EP je u srijedu zbog borbe protiv korupcije u njegovoj zemlji Navaljnom dodijelio nagradu nazvanu po sovjetskom disidentu Andreju Saharovu, a Kremlj je komentirao da ga nitko ne može prisiliti da poštuje tu odluku.

„Ja sam samo jedan od mnogih koji se bore protiv korupcije jer ju smatram ne samo uzrokom siromaštva i propadanja država, nego i glavnom prijetnjom ljudskim pravima“, napisao je Navaljni na Twitteru putem svojih odvjetnika koji su ga obavijestili o nagradi.

Istaknuo je da je upravo skinuo svoju 'ušanku', tradicionalnu rusku kapu, sjetivši se svoje najdraže fotografije Saharova na kojoj on nosi istu takvu kapu. Saharov, nagrađen Nobelovom nagradom za mir 1975. godine, bio je nuklearni fizičar koji je zagovarao građanske slobode u Sovjetskom Savezu te se borio protiv nuklearne proliferacije.

Navaljni je u četvrtak kazao kako svoju nagradu posvećuje svim borcima protiv korupcije – „od novinara do odvjetnika, od dužnosnika (ima i njih) i zastupnika, do onih koji izlaze na ulice da podrže tu borbu“.

„Želim im izdržljivost i hrabrost čak i u najstrašnijim trenucima“, zaključio je taj ruski oporbeni političar, aktivist u borbi protiv korupcije te glavni politički protivnik ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Navaljni je međunarodnu pozornost privukao nakon organiziranja prosvjeda protiv predsjednika Putina i njegove vlade. Pokušao se kandidirati za predsjednika te je zagovarao reforme i borbu protiv korupcije. U kolovozu 2020. otrovan je i mjesecima se oporavljao u Berlinu.

Uhićen je nakon povratka u Moskvu u siječnju 2021. zbog kršenja uvjetne kazne i osuđen na dvije i pol godine zatvora. U kažnjeničkoj je koloniji visoke razine sigurnosti, a krajem ožujka 2021. prosvjedovao je dugotrajnim štrajkom glađu zbog nedostatka pristupa zdravstvenoj skrbi.

Uz Navaljnog kandidati za ovogodišnju nagradu bili su skupina od 11 afganistanskih žena te aktivistica za ljudska prava i bolivijska političarka Jeanine Anez.

Nagrada Saharov za slobodu mišljenja, prvi put dodijeljena Nelsonu Mandeli i Anatoliju Marčenku 1988., najviše je priznanje Europske unije za rad na području ljudskih prava. Dodjeljuje se pojedincima, skupinama i organizacijama koji su iznimno pridonijeli zaštiti slobode mišljenja. 

Europski parlament će nagradu, uz pripadajući iznos od 50 000 eura, svečano dodijeliti 15. prosinca na plenarnoj sjednici u Strasbourgu.