaške glazbe i sviranja u takvim bendovima. Jedan od njih je i Marko Sesar, no bendovsku tamburu objesio je, kao nogometaši kopačke, o klin, a stečeno iskustvo i znanje sada dijeli sa studentima na osječkoj Umjetničkoj akademiji, na kojoj održava nastavu iz tambure i poznavanja glazbene literature. Prebiranju žica na tamburi odnedavno podučava i djecu u najstarijem hrvatskom tamburaškom orkestru, STD-u Paje Kolarića u Osijeku
'Od sviranja tambure platio sam si studij. Od toga sam živio i zarađivao novac, ali ljudima treba reći da postoji i ova druga, umjetnička strana tambure', govori za tportal ovaj donedavno član popularnog Tamburaškog sastava Kristali iz Županje.
Kristalima se priključio još kao srednjoškolac i bio član punih 15 godina. Kada je počeo svirati s njima, reći će, nije imao ni vozačku pa ga otac vozio na svadbe. No kako su godine odmicale, upisao je studij i gurao ga paralelno uz sviranje u Kristalima. Prvi posao kao nastavnik glazbene kulture, prisjeća se, dobio je zahvaljujući ovom popularnom tamburaškom sastavu iako mu je životopis vrvio drugim profesionalnim uspjesima i činjenicama.
'Ljudi najviše doživljavaju tamburu kroz bendove dok je ovaj drugi dio kod nas, nažalost, zapostavljen. Ugasili su se orkestri po školama jer su se svi uhvatili bendova. Svi bi na taj način htjeli svirati tamburu i zarađivati novac, ali tambura može puno, puno više. Stasaju nove generacije kompozitora koji pišu atraktivnije kompozicije za tamburu i tamburaške orkestre. Stoga je na nama koji se bavimo tamburaškom glazbom u umjetničkom smislu da pokažemo tamburu i u ovom drugom svjetlu', iskusno će Marko.
Slaže se kako nikako ne treba izbrisati komercijalni tamburaški dio jer on predstavlja dio našeg života i kulture. No velikim iskorakom smatra to što se tambura uvela u glazbene škole i postala ravnopravna klaviru ili gitari, a prije je bila rezervirana samo za sviranje u kulturno-umjetničkim društvima.
'Ako usporedimo tamburu s nekim drugim instrumentima, koji su nastali i razvili se prije, poput violine, koja se također ponekad upotrebljava za neke melodije u folkloru, nju opet nitko ne doživljava kao neki tradicijski, nego umjetnički instrument. Želimo napraviti to i od tambure', ističe ovaj glazbeni pedagog.
Tambure se najbolje primiti, sugerira, u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole. Vrijeme je to za dobar profesionalni glazbeni početak. Takav je upravo bio i njegov.
'Dijete je dovoljno fizički razvijeno da može svladati instrument, zna čitati i pisati pa je puno lakše raditi s njim. To je istovremeno i najniža dobna granica. Ona gornja ne postoji. Znam puno njih koji su i pod stare dane imali želju i volju naučiti, a za takve osobe isto nikada nije kasno. Sviranje je vještina koja se svladava vježbom', napominje on.
Iako će za tamburom uvijek posegnuti više dječaka, u posljednje vrijeme ona nije strana ni djevojčicama. Stoga su se na sceni pojavili i ženski sastavi poput Garavuša, a oni razbijaju fame o ovom instrumentu kao rezerviranom samo za muške. Bili muški, bili ženski, komercijalni ili umjetnički, svakom učeniku tambure važno je samo jedno – biti što bolji.
'Dobar tamburaš u bendu je onaj koji dobro uzima novac', kroz smijeh će Marko, ističući da tamburaši u orkestrima moraju biti uporni i marljivi kako bi uspjeli bez problema odsvirati i najzahtjevnije glazbene dionice.
