Fotoknjiga je nastajala posljednjih godinu dana, a s ciljem da se azilantima omogući iskazivanje emocija vizualnim putem.

'Već neko vrijeme radim s emigrantima i uvijek me zanimalo kako promijeniti odnos stvari odnosno kako da oni postanu subjekti, a ne objekti u hrvatskom društvu. U razgovoru s njima rodila se ideja o izradi fotoalbuma', kaže Konjikušić.

U suradnji s Centrom za mirovne studije i UNHCR-om došlo je i do izravnog kontakta s azilantima.

'Nakon nekog vremena koje sam provodio s njima počeli su se postepeno otvarati i oslobađati. Mislim da je veoma bitno da oni sami počnu govoriti o svojim problemima, a ne pojedine udruge ili aktivisti. Nije nekakva privilegija emigranata da se mogu baviti umjetnošću. Zato smo kroz knjigu htjeli poigravati se s čak i ironičnim odmakom, jer oni nemaju mogućnosti da se bave na taj način umjetnošću', naglašava autor knjige.

Kakav je život azilanata u Hrvatskoj?

'Zasad je oko 130 ljudi koji su dobili azil u Hrvatskoj, a tek njih 50 je tu i ostalo. Azilanti nemaju mogućnost ovdje ostati, jer ne postoji sustav integracije, učenja jezika i čak i kada riješe sve papire, teško pronalaze posao. Osim toga imaju problema s društvom koje ih ignorira i pokazuje im kako da želi da odu iz Hrvatske', naglašava Konjikušić.

S autorom knjige već nekoliko godina surađuje i Centar za mirovne studije, a jedna od članica je i Tea Vidović koja vidi velik uspjeh u ovom vizualnom projektu.

'Centar za mirovne studije već 13 godina prati ovu temu i uma direktan kontakt s izbjeglicama. U suradnji s drugim organizacijama poput Hrvatske pravne službe i UNHCR-a nastojimo poboljšati uvjete integracije izbjeglica u hrvatsko društvo. Jedan je od načina i ovaj projekt kojim azilanti imaju priliku vizualnim putem pokazati što ih muči', kaže Vidović.

Azilanti su još uvijek veoma ugrožena skupina u hrvatskom društvu, a predrasude okoline, nažalost, dio su njihove svakodnevice.

'CMS je krajem 2013.radio istraživanje koje je pokazalo kako su azilanti, odmah nakon Roma i Srba, najugroženija skupina u društvu. Još uvijek postoje predrasude i netrpeljivosti prema njima. Naravno, ima i pozitivnih priča, ali one su rijetke', naglasila je Vidović.

'Jedan od većih problema svakako je integracija u hrvatsko društvo koja je dodatno otežana jer ne postoji tečaj hrvatskog jezika za azilante. Osim toga u teškoj su financijskoj situaciji, nemaju nikakve socijalne veze u društvu, a ne mogu naći ni posao, jer se ne mogu sporazumjeti s ljudima iz različitih institucija', smatra predstavnica CMS-a.

Kako pomoći azilantima da se uklope u hrvatsko društvo?

'Mislim da bi trebalo organizirati radionice kroz koje bi se te ljude upoznalo s hrvatskom kulturom i normama, ali isto tako da i hrvatsko društvo upozna neke njihove norme', zaključuje Vidović.