Posjetitelje kinodvorana uz milozvučan je glasić prozivao debilima, moronima ili kretenima ako bi slučajno zaboravili isključiti mobitel tijekom filmske projekcije. Ako vas je ijednom ta poruka nasmijala ili razljutila, trebali biste se zahvaliti (ili kriviti) brendu Bonbon i agenciji Fahrenheit*, u vlasništvu Hrvoja Škurle i Daniela Vukovića, koji stoje iza te, po mnogima, najuspješnije kampanje prošle godine.

Osim što je 'Moron' proglašen najboljom u kategoriji telekomunikacija na marketinškom festivalu Ideja X, dva kreativca u 2012. pobrala su i glavnu nagradu na natječaju za najbolju outdoor kampanju B1 Plakata (brend Kosmodisk), a godinu zaključila ordenjem sa Sudnjeg Dana, i to onim za Copywritera i Kreativca godine.

Što vam znači nagrada iliti kako je vrhu na koji vas je smjestio žiri Sudnjeg Dana? :)

Vuković: Najljepši dio našeg posla je sam rad i stvaranje. Vrh je u redu jer nam ta pozicija daje neki kredibilitet kod budućih naručitelja i omogućuje da stvaramo više i bolje. Na kraju, omogućuje nam da radimo s ljudima koje volimo i svi zajedno od toga živimo.

Škurla: Daleko smo mi od vrha, Sandra. Fahrenheit je mlada tvrtka, istina, mi imamo dosta iskustva kao pojedinci, ali graditi agenciju, odnose unutar nje i prema klijentima, to je dugotrajan proces i to definira agenciju kao vrhunsku.

Je li vas iznenadilo to priznanje (ipak je riječ najbrojnijem stručnom žiriju u državi) i činjenica da ste kao mlada, mala agencija 'pobijedili' neke razvikanije agencije s duljim stažem?

Vuković: Puno smo radili i poslali radove. Nismo previše razmišljali što će se dogoditi jer smo nastavili raditi. I ne opterećujemo se drugim agencijama, već onim što sami radimo.

Škurla: Jedino što smo znali je da imamo dobre radove i nekako se nadali da će struka znati to prepoznati.

Kampanja 'Moron, debil, kreten' osvojila je i nagradu na Ideji X. Što mislite da je presudilo u tome da je struka proglasi jednom od najboljih u 2012., a klijent uopće pristane na to da se reklamira na takav, za domaće tržište, nekonvencionalan način?

Vuković: Na svaki zadatak može se odgovoriti nekim progresivnim rješenjem. Mi ga uvijek nudimo. Ovaj put je klijent baš to htio. Kolegama se svidjelo jer iskače iz klasičnog oglašivačkog jezika.

Škurla: Vrijednost tih radova upravo je u samoj ideji. Poklopilo se nekoliko stvari i to je realizirano. Brend je dopuštao takav način komunikacije, klijent je znao što želi i medij je bio savršen za takvo što. Očito dobitna kombinacija.

Može li se očekivati kreativna renesansa u ovakvim tržišnim uvjetima i treba li za osrednje i mlačne ideje kriviti recesiju, klijente ili agencije?

Vuković: Kakva zemlja, takvo oglašavanje. Najbolje reklame danas dolaze iz društava koje napreduju. Oglašavanje ne treba biti kreativno, već pametno. Nema renesanse preko noći. Treba samo puno raditi i učiti.

Škurla: Bravo, kolega! Čim se stvore okviri društva koji će omogućavati hrabrije i pametnije načine komunikacije, vjeruj, to će se i dogoditi. Nažalost, ovakva vremena ostavljaju traga na sve nas pa tako i na našu struku. Moramo znati da ni u branšama naslonjenim na našu industriju nije ništa bolje. Jedna stvar uvijek vodi drugoj pa trećoj i tako do zadnjeg u lancu. Kako bi bilo jasnije, evo jedan jednostavan primjer - klijent je smanjio budžet, znači da ima manje novca za agenciju. Vlasnik agencije ima manje novca, ne može platiti vrhunske profesionalce. Nema vrhunskih ljudi - nema dobre komunikacije. Nema dobre komunikacije - nema novca u budžetu za sljedeću godinu... Jednostavno, zar ne?

Osnovani ste u jeku krize (2010. godine) i unatoč tomu rastete. Mislite li da vas klijenti prepoznaju kao agenciju koja im može dostaviti točno određen tip rješenja ili je tajna u nečem drugom?

Vuković: U krizi je moguće rasti ako imaš znanje i spreman si dalje učiti i puno raditi. Ne znamo kako nas vide klijenti. Mi bismo željeli da nas vide kao ljude koji svoj posao rade odgovorno, s ciljem da naprave nešto kvalitetno što će dati rezultat.

Škurla: Po mom mišljenju, postoje dvije kategorije u cijeloj priči. Postoji kultura agencije, koja podrazumijeva strukturu zaposlenih i njihove odnose i postoji posao kao takav, tj. ono što mi kao agencija proizvodimo za klijenta. Mislim da se pogrešno shvaća kako agencija treba imati ton komunikacije koji će ljudi prepoznavati u komunikaciji brendova. To je pogrešno. Brend mora imati svoje asocijacije i atribute, a siguran sam da među tim atributima ne treba stajati - to je brend koji radi neka kul agencija.

Kakav tip kreativca je Škurla, a kakav Vuković?

Vuković: Obojica volimo svoj posao, to je najvažnije. Dosta se svađamo u procesu rada. To je dobro jer ukazuje da postoji strast prema poslu. S druge strane, jako respektiramo jedan drugoga. Generalno, imamo sličan senzibilitet.

Škurla: Radimo tako da se volimo i mrzimo. Nekad je u zraku dobra ideja, nekad neki predmet koji leti nekome u glavu. Sve u svemu - klasična idila.

Tko je za Škurlu, a tko za Vukovića kreativac godine?

Vuković: Kolja Poljanac. Sin našeg dizajnera koji tatu traži da mu kupi rapidografe različitih debljina da može doraditi sjene svojim likovima.

Škurla: Kolja Poljanac!

Imate li omiljenu kampanju?

Vuković: Nemam omiljenu. Volim kad je kampanja pametno postavljena, kada nije 'kreativna', već 'istinita'. Jedna od posljednjih takvih je 'I have already died'.

Škurla: Nemam omiljenu. Mnoge me oduševe, budem zadovoljan da je netko postavio stvari na ispravan način. Zapravo, mnogo mi je važnije kada vidim dugoročnu komunikaciju brenda.

*Kolege i suradnici koji su sudjelovali u nagrađenim radovima su Tomislav Presečki, Igor Poljanac, Igor Miletić, Antonio Karacha te Imelda Ramović, Mirel Hadžijusufović, Petar Popović, Tonka Lujanac, Ivan Slipčević, Tom Vujnović, Gordan Antić, Damir Rončević, Nevio Marasović