Nakon što je prošli tjedan objavljena vijest o misterioznoj svjetlosti na snijegom zavijenoj Dinari kojoj su svjedočili iskusni planinari, pojavilo se i objašnjenje ove zanimljive pojave. Riječ je o fenomenu zvanom albedo
Dvojica planinara su po mrklom mraku na Dinari na mjestu udaljenom od naselja fotografirali neobičnu svjetlost koja je isijavala iz snježne udoline. Iako je ova pojava djelovala prilično neobjašnjivo, a neki su spominjali bića koja nisu s ovog planeta, fenomen je, naravno, objašnjiv. Riječ je o albedu.
'Albedo predstavlja broj koji pokazuje moć reflektiranja svjetlosti s tijela koje samo ne svijetli, a izražava se u postocima od nula do sto posto tako da potpuno crno tijelo ima moć reflektiranja nula, a potpuno bijelo sto posto. Svjetlost sama po sebi može imati više izvora kao što je Sunce, Mjesec, javna rasvjeta itd., ali vrijedi generalno pravilo da je albedo u prirodi posljedica direktne ili difuzne refleksije svjetlosti koja može biti različitog postanka', piše kolumnist portala Crometeo, Dejan Horvatek
Sama refleksija ovisi o mnogim faktorima poput kuta upada Sunčevih svjetlosnih zraka i vlažnosti podloge jer kod veće vlažnosti tvari albedo je manji zbog jake apsorpcije svjetlosti u tankom sloju vode te svjetlosne totalne refleksije u vodenoj opni. Postoje još mnogi drugi faktori poput broja čestica u zraku, naoblake, reljefa… Ali jedan od bitnih faktora je podloga na koju svjetlost pristiže, tako da će jedan dio svjetlosti apsorbirati, a jedan dio svjetlosti reflektirati.
Podloga svježeg snijega ima najveći albedo i to u vrlo velikom postotku koji se kreće od 80 do 90 posto, dok primjerice stariji snijeg te snijeg koji kopni ima vrlo širok raspon varijable reflektiranja od 30 do 70 posto
Primjerice, i zelene travnate površine sadrže i do 30 posto albeda dok kultivirane poljoprivredne površine (ovisno o vrsti kulture) sadržavaju i do 25 posto albeda, te druge biljne zajednice poput šuma i do 20 posto albeda. Pustinjska područja karakterizira 25 posto albeda, dok krška područja imaju nešto veći postotak od 30 posto, pojašnjava Horvatek.
'Gledajući prethodne podatke vrlo lako je doći do zaključka: što je tijelo svjetlije, veći je albedo, dok obrnuto, s tamnijim tvarima on se smanjuje. To pravilo možemo i sami osjetiti tijekom vrućih ljetnih mjeseci kada je uvijek preporučljivo nositi svjetliju odjeću, baš iz razloga da barem na taj način donekle zaštitimo od povećanog utjecaja Sunčevih zraka', dodaje.
Planinari se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme
'Osobno smatram da je albedo odgovoran za izvor svjetlosti u krškoj udubini, premda u početku sam smatrao da je posrijedi neki drugi uzrok, ali malo bolje promišljajući o događaju, ipak sam došao do nekih zaključaka. Krška udubina promjera pet metara i dubine tri metra koja svijetli uočena je na Dinari koja je u tom trenutku prekrivena snježnim prekrivačem. Tijekom noći vladali su idealni atmosferski uvjeti s vedrinom i mjesečinom (Mjesec u prvoj četvrti) te malom količinom čestica u zraku koje bi apsorbirale Mjesečevu svjetlost.
Iz navedenih uvjeta možemo slobodno zaključiti da nije bilo neke veće prepreke između izvora svjetlosti (Mjeseca) te snježne podloge, što je omogućilo povišeni albedo na Dinari. S činjenicom da je udubina bila više šira nego duboka, te s obzirom na svoj oblik i lokaciju koja je određivali kut upada Mjesečevih zraka, smatram da s okolnih snježnih podloga svjetlost se reflektirala uz koncentraciju svjetlosti na snježnu plohu unutar krške udubine te tako još dodatno pojačala efekt albeda u odnosu na okolni prostor što je rezultiralo pojačanom svjetlošću iz udubine. Ali to ne podrazumijeva da su i ostale okolne krške udubine na Dinari također trebale biti izvor svjetlosti nego jednostavno poklopilo se više uvjeta što je uzrokovalo rijedak prirodni fenomen.
S navedenim uvjetima i situaciji, planinari su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme te svjedočili jedinstvenom prirodnom fenomenu i dodatno fotografijom zabilježili. Vjerujem da kretanjem Mjeseca po nebeskoj putanji u nekom trenutku tijekom noći količina svjetlosti iz udubine dosegla bi vrhunac te s vremenom počela jenjavati, a kasnije svjetlost bi i nestala.
Uzbuđenje planinara je sigurno bilo na visokom nivou, jer uživo prisustvovati tako lijepoj i misterioznoj prirodnoj pojavi vjerojatno je bila samo nagrada prirode upornim planinarima koji su se u noći po teško pristupačnom snijegom zametenom terenu trudili stići do svog odredišta na Dinari', zaključuje kolumnist Horvatek.
