'Prava svih pripadnika bilo koje vrste manjina, od nacionalnih, vjerskih pa do tzv. seksualnih, ustavom svake države trebala bi biti u načelu već zadana i zagarantirana. U trajanju mandata koji ima, to bi trebao biti, i mi, politički liberali, zalažemo se i da zaista i bude, jedan od važnijih ciljeva i zadataka koji će ova vlada ispuniti', rekao je na okruglom stolu koji je organizirala Politička akademija HNS-a Igor Kolman, HNS-ov saborski zastupnik, podsjetivši kako je Hrvatska pod konzervativnom vlašću toliko dugo (s izuzetkom Račanove vlade) da je liberalno-demokratski politički put postao gotovo neprimjetan
Kroz šalu u kojoj ima mnogo više od pola istine Kolman je izrazio nadu da će se zakonodavni korak poduzeti prije isteka mandata Milanovićeve vlade jer nažalost živimo u zemlji gdje ljudi političare još uvijek biraju zbog njihovih navodnih pozicija (desnica, ljevica, centralno) i za očekivati je HDZ na vlasti za tri godine, a već se sada vidi da je smjer koji su zacrtali još konzervativniji nego dosad.
'Jahat ćemo ovu problematiku jače nego ikada i vjerujemo u uspjeh i usklađivanje naših sa zakonima i standardima EU', rekao je Kolman naglasivši da ne žele nikakve izmjene ni dopune zakona, jer zakon o LGBT zajednici niti ne postoji pa se ne može ni mijenjati ni nadopunjavati, nego njihove slobode i prava (poput onog na brak ili usvajanja djece gay parovima ili čak samcima) treba uvrstiti u obiteljski zakon.
Kada je riječ o seksualnim manjinama, što je u već u samom startu diskriminirajući naziv za osobe LGBT (Lesbian Gay Bi and Transsexual) orijentacije, baš liberalno-demokratski utjecaj doveo je do prihvaćanja osoba LGBT orijentacije kao legitimne i 'normalne' populacije, a ne 'bolesne', i priznavanja svih građanskih prava i sloboda, uključujući i pravo na odabir vlastitog životnog stila, napose, seksualnog opredjeljenja. U ustavima većine razvijenih zemalja svijeta to tako i jest. Iako Hrvati vole smatrati Lijepu Našu dijelom ekonomski, kulturno i tolerantno razvijenog svijeta, Hrvatska spada među 76 država gdje je LGBT populacija stavljena, uvjetno rečeno, izvan zakona
Uzevši u obzir, kako je u svom izlaganju objasnio i Gordan Duhaček, tportalov bloger, da se u pet od rečenih 76 država istospolna ljubav prema njihovim zakonima 'naplaćuje' životom, ili potpuni kaos, krvoproliće i cjelodnevno divljanje srpskih ekstremista i neonacista po centru Beograda kao rezultat pokušaja organizacije prve Gay pride povorke u Srbiji, onda Hrvatska i ne stoji toliko loše.
Upravo zato, i zato što je do svijesti hrvatskih građana izgleda doprla makar i mala svjetlost tolerancije, bio to rezultat medijske upornosti i pretežno pozitivnog pisanja o važnosti građanskih sloboda sviju građana bez obzira na seksualnu orijentaciju ili policijske protekcije većeg obujma nego bi ga zaslužio čak i skup članica MMF-a ili predsjednik SAD-a, kucnuo je pravi trenutak za potez zakonodavca od kojeg se očekuje izjednačavanje prava osoba LGBT orijentacije.
'Uz podršku javnosti i dijela političara, LGBT populacija se mora boriti i za sebe', rekao je Duhaček, naglasivši da je od presudne važnosti biti uporan na otvoren način. 'Da primjerice oni koji bi željeli imati pravo na istospolni brak sakupe hrabrost, i imenom i prezimenom stanu pred kamere, javno iskažu i stanu iza svog zahtjeva, i da ta pojava postane sve češća, uz pozitivan stav vladajuće garniture opala bi i razina predrasuda, apsolutno glavnog krivca za nepriznavnje bračno-obiteljskih prava gay parovima', zaključio je Duhaček.
Priznao to prosječni Hrvat na ulici ili ne, predrasude su ono zbog čega ima negativan stav prema gay orijentiranim osobama, a taj negativan stav uvelike svoje temelje ima i u tome što je, na kraju krajeva, to i službeni stav države. Zemlje koje su priznale prava LGBT orijentiranim osobama učinile su to kroz svoje obiteljske zakone izmijenivši samo u tekstu dvije riječi: umjesto muškarac i žena, u tekstu zakona piše samo - osoba.
Potonje je ujedno i zaključak okruglog stola, a prijedlog zakona koji su u suradnji izradili udruga Zagreb pride i Politička akademija HNS-a ubrzo će pred donosioce zakona, uz napomenu vlastima i građanstvu, da je jedno od važnijih mjerila stupnja demokracije prihvatljivosti i odnosa EU prema njenim najsvježijim članicama, zemljama jugoistočne Europe, upravo odnos prema gay populaciji. Naime, civilizirani svijet taj odnos drži jednim od temelja demokracije, a najbolji primjer možemo naći u 'najkatoličkijoj' zemlji EU, Španjolskoj, gdje je u priznavanju prava LGBT zajednici, pa čak i prava na crkveni brak, gay populaciji uvelike pomogao tadašnji premijer Zapatero uporno ponavljajući da svi građani Španjolske, bez obzira na seksualnu orijentaciju, pred zakonom moraju biti jednaki.
