U okolnostima u kojima se događala migracijska kriza Hrvatska je postupala humano i odgovorno. Migrantima su osigurani svi osnovni životni uvjeti i 24 satna zdravstvena skrb, kao i potpuni nadzor kretanja. Svi su imali pristup međunarodnoj zaštiti u Hrvatskoj, odnosno mogućnost za podnošenjem zahtjeva za istu, što mogu potvrditi i sve međunarodne i civilne udruge koje su bile konstantno prisutne u prihvatnim kampovima, a nije ih bilo malo', piše Osotjić.

Dodje da ne treba zaboraviti činjenicu da je Njemačka otvoreno pozivala migrante, ali da za njih 'nije organizirala prijevoz avionom'. Podsjeća da je postojao dogovor svih država na tzv.Balkanskoj ruti, dokument poznat pod nazivom Junckerov plan, potpisan od svih država na ruti, te da 'nismo radili ništa na svoju ruku niti igrali samostalnu utakmicu'.

'Treba imati na umu i sigurnosni aspekt: u jednom danu je na granici znalo ući od 6.000 do u 10.000 migranata, a EU nije vodila računa o posljedicama za RH. Hrvatska nije ni u takvim okolnostima bježala od odgovornosti i vjerujem čvrsto da neće ni sada. No, mi smo već tada poslali jasnu poruku da Hrvatska NEĆE biti hot spot. Uveli smo svoj sustav registracije migranta koji je kasnije prepoznat kao efikasan i primijenjen i na čitavoj ruti, a potvrđeno je da je tim sustavom Hrvatska odradila veliki sigurnosni posao na ruti. Kompletan diplomatski zbor svih država EU posjetio je registracijski centar i odao priznanje Hrvatskoj. Ako je Hrvatska pomagala nezakonite migracije, onda su to radile sve države na toj ruti', piše.

Tvrdi da su razmjeri krize bili su veliki i nitko od država na ruti nije primijenjivao Dublinsku uredbu, pa tako ni Slovenija nije slala zahtjeve ni organizirane transfere za povrat.

'Do sada je u Hrvatsku vraćeno samo oko 750 osoba od preko pola milijuna migranata koji su kroz državu prošli, a treba imati na umu i da je tih dana usvojena i odluka o prihvatu do 1640 migranata po principu solidarnosti i da tu obavezu Hrvatska još nije do kraja realizirala', zaključuje Ostojić.