Neke se stvari jednostavno poklope. OKO planiram intervjuirati već dulje. Em što mi se sviđa ono što radi, em što mi je legla vibra koju odašilje socijalnim mrežama (makar je nisam osobno poznavala od ranije). I pam! Dogodi se London. Ustvari, ovo je intervju koji sam napravila prije onoga s Ritom Orom (ovdje), a Hackney Wick u istočnom Londonu je prvi kvart po kojem sam brijala.

Na prvi pogled rek'o bi čovjek - Berlin, ponajviše zbog oslikanih fasada i rooftop-ova. S druge pak strane baca malo i na Amsterdam zbog kanala prepunih šarenih houseboat-ova. No kad je stol pored nas, dok smo jeli preukusna Benediktova jaja u jednoj preslatkoj galeriji/restoranu uz rijeku, sjeo Russell Brand onda sam shvatila da bi ipak mog'o bit London. Nisam opalia selfie s Brandom jer mi je bila zanimljivija OKO - mlada hrvatska street art-istica i umjetnica koja obožava ono što radi. A ta radi bome svašta. Slika na platnu, crta po ulici, interijerima, privatnim stanovima, njene ilustracije krase skateboardove, hotele, torbe.. A da nikada ne bi upala u zamku - raditi ono što ne voliš - istetovirala se od glave do pete.

MK: Trenutačno živiš u Londonu, kakav je osjećaj? Što ti London daje, a što oduzima?
OKO: Čudno je to. Prvo te izubija potpuno i ako preživiš taj neki prvi val (koji nekima traje par mjeseci, nekima par godina), onda si ok. Mene je ubijao prvih par mjeseci. Na sreću uspijevala sam nekako održati zdrav razum radom, odrađujući svako toliko poneku izložbu. Što daje? Puno informacija i ljudi da s vremenom moraš razviti filter kako te to ne bi potpuno onesposobilo jer nakon toliko 'buke' više ne čuješ vlastite misli. A šta oduzima? Prijatelje, osjećaj da si kralj u svom dvorištu. Kad hodaš žmirečki i znaš gdje si. Ovako je nepoznanica, skoro pa, konstanta. Najviše zapravo nedostaju prijatelji, razgovori s njima svaki dan uživo. Internet je tu i sve je to ok, al' nedostaje onaj trenutak kad ih spontano sretneš u gradu.

MK: Opiši mi malo onaj osjećaj ljubavi/mržnje o kojem si mi pričala prije nego sam upalila diktafon?
OKO: Pa to je vjerojatno to. Malo ti da sve, pa te malo ugrize. Na početku me to sve skupa više ubijalo i mislim da tek sad, nakon 10 mjeseci, mogu reći da sam počela polako hvatati konce. A i velika količina putovanja zapravo je samo produžila agoniju prilagodbe jer sam zapravo svakih mjesec dva letjela u neku drugu državu, na neki drugi event. Sve to skupa zvuči predivno jer čovjek treba biti zahvalan na prilikama koje mu se pruže, ali ponekad je teško uhvatiti misli, srce i duh na jedno mjesto kad toliko vremena provedeš na aerodromu.

MK: Živiš u epicentru svjetskog street art-a. Kako to djeluje na tebe? Jesi li osjetila značajniji napredak u svom razvoju otkad si u Londonu?
OKO: Pa mislim da bi za svakog bilo dobro da živi u nekom mjestu koje je veće od Zagreba. Barem na kratko, ali dovoljno da stvarno počme živjeti s gradom, a ne biti samo turist. Čini mi se da mi kao narod nemamo tu kulturu selidbe, da smo dosta statični. No, nakon svega što smo prošli me ni ne čudi. Ali da pomaže, svakako jeste. Pomoglo je meni pa mislim da bi pomoglo i drugim mladim ljudima. Kao što sam već ranije rekla, izudaralo me. Prvenstveno na samopouzdanje i duh. Pokušavaš čvrsto držati tko si, ali zapravo ne možeš. Mijenjaš se jer toliko toga učiš svaki dan. Jesam li osjetila napredak na sebi? Jesam. Glava će mi eksplodirati. Polako počinjem 'loviti' mir jer teško je primijeniti nove spoznaje kad je oko tebe toliko buke. Meni treba mir za rad. Zato mi je Zagreb idealan. Dugo nisam mogla postići koncentraciju ni približno sličnu kao u Zagrebu i mislim da sad polako dolazim na tu razinu. Ponovno mogu slikati par sati u studiju. Na početku nisam mogla sjesti na miru više od pola sata. Čudan neki osjećaj.

MK: Što te inspirira; ljudi, glazba, situacije? Kad si najproduktivnija?
OKO: Pa vjerojatno sve. Život. Često slušam audio knjige ili pustim dokumentarce da se vrte kao pozadinska buka dok crtam. Shvatila sam da mi to koristi. Punim mozak s još više informacija i na neki način učim više, a ne gubim vrijeme. Iako ponekad moram raditi u tišini. Ono kad mozak odluči spajati sve informacije koje je primio, a ruka vuče linije po platnu. Onda se pletu neke nove misli u glavi. Najproduktivnija sam noću. Već godinama uglavnom ne spavam noću. Paše mi to doba. Tišina je, internet je brži i misli su glasnije. Ta neka vrsta samoće mi daje mir da mogu stvarati nešto novo.

MK: Vidjela sam par tvojih radova po Londonu. Kako se crta ovdje; koji su londonski street art kodeksi, razlikuju li se od onih u Hrvatskoj?
OKO: Puno je teže street artist-ima jer su kamere posvuda. Iako sve djeluje kao da je dozvoljeno, kazne su bome tu. Tako da želja da se nešto negdje stavi zahtjeva veću pripremu nego kod nas doma. Možda je to zato jer doma već znam kako grad diše i kad je najmanja cirkulacija ljudi. :D

MK: Primijetila sam da te Adidas prati u stopu. Gdje ti 'okom' oni 'tenisicama'. Kako je došlo do te suradnje?
OKO: Kontaktirali su me prije 3 godine , odradili smo prvi photoshooting, kliknuli smo dobro nekako i stvar sama od sebe ide dalje na obostrano zadovoljstvo. Evo upravo smo snimili photoshooting-a za novu adidas Originals ZX Flux kampanju.

MK: Stalno si u pokretu, puno putuješ. Koja ti je posljednja destinacija na kojoj si bila?
OKO: Istina, stalno putujem. Kad sam bila mlada stalno sam živjela u kombiju kad bi se išlo na skate tour-ove, ali više manje to je bilo po Balkanu. Street art me odveo prema Europi, a umjetnost na druge kontinente. Evo upravo sam se vratila iz Brazila gdje sam sudjelovala na jednom art fair-u.

MK: Što kaže Brazil?
OKO: Kaže kaos. Barem što se Ria tiče. Gomile ljudi, gomile crteža, pixação (slova koja obožavam), čudne biljke posvuda, majmuni skaču okolo, fascinantne i opasne favele, kao uostalom i cijeli grad. Sao Paulo je pak totalni kontrast od Ria. Zgrade od 30-40+ katova. A art fair kao svaki art fair. Market za milijunske vrijednosti; od Koons-a pa na niže...

MK: Jesi udrila koji tag
OKO: Nisam.

MK: (Tatjana, moja prijateljica, se ubacuje sa strane) Kako možeš zarađivati od street art-a? Ajde objasni mi sistem?
OKO: Ja ne zarađujem od street art-a. Nikad. Putujem zbog street art-a. Zovu me na različite festivale, osiguravaju mi hotele i avionske karte, ali zarađivati? To je smiješno. U mom slučaju to se događa od slikarstva. Onih pravih slika na platnu. Iako sam shvatila da puno ljudi uopće ne registrira da ja radim slike. Svi misle da slikam samo murale. Murali su 'zabava' i veselje, a slike su ono što mi je zapravo posao i život. Slikarstvo i crtanje.

photo: Dorijan Kljun za adidas Originals

MK: Nedavno sam boravila u turističkom naselju Amarin u Rovinju koji me oduševio redizajnom interijera. Tvoji su crteži dio uređenja. Koliko često radiš tako velike komercijalne projekte?
OKO: To je bio zakon projekt. Bilo je super surađivat s 3LHD studiom i Lanom Ćavar. Rad s profesionalcima toliko olakšava život da čovjek poželi da je stalno tako. No, to ne može biti. Treba malo i patiti valjda. Ironija je da ja još nisam bila dolje tako da nisam vidjela niti jedu od tih svojih 168 (ako se ne varam) životinja posvuda. Uživam jer radim projekte različith namjena.

MK: Jesi li došla do faze kada možeš reći da možeš živjeti od onoga što voliš?
OKO: Neki dan je skupina ljudi oko mene raspravljala šta rade u životu i šta bi zapravo željeli raditi u životu. I nekako spontano sam se počela smijati jer sam prvi put shvatila da je moj odgovor na oba pitanja isti. Točnije, ja radim baš ono što bih željela raditi u životu. Kaže se da samo treba raditi, a da ako radiš ono što voliš, ostalo će doći prirodnim tijekom. Valjda je to istina. Za sada se pokazuje točnim. Zahtjeva puno odricanja, puno light travel života, neprospavanih noći i upala lakta od crtanja, ali i dalje je osmijeh na licu. Vjerojatno to znači da je to što radim i dalje ispravno za mene. Tko zna šta će biti u budućnosti. Vidjet ćemo.

MK: Koja ti je velika želja u stvaralačkom smislu?
OKO: Avion - velika ptica s neba. To treba sad srediti. :D

NAJCOOL MJESTA U LONDONU PO IZBORU OKO:

Tate Modern
Southbank sk8 park
Breakfast club

OKO možete pratiti na Facebooku, Instagramu, Blogspotu i/ili Tumblru.