Jovan Hovan umro je prošlog tjedna u bolnici u Zaboku u 84. godini. Počeo se baviti novinarstvom honorarno surađujući u NIN-u i beogradskom i novosadskom tisku, ali svoje je novinarske vrhunce dostigao dolaskom u Zagreb i u Vjesnik u kojem je radni odnos zasnovao 1966.

"Teško je naći čovjeka koji je bio takav fenomen za reportaže kao što je bio Jovan Hovan. Briljantne, jednostavne, lijepe rečenice koje vas tjeraju da ih čitate i čitate. Pripadao je velikoj, legendarnoj školi Vjesnikovih novinara", kazao je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko.

Dodao je i kako se uz Hovana veže i mračna epizoda naše povijesti, nažalost – Jovan Hovan je jedan od novinara i autora koji je početkom 90-ih bio odbačen te je preko noći postao smetnja, postao je višak.

"Bilo zbog imena, prezimena, stavova – neosporna je činjenica da je takvom briljantnom umu preko noći bio prekinut rad. Jednostavno, postao je smetnja", kazao je Zovko dodavši kako je to i Hovana najviše pogodilo jer su mu to napravili ljudi za koje je mislio da su prijatelji. Zovko je pročitao i pismo – oproštaj novinarske legende Mirka Galića od Jovana Hovana.

"Da Jovan Hovan treba nešto reći o svojoj smrti, sigurno bi nas nečim nasmijao. Iz Vjesnika su ga otpisali nepravedno, kao i tolike druge, a on se nikada nije odrekao Vjesnika. U njegovim se tekstovima moglo uživati i nasmijati. Tražio je obične ljude i u njima nalazio neobične osobine", prenio je Zovko Galićeve riječi.

Novinar Boro Vučković naglasio je da je Hovan pripadao onoj vrsti ljudi koje više vole druge nego sebe same, a u novinarstvu je pripadao u vrh najvećih profesionalaca.

"No, bio je i gospodin koji je pošteno zarađenim Vespama i Spačekima fascinirao okruženje, kako u Esplanadi, tako i u zadnjem trnjanskom ćumezu”, kazao je Vučković. Prenio je i riječi bivšeg predsjednika HND-a Dragutina Lučića Luce da je "Hovan otišao s ovog svijeta ispunivši svoju profesionalnu i ljudsku zadaću – a to je sloboda".

'Pisao vrhunski, duhovito i zanimljivo'

Glavni urednik Novinara Ivica Buljan istaknuo je kako se s Hovanovim tekstovima u Vjesniku upoznao 80-ih godina pritom misleći, slično kao i Mirko Galić, da je je njegovo ime pseudonim, da bi kasnije – krajem 90-ih mlađim kolegama u Jutarnjem listu objašnjavao tko je Jovan Hovan i zašto on zaslužuje pisati kolumne.

Osvrnuo se i na njegovu poziciju i kultni status u lokalima u okolici Vjesnika, legendarnoj "Aleji propalih komentatora", gdje je mlađim kolegama, ali i svim zainteresiranima na šanku govorio o svemu – pomalo, ali i onako kako je pisao, vrhunski, duhovito i zanimljivo. "Zbogom Hovane, hvala ti na svim tvojim tekstovima i riječima. Ako slučajno sretneš Svetog Petra, nemoj mu zaboraviti dobaciti onu svoju – Šta ćeš popit?", kazao je Buljan.

Jovan Hovan rođen je 1937. u Mataruškoj Banji, a školovao se u Kraljevu. Nastavio je obrazovanje na Pravnom fakultetu u Beogradu, gdje se i počeo baviti novinarstvom honorarno surađujući u NIN-u, Večernjim novostima i novosadskom Dnevniku.

Dolaskom u Zagreb u Vjesniku je isprva pratio sudska zbivanja, ali brzo se od toga odmakao i počeo raditi reportaže. Bavio se običnim ljudskim sudbinama i događajima, čiji su protagonisti bili nepoznati mladi ljudi sa svojim tugama, bitkama i životima iz suterenskih stanova s obiteljskim tragedijama. Serijal tih reportaža izlazio je u Nedjeljnom vjesniku.

Radio je i u Vjesniku u srijedu, a jedno vrijeme bio je i glavni urednik lista za mlade ZOV. Nakon gašenja lista ponovo je u Vjesniku u srijedu i u matičnoj redakciji.

Tijekom tih godina surađivao je i u brojnim drugim novinama i časopisima: Slobodnoj Dalmaciji, Delu, Vikendu, Svijetu, Večernjem listu, Areni, Novom listu itd. Nakon novonastalih promjena devedesetih dobiva kao nepodoban otkaz u Vjesniku. Kasnije je surađivao i imao kolumnu u Jutarnjem listu, a bio je i stalni suradnik stručnog časopisa HND-a Novinar. U karijeri je bio i predsjednik Sindikata novinara Vjesnika, a dobitnik je “Zlatnog pera” i nagrade za životno djelo "Otokar Keršovani" Hrvatskog novinarskog društva.

Posljednji ispraćaj Jovana Hovana bit će u srijedu 1. rujna u 11.40 sati iz mrtvačnice na Mirogoju.