Zoran Milanović je pobjedom sa 74,5 posto glasova debelo premašio i vlastita očekivanja.

Općenito, ovako visoki postoci pobjede na kompetitivnim predsjedničkim izborima rijetki su u suvremenoj Europi. Mário Soares je 1991. godine drugi put postao portugalski predsjednik zahvaljujući potpori 70,4 posto izašlih birača u drugom krugu. Jacques Chirac je 2002. dobio 82,2 posto glasova u drugom krugu zahvaljujući tome što su lijevi birači odlučili 'začepiti nos' i podržati ga kako bi spriječili uspjeh nedavno preminulog Jean-Marie Le Pena, osnivača današnjeg Nacionalnog okupljanja. Na Islandu se predsjednika bira u jednom krugu, a 2020. godine je Guðni Th. Jóhannesson postigao reizbor s čak 92,2 posto glasova.

Izlaznost i nevažeći listići

Očekivano, izlaznost je bila još niža (44,18 posto) nego u prvom krugu (46,01 posto). Ukupno je to druga najgora izlaznost na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj – manje je bilo samo 2009. godine, kada je u prvom krugu izašlo 43,94 posto birača. Ako ste htjeli poduprijeti Milanovića, imali ste slabu motivaciju jer je ionako umalo pobijedio još prije dva tjedna. Ako ste htjeli dati glas Primorcu, bili ste svjesni da je razlika u glasovima gotovo nenadoknadiva, tako ponovno niste bili zagrijani za odlazak do birališta. Ako ste htjeli poništiti listić, morali ste znati da time ne postižete baš puno, no bili ste očito izrazito motivirani da vam se dalo odšetati do biračkog mjesta i našarati nešto na glasački listić.

<<<SDP nagrađen, HDZ kažnjen: Što slijedi u hrvatskoj politici nakon Milanovićeva gaženja Primorca?>>>

Inače, zanimljivo je primijetiti da je veći broj nevažećih listića bio u dijelovima zemlje koji inače slove kao utvrde HDZ-a (slavonske i dalmatinske županije) te u Zagrebu. U Slavoniji i Dalmaciji zabilježena je i dosta niža izlaznost nego na zapadu i sjeverozapadu zemlje. Pa ipak, budući da je Milanović, kao i u prvom krugu, odnio pobjedu u svim županijama, nema neke snažne povezanosti između izlaznosti i glasa za njega. Najviše nevažećih listića bilo je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 5,43 posto.

Čija pobjeda i čiji poraz?

U izbornoj noći moglo se čuti i pročitati da je ovo ogromna pobjeda SDP-a i partnera te da su Plenković i HDZ 'gotovi'. U superizbornoj godini, a ovo je nastavak izbornog niza iz 2024. godine te će on završiti tek lokalnim izborima u travnju i svibnju ove godine, načelno su svi izbori povezani, no treba podsjetiti i na to da svaki izborni ciklus ima svoju dinamiku i logiku te da je kontaminacija (međusobni utjecaj izbora) tek ograničen.

Na krajnje personaliziranim izborima, a predsjednički to po definiciji jesu, pobjeda i poraz prvenstveno se odnose na kandidate koji su se natjecali. Tek u drugom redu to se može odnositi na njihove stožere, stranke i vodstva stranaka.

<<<Tportalov komentator: Milanović bi mogao skinuti rukavice i nastupati još oštrije>>>

SDP smatra da im ova ogromna Milanovićeva pobjeda daje vjetar u leđa za lokalne izbore, a posredno i za, sada još jako daleke, parlamentarne izbore. Tvrde da je ovo bio zapravo referendum o Plenkoviću. To je na sebi svojstven način prokomentirao i sam Milanović rekavši u izbornoj noći da ovih 75 posto nisu nužno za njega jer nitko ne može imati takvu podršku. Dio građana voli Milanovićevu specifičnu političku mješavinu, a ona zasigurno (više) nije klasični lijevi centar. Dio ga baš ne voli, ali su ga prepoznali kao protutežu Vladi i okrupnjavanju moći u premijeru u trećem mandatu Andreju Plenkoviću, bez obzira na to što Ustav nije predvidio predsjednika kao onoga koji kontrolira Vladu. Tome, naime, služi Sabor. Milanović je moćan i popularan jer je Sabor slab i saborska oporba je slaba. Da je njegova bivša stranka jača kao glavna opozicijska snaga, ne bi uživao ovakvu popularnost kakvu uživa.

Stranka se ionako stabilizirala dolaskom novog šefa Hajdaša Dončića. SDP bi po inerciji nakon dugog vremena iste stranke na vlasti počeo rasti u anketama, nevezano uz Milanovića. Lokalni izbori su pak priča za sebe. Kada bude trebalo procijeniti hoće li se ići frontalno na Tomaševića ili pak pokušati za sebe (jedino) ugrabiti što bolju poziciju u Skupštini da bi ga se snažnije kontroliralo u drugom mandatu, Pantovčak neće baš biti od velike pomoći. Za nekoliko tjedana građani će ionako zaboraviti ove izbore. A idući parlamentarni ionako su još jako daleko. Ponovno, po inerciji, da netko četvrti put zaredom postane premijer, bit će izrazito teško postići, tako da inercija ponovno ide na ruku Iblerovu trgu.

Je li ovo poraz Plenkovića? Nije nužno, jer on je u startu ograničio ovaj poraz. Namjerno je predložio stranci da podrže nestranačkog kandidata, a ne nekoga tko uživa veliko povjerenje jedne ili više županijskih organizacija. Dakako, upravo je to jedan od razloga zbog kojih je, očito, dio HDZ-ovaca na terenu bojkotirao izbore u oba kruga ili podržao Milanovića, u čijem suverenizmu valjda prepoznaju nekakve natruhe Tuđmana. Teškaši iz HDZ-a bili su lukavi zato što se nisu išli gurati na megdan Milanoviću, već čekaju kada će Plenković otići u Bruxelles ili iz aktivne politike da bi imali priliku zasjesti na tron stranke. U izbornoj noći Plenković je još hvalio Primorca, no kako vrijeme bude odmicalo, on lako može oprati ruke od njega i neutralizirati odgovornost vodstva HDZ-a za odabir kandidata.

Što dalje?

Za koji tjedan, nakon Milanovićeve inauguracije, javnost će i zaboraviti da smo imali predsjedničke izbore. Milanović bi mogao zapapriti Vladi ako bude inzistirao na tome da se ova inauguracija, za razliku od prošle, održi na Markovu trgu jer će ga se zbog toga morati otvoriti i ponovno proglasiti sigurnosno prihvatljivim. Također, treba vidjeti hoće li predsjednik na ocjenu ustavnosti slati najavljene izmjene Zakona o obrani. Teško je očekivati da će sada biti lakše imenovati veleposlanike. Nakon premoćne pobjede Milanović neće imati nikakvu motivaciju biti popustljiv prema Vladi.

Vratit ćemo se ponovnom međusobnom optuživanju za nepoštivanje Ustava i nesuradnju. Milanović će se truditi prikazati sebe kao onog koji poziva na suradnju i suzbija svemoć premijera, a Plenković će ga stalno podsjećati na njegovu pseudokandidaturu s parlamentarnih izbora. I tako u krug.

Za najviše mjesec dana u fokusu medija bit će lokalni izbori i brojni kandidati za gradonačelnike i župane te će Pantovčak pomalo biti u drugom planu. Dio medija će, ako nanjuše da se klatno biračke naklonosti zanjihalo u drugom pravcu, krenuti zdušno puhati u rog u korist SDP-a i partnera te se 'prešaltati' na narativ da će lokalni izbori 'otpuhati' Vladu. Vlada neće pasti jer je nema tko rušiti u Saboru. Na lokalnim izborima ionako svi pobjeđuju, ovisno o tome kako to prikažu. Superizborna godina svakako i dalje traje.