'Poskliznuća i spoticanja u ravnini kretanja' - istraživanja su pokazala! - čine u EU čak 15 posto uzroka izostanka s posla dulja od tri dana. Nešto se tu, jasno je, moralo poduzeti
- Gospođo Štefanija, ne znam kako da vam to kažem, ali morat ćemo vas autsorsati iz spin ofa...
- Kaj... Kaj ste rekli da me morate? - odgovara čistačica Štefica, dok joj nevjerica produbljuje svaku boru na licu. Nije lako pomoćniku voditelja ureda ravnatelja ljudskih resursa u javnom poduzeću SPINCRO, dobar je on u duši, ali zna da danas mora biti nepopustljiv:
- Pa eto, moramo vas zamoliti da se sami vratite na tržište rada. Ako to učinimo sporazumno, pokušaji bržeg povratka vašem kor biznisu bit će neusporedivo fizibilniji, pa zato sugeriram da...
- Očete reč: otkazing? - prekida ga ljudski resurs. Pomoćnik voditelja ureda ravnatelja sućutno kimne.
- A zakaj? - znatiželjna je vršiteljica dužnosti redovnog higijenskog manipulanta/tehničara (M/Ž) na određeno vrijeme. - Kaj nije valjalo? Brising? Pering? Partvišing? Pisoaring? Selektivni otpading?
Pomoćniku voditelja lakne, jer ima jak argument:
- Uredba Europske komisije 'Prevencija padova na istoj razini i sigurno održavanje reda i čistoće radnog mjesta', a u njoj poglavito poglavlje 'Pokliznuća i spoticanja u ravnini kretanja', ne ostavljaju nijednu posibilnost dvojakog tumačenja. Gledajte, u pretprošlom kvartalnom periodu dogodio se onaj slučaj, sjećate se, kad se u Hrvatskim šumama, upravo u vaše uredovno vrijeme, ona tajnica spotakla o sjemenku s nečijega integralnog peciva, upravo u vrijeme vašeg popodnevnog spin ofinga. A u netom analiziranom proteklom kvartalnom razdoblju, to sigurno pamtite, konzultant višeg asistenta u Agenciji za savjetovanje u kriznim stanjima umjerene jakosti, taj se gospodin poskliznuo na mokrim pločicama toaleta u Hrvatskim vodama, također u vašoj... No, kako se ono kaže...
- Smeni?
- Smjeni, tako je, hvala...
- Pa kaj? Sam se je raspišal okolo školjke, sam se je onda i poskliznul! Kaj sam mu ja kriva? Si je mogel škornje zeti v zahod, bil je i on, kak i ja, na onemu eđu..., no, enđu...
- Eđukejšen trejningu, gospođo Štefanija.
- Tak je, na tomu.
- No dobro, da ne duljimo, evidentna je učestalost posklizanja i spotaknuća u ravnini kretanja baš u vašim, tim, no, smjenama, i tolika progresija akcidentalnih slučajeva u zoni vaše odgovornosti nije mogla ostati neprimijećena u Uniji. Komisija je duboko zabrinuta zbog toga i traži provođenje urgentnih mjera, tako da...
- Znaš kaj, dečec? I ja sem nekaj malo engleskoga tu nafčila. Vraktimaterjebing! Okej?
* * *
Scene poput ove iznad, za godinu se dana neće odvijati samo u glavama bizarnih kolumnista, nego i među svima vama, u još bizarnijoj stvarnosti. Naime, projekt pod imenom 'Prevencija padova na istoj razini i sigurno održavanje reda i čistoće radnog mjesta', s podnaslovom 'Pokliznuća i spoticanja u ravnini kretanja', uistinu postoji na briselskoj razini. I ne samo da postoji, nego se na njemu već uveliko radi. I ne samo da se radi, nego je i dvoje hrvatskih državljana, djelatnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, već uključeno u nj, još od travnja. I ne samo oni, nego i njihovi kolege iz Estonije, Irske, Poljske, Danske, Velike Britanije i Europske agencije za sigurnost i zaštitu na radu - svi oni čine radno tijelo koje bi do svibnja sljedeće godine trebalo Europskoj komisiji dostaviti prijedlog nečega što bi podučavalo zaposlene Europljane da paze gdje gaze, pogotovu ako je riječ o ravnim površinama. Naime, ta 'poskliznuća i spoticanja u ravnini kretanja' - istraživanja su pokazala! - čine čak 15 posto uzroka izostanka s posla dulja od tri dana. Nešto se tu, jasno je, moralo poduzeti.
Drugim riječima: najmanje četrnaestero ljudi iz barem šest država već mjesecima žestoko radi na projektu koji je dosad iznjedrio zapanjujuća otkrića poput onoga da - citirat ću istraživanje marljivoga kolege Hrvoja Prnjaka iz Slobodne Dalmacije, koji je, koliko čujem, pri čitanju radnih euromaterijala samo čudom uspješno izbjegao moždani udar – 'opasnost od pokliznuća nastaje zbog iznenadnog smanjenja prianjanja đona obuće na podlogu po kojoj se osoba kreće' te da se pritom 'noge počinju kretati brže od gornjeg dijela tijela'. A, za razliku od poskliznuća, 'spoticanja nastaju zbog sudara noge u kretanju s nekom preprekom, dok se gornji dio tijela po inerciji kreće prema naprijed. Najčešći uzroci pokliznuća su klizavi podovi po kojima se hoda (od zaostale vode, zauljenosti ili leda) i neodgovarajuće obuće'.
Ukratko, ako vam se čini da će tih četrnaestero (najmanje!) ljudi cijelu godinu dobivati sasvim solidnu plaću (plus putno-smještajni troškovi, dnevnice i ine priležnosti) samo za ono što su milijardama ljudi mame govorile čim su prohodali - prevarili ste se. Oni će tiskati plakate i letke, oni će organizirati izradu softvera za onlajn i oflajn obrazovanje zaposlenih hodača, a našlo se u budžetu i sredstava za tiskanje prigodnoga edukativnoga kalendara za 2015. Ministarstva normalnog hodanja, putujuća predavanja i team-buildinge pod naslovom 'Ispod je pod!' ('Watch the Floor Towards the Door!' u izvorniku) ili 'Siguran hod' ('Take a Walk on the Mild Side') zasad možemo samo predviđati, ali uz vrlo nizak kladioničarski koeficijent.
Moja najbolja prijateljica u životu, prelijepa žena koja radno pravo poznaje bolje od ijednoga radnika ili pravnika, upozorava me na mogućnost da stvari ipak nisu toliko debilne koliko se čine na prvi pogled. Kaže: 'Ako je riječ o 15 posto ljudi koji padaju na ravnoj površini, pa onda uzmu bolovanje duže od tri dana, tu imaš izuzetno visok postotak potencijalnih prevaranata. Oni čak mogu i tužiti poslodavca zbog nabora na tepihu ili neobrisanog poda u veceu, pa dobiti milijunske odštete'. Kao oni Ameri, dočarala mi je, koji su namjerno stavili mačku u mikrovalnu i na sudu postali milijunaši samo zahvaljujući činjenici što nigdje nije napisano da se to ne smije raditi, pa sad na svakoj pećnici mora pisati da je zabranjeno unutra stavljati kućne ljubimce, malu djecu, ručne bombe, sprejeve i slično. Možda je, veli, ovo suludo propisivanje samo jedini način da se doskoči svim lažljivim posklizačima i spoticateljicama?
A prijatelj, također upućen u problematiku (djelatnik, i to cijenjeni, Zavoda zapošljavanje) zamjera mi što uvijek sve gledam nekako cinično i crno. 'Kako ne kužiš', kaže, 'kolike su tu šanse za razvoj naše gumarsko-obućarske industrije, za napredak istraživanja bežičnog prijenosa energije, za proizvođače tepisona i lajsni, hrapavih keramičkih pločica...?'.
Ja ih slušam, kimam odabravajući, ali nikako da iz glave izbacim onu gospođu Štefaniju s početka.