Predsjednica sudskog vijeća Jasna Smiljanić kazala je da ne postoje uvjeti za izricanje presude. "Postoje dvije varijante koje egzistiraju", kazala je sutkinja, dodajući da će se prije odluke provesti dopunsko kombinirano građevinsko i financijsko vještačenje.

U svom završnom govoru Uskok je u ponedjeljak za Sanadera zatražio bezuvjetnu zatvorsku kaznu, uvjeren da su tijekom suđenja dokazali da je svojim koruptivnim ponašanjem oštetio državu, suprotno obrani koja je ustvrdila da Sanadera treba osloboditi jer tužiteljstvo u slučaju Planinska nije dokazalo ni jedan navod iz optužnice.

Bezuvjetnu zatvorsku kaznu tužiteljstvo je na kraju suđenja zatražilo i za vlasnika Inženjerskog biroa Mladena Mlinarevića čija je tvrtka navodno preuveličala vrijednost zgrade u Planijskoj ulici prije nego što ju je od tadašnjeg HDZ-ova saborskog zastupnika 2009. kupilo ministarstvo na čijem je čelu bio Petar Čobanković.

Za Fiolića, koji je u međuvremenu priznao da je Sanaderu nakon te transakcije odnio 10 milijuna kuna i milijun eura provizije, Uskok je zatražio djelomično uvjetnu kaznu. Iako je Fiolićev "kriminalni supstrat" u ovom slučaju bio najveći on je, po mišljenju tužiteljstva, sve radio kako bi ostvario Sanaderov naum.

U svojoj obrani Sanader je u siječnju kazao da je odluku o kupnji sporne zgrade, bez njegova znanja, potpisala i na dnevni red Vlade uvrstila Jadranka Kosor, ponovivši da on nije imao ništa s transakcijom zbog koje je optužen. Za Fiolića i Čobankovića koji su ga teretili rekao je da su to učinili u dogovoru s Uskokom, dok je za sebe tvrdio da je žrtva progona politike i medija.

U obrani je tvrdio i da je istina o Planinskoj upravo suprotna od onoga što tvrdi optužnica i tužiteljstvo, odnosno da je zabranio kupnju te nekretnine još kada je prvi put čuo za tu ideju, a kada su se kao kupac spominjale Hrvatske šume.

Njegova je obrana također ponavljala da je cijeli slučaj baziran na tvrdnjama iz Fiolićeve obrane, što je podržavao i "preobraćeni Čobanković" koji je od glavnog osumnjičenika postao vjerodostojan svjedok pa je nakon priznanja osuđen na rad za opće dobro.

Fiolić je, pak, u više navrata odbacio optužbe da je lažno teretio Sanadera i da je njegovo priznanja kako je bivšem premijeru odnio 10 milijuna kuna i milijun eura u kutiji za hrenovke bilo iznuđeno.

Sanader do sada nema ni jednu pravomoćnu ili nepravomoćnu presudu jer je Ustavni sud ljetos ukinuo presudu zbog ratnog profiterstva u "slučaju Hypo" te primanja mita od mađarskog Mola i cijeli slučaj vratio na ponovno suđenje zagrebačkom Županijskom sudu. Vrhovni sud potom je ukinuo i nepravomoćnu presudu u slučaju Fimi media, u kojoj je zbog korupcije osuđena i njegova bivša stranka HDZ.

Odluka Ustavnog suda bila je i temelj za Sanaderovo puštanje iz Remetinca 25. studenog prošle godine i ukidanje svih mjera opreza. Do tada je u istražnom zatvoru bez prestanka bio od studenog 2012. kada mu je izrečena prva, naknadno ukinuta presuda u slučajevima Hypo i Ina-MOL. Prije toga Sanader je zbog bijega krajem 2010. bio pritvoren u Austriji te je nakon izručenja u srpnju 2011. bio u Remetincu do prosinca iste godine kada se, do prve presude, branio sa slobode uz jamčevinu od 12,4 milijuna kuna.