Dobio je stotinjak tisuća glasova više nego prije pet godina, ali zbog nešto slabijeg odaziva njegova pobjeda doima se još brutalnijom i ući će u povijest barem po razlici u postotcima koju nije postigao nitko dosad, pa ni Tuđman. Zoran Milanović osvojio je drugi predsjednički mandat i sada će, oslobođen okova i pritiska nekih novih izbora, na Pantovčaku raširiti krila
Indiskrecije iz bližeg kruga Zorana Milanovića tvrde da se već dulje vrijeme priprema na ovu situaciju i da već ima spremnu 'crnu knjižicu' s imenima ljudi koji mu još uvijek nisu došli na nišan i koji zaslužuju njegovu porciju - a nakon pobjede na izborima, kojima je pristupio kao nepotrebnoj gnjavaži čim je doznao ime protukandidata Dragana Primorca, ništa ga ne priječi da se razmaše.
Znamo što to u Milanovićevom slučaju znači: vrlo precizno detektiranje pogodnih meta, politički jakih i ljudski nešto slabijih, garnirano kanonadom sočnih do krajnje neukusnih, ali slikovitih uvreda koje će također svakako naći svoje mjesto u hrvatskoj političkoj povijesti.
vezane vijesti
U samoj izbornoj noći, kao i dva tjedna ranije, predsjednik države u velikodušnom je stilu govorio o 'ispruženoj ruci' prema izvršnoj vlasti, odnosno svome arhineprijatelju Andreju Plenkoviću, makar je sasvim jasno da sa 75 posto osvojenih glasova on ne namjerava biti ni ponizan ni previše suradljiv, niti su mu birači dali više od milijun glasova kako bi promijenio svoj 'karakter'. Dapače.
Kako je počeo otkrivati sam sebe
Uostalom, i sam Milanović dao je na znanje što se od njega može očekivati kada je u pobjedničkom govoru spominjao obranu i nacionalnu sigurnost i kada je naglasio da predsjednik države u tom resoru 'nije ravnopravan s premijerom, nego najodgovorniji'. Dosadašnjoj tvrdoj kohabitaciji sasvim sigurno ne namjerava dodati omekšivač.
Činjenica da kompletna kugla zemaljska u ovom trenutku puzi prema tektonskim geopolitičkim promjenama i iščekuje što će se izroditi iz pakta Putin - Trump pritom kao da ga nimalo ne uzbuđuje. Hrvatska se po Milanovićevoj viziji u globalnim gibanjima uglavnom treba kriti ispod stola, pa je možda i zato Plenkoviću blokirao imenovanje čak četrdesetak veleposlanika na svim važnijim mjestima u diplomatskoj mreži.
Bolje da ih ondje nema, nego da imaju kakav konkretan stav.
S druge strane, ni sam Zoran Milanović nije imao konkretan i jasan stav o Plenkoviću i njegovoj vladavini punih desetak mjeseci svog prvog mandata na Pantovčaku, sve do hapšenja direktora Janafa Dragana Kovačevića i raskrinkavanja društva iz famoznog kluba u Slovenskoj ulici, što je trenutak koji je neobično precizno koincidirao s njegovim buđenjem interesa za korupciju koja izjeda hrvatsko društvo, zločinačku HDZ-ovu vladavinu te spodobe ili mediokritete koje zemlju guraju u propast.
Bio je to i trenutak u kojemu je Milanović počeo otkrivati sam sebe, odnosno pripremati se za bitku za drugi mandat koji - logično je zaključio - može osvojiti jedino ako zagrabi puno šire i puno dublje u rezervoar konzervativnijih i naglašeno domoljubnijih, kolokvijalno rečeno 'desnih' glasača. I učinio je to maestralno, ne izgubivši pritom gotovo ništa potpore na ljevici koja se, isfrustrirana već desetljetnom dominacijom HDZ-a, čvrsto drži svog 'manjeg zla' i 'jedine brane svemoći jednog čovjeka'.
Sazrijevanje udesno
U bizarnom razvoju događaja prepuna 'Tvornica' tako je ove nedjelje pljeskala nimalo ciničnoj Milanovićevoj zahvali 'članovima i biračima HDZ-a' koji su podržali upravo njega, umjesto kandidata svoje stranke.
Prije točno pet godina na istom ovom mjestu portretirali smo tada friškog novog predsjednika Hrvatske i označili ga kao 'spasitelja ljevice koji se ni formalno ne želi deklarirati kao ljevičar' i pokazalo se da nismo previše pogriješili, dapače.
Čak i ako apstrahiramo anakronu hrvatsku podjelu koja se uglavnom svodi na stavove o događajima otprije osamdeset i kusur godina, pa se skoncentriramo samo na ekonomske termine, Milanović također nije omanuo.
Prije nekoliko godina sam je sebe opisao kao liberala, da bi se sada se već uspoređivao s Miltonom Friedmanom - a svaki pošteni ljevičar i desničar na svijetu dobro poznaje njegovo lik i djelo.
Još jednom spasio hrvatsku ljevicu
Zoran Milanović ovom je pobjedom nesumnjivo još jednom spasio hrvatsku 'ljevicu', odnosno SDP, svoju bivšu stranku koja u isto vrijeme ima i blagoslov i prokletstvo egzistirati u njegovoj sjeni. Neće propasti, ali teško da će proizvesti lidera koji će je dovesti na vlast, što je situacija koju mnogi od njih nikada nisu ni doživjeli.
Osim ako se kormila opet dohvati Milanović, kao proljetos kada se u krajnje suspektnom i, pokazat će se, neustavnom manevru s pozicije predsjednika naumio kandidirati za mjesto premijera. Prilika za to doći će u dalekoj budućnosti, tek za tri i pol godine, a dotad će se svijet tri puta okrenuti naopako dok će Hrvatska izvjesno i dalje biti osuđena na duopol Plenkovića i Milanovića.
No tko zna što će se tada smatrati normalnim - uostalom, upravo takav Milanovićev slogan otprije pet godina s ove distance doima se više ironičnim, nego opisujućim…
