Onurizacija marketinškoga prostora na TV kanalima nipošto nije Todorićev izum. Prokušanome (i podlome) triku pribjegavale su sve velike reklamne agencije, i to s pravim glumcima. OK, barem neke od njih
Gotovo da nema etabliranoga glumca koji se nije okušao u snimanju reklama. Kvragu, pa zašto ne? Ako jedan George Clooney smatra da ne prostituira svoju profesiju reklamiranjem Martinija ili Nespressa, zašto bi Halitu Ergencu reklamiranje Konzuma bilo ispod časti? U svijetu eksploatacije zvjezdanoga statusa u reklamne svrhe posebno mjesto zauzima Japan - od Seana Conneryja preko Schwarzeneggera i Piercea Brosnana pa sve do Slya i Brada Pitta, svi su snimali glupe dalekoistočne reklame. Štoviše, toliko ih je da fenomen ima i vlastiti web - www.japander.com.
Ako je netko smiješan čim se pojavi na ekranu, onda je to Will Ferrel. A kad se dodatno budalizira u reklami za Bud Light reprizirajući svoju rolu iz komedije 'Semi Pro', jednostavno se morate smijati. 'Pij ovo pivo ili ću te ubiti krivim krajem košarkaške lopte!'
Sean Connery zauzima posebno mjesto u hijerarhiji dalekoistočnoga marketinga. Je li to zbog izgleda arhetipskoga muškarca ili kombinacije ćele i brade, odlučite sami. Svakako vrijedi zapamtiti da je vitalni čičica snimio brdo reklama, a u rijetko kojoj progovara - vjerojatno zato što bi Suntory Crest zvučao kao šuntory krešt.
Pierce Brosnan se, zanimljivo, okušao u bondovskoj ulozi prije samoga Bonda - kako drukčije protumačiti reklamu za dijetnu Colu iz 1987. godine? Reklama ima nindže, egzotično oružje, ljepotice, Pierceov šarm i - Coca Colu.
Stephen Fry miljenik je svakoga poštenoga čovjeka, geeka i tehnofila. Zašto? Pa zato što nas je godinama nasmijavao zajedno s najboljim izdancima britanske škole humora, jer je i sam zaljubljenik u tehnologiju, i na koncu, jer tvita k'o lud. Ne čudi što ga zovu u reklame za 3D televiziju.
Druga polovica nerazdvojnoga brit-tandema je Hugh Laurie - princ Regent, gospodin Wooster te, naposljetku, doktor House. Ova je reklama za fotoaparat Polaroid nastala davno - prije nego što se proslavio diljem svijeta (čitaj: u SAD-u), pa čak i doma, uz Fryja i Atkinsona. Mi smo ga ionako više cijenili kao blesavoga Georgea iz 'Crne Guje', zar ne?
Tko će vam bolje uvaliti vruću robu osamdesetih - osobno računalo - od vlažnoga sna svih geekova i geekuša onoga vremena, kapetana Kirka? Reklamu za Commodoreov VIC-20 je odradio rutinski poput prodavača rabljenih auta: 'Za razliku od igara, ima pravu tipkovnicu, a košta manje od 300 dolara!' Nemojte se smijati, u ono vrijeme je to bio razlog ZA kupnju!
Posebno ponižavajuće
Neke reklame, recimo to blago, ipak prelaze granice dobroga ukusa, morala i ljudskosti. Kako drukčije opisati spot za japanski Biogurt, u kojemu Sean Connery iz osamdesetih i bijeli zeko (Donnie Darko, anyone?) pjevaju jingle 'bio-bio-bio-bio-guuuur'?
Ništa bolje nije prošao ni Nicholas Cage. Ipak, kako je čovjek čudak per se, nekako je lakše povjerovati da u privatnome životu vozi kamionet, priča teksaškim naglaskom i voli se sudarati glavom uzvikujući: 'Pachinko!'
Najbenavija reklama iz Japana vjerojatno je ona sa zamalo dvostrukim oskarovcem Stalloneom, u kojoj Sly nosi 'belo odelo', izlazi iz polja kukuruza i traži - prasetinu! Hamano!
Pravni su se timovi Harrison Forda i Brad Pitta potrudili da njihove blamaže ne budu dostupne i van Zemlje Izlazećega Sunca, ali nitko vam ne brani da prokrstarite internetom i potražite spotove za Edwin Jeans. Onura i Šeherezadu pak možete sami smjestiti u tekst ili okvir, kako vam paše...