U šibenskom zatvoru već nekoliko mjeseci traje za Hrvatsku pionirski program znakovita naziva Carpe diem, usmjeren na pomoć zatvorenicima.

‘Zatvor je iznimno stresno mjesto za život, o čemu žuta izvješća ne govore. Zatvorenik je odsječen od obitelji i prijatelja. Odnosi među zatvorenicima su često nasilni te u ozračju gdje imaju malu ili nikakvu kontrolu nad svojim životom. Zatvor je stalna napetost. Napetost koje se neki ljudi ne mogu riješiti godinama. Napetost zbog koje ne mogu čitati, gledati filmove, razgovarati, vršiti nuždu... Zatvor je stalna buka. Stalan zvuk lupanja vratima, dovoljno glasan da se sve trese. Zveckanje nekog loše održavanog sustava ventilacije, nadvikivanje osoblja i zatvorenika svakih nekoliko minuta. U isto vrijeme, zatvorenici se često pitaju: 'Kako sam završio ovdje?', 'Gdje sam pogriješio?' te možda i najvažnije: 'Kako se mogu promijeniti?’', rekao je u razgovoru za tportal Dražen Škarica, član udruge Svijet kvaliteta iz Šibenika, koji je s kolegicom Idom Todosijević zamislio program Carpe diem, ponudio ga Ministarstvu pravosuđa, a ono ga je prihvatilo.

Zatvorenici zapravo većinu vremena provode isključivo sa svojim mislima, što im budući da se vrte u krugu, samo pojačava stres. Carpe diem je zamišljen da smanji unutarnju nelagodu i tenziju i omogući pronalaženje odgovora. Kako? Tako da ih nauči ‘isprazniti glavu’. U tome su Dražen i Ida osobito vješti.

Dražen radi u Obiteljskom centru, prije toga imao je dugogodišnje iskustvo s maloljetnicima i adolescentima, danas radi s obiteljima, a istodobno je psihoterapeut pod supervizijom. Ida je diplomirana ekonomistica za informatički menadžment. Oboje su učitelji joge i iskusni praktičari meditacije. U Tajvanu i SAD-u sudjelovali su u višetjednim meditacijskim povlačenjima, u Šibeniku polučili iznimno zanimanje svojim radionicama, utemeljili su prije tri godine Festival joge, a programom za zatvore načinili su i nacionalni presedan.

‘U pozadini svega je volja za učenjem. Ja sam, što se učenja tiče, sretna osoba. Saznajem nove stvari, oprobavam se u zanimljivim novim područjima, družim se s iznimnim ljudima. Drugo, okružen sam ljudima, na poslu, prijateljima, kolegama, koji mi pomažu da bih uspješno učio. I treće, dobivam hrpu ideja kako te nove stvari primijeniti u svakodnevnom životu. Da biste učili, morate se otvoriti novom i, naravno, biti optimistični. Mi smo taj pristup pokušali ponuditi zatvorenicima’, kaže Dražen.

Program su počeli provoditi u veljači, u svibnju su imali grupu od dvadeset korisnika, najviše do sada, što pokazuje da interes za program u zatvoru koji je na početku imao sedam dobrovoljaca, rapidno raste.

‘Budući da u hrvatskim zatvorima, a i šire, ne postoji program poput ovoga, ovi 'naši' zatvorenici su, na neki način, pioniri i bit će u mnogočemu zaslužni ako ovaj program opstane. Carpe diem temelji se na metodi 'mindfulness' koju je osmislio američki liječnik Jon Kabat-Zinn. Program je jedinstven za Hrvatsku i zato što će trajati tri godine (svi ostali su limitirani na godinu dana), a rad s jednom grupom traje osam tjedana. Nakon toga, sa stečenim znanjem i iskustvom zatvorenici mogu nastaviti vježbati sami, pod povremenom našom supervizijom', kaže Škarica.

'Temeljna ideja je da ih resetiramo. Meditacija je zapravo sagledavanje problema iz drugačije perspektive i svjesnosti. Drugim riječima, to znači biti svjestan događanja bez vezivanja za ono što se događa. Sve one nakupine negativnosti koje su skupili u sebi tijekom godina, pokušavamo ublažiti, raščistiti ili preoblikovati. Paralelno s tim, plan je raditi i s njihovim obiteljima, jer ljudi sigurno nisu u zatvoru samo zbog sebe, tu je u pitanju jedan splet osobnih i društvenih okolnosti koji ih je doveo do problema', kaže Škarica.

Kako sami zatvorenici reagiraju na meditaciju i jogu u zatvoru? Kako prema odluci Ministarstva pravosuđa zatvorenicima nije dopušteno istupanje u sredstvima javnog priopćavanja, izjava iza rešetaka nema, ali i za to Škarica ima rješenje. Upoznao nas je s Driverom, kako za potrebe teksta možemo nazvati našeg sugovornika, koji je nedavno napustio zatvor, a sudjelovao je u vježbama Carpe diem.

‘Prije svega, ja i drugi zatvorenici primijetili smo da se osjećamo ‘manje živčano’, nekima su se smanjili simptomi. Meni se poboljšao san. Program je došao na kraju moje kazne, a sigurno je najbolja stvar koja se pojavila u zatvoru otkad sam ja tamo bio. Nije da druge udruge ne dolaze u zatvore, učili su nas kako se zaposliti, kako razviti socijalne vještine, kako otvoriti firmu… Ali kako se posložiti sam sa sobom – e, to nas dosad nitko nije učio’, zaključuje Driver.