Za godinu dana trebala bi početi i proizvodnja zmijskog protuotrova. Trenutačno ga uvozimo pa jednu bočicu plaćamo 22.000 kuna, a proizvod Imunološkog zavoda stajao je oko 1000 kuna. Koliko se, posebno u vrijeme pandemije, postojanje Imunološkog zavoda pokazalo potrebnim? Kakvi su im sve planovi za budućnost?, teme su o kojima se govorilo u emisiji HRT-a Otvoreno urednika i voditelja Damira Smrtića.

Jagarinec: Posljednji trenutak da se nešto napravi

Lidija Jagarinec, sindikalna povjerenica podružnice Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala u Imunološkom zavodu, upitana je li vjerovala svih ovih godina da će država uzeti Imunološki pod svoje i da će ponovno krenuti proizvodnja rekla je da nije ne bi večeras sjedila ovdje nego vjerojatno negdje otišla.

'Možda sam ja nepopravljivi optimist i uvijek vidim tu neku svijetlu točku na kraju tunela. Iako još uvijek imam neku dozu opreza, pozdravljam svačije napore, i sve ono što Vlada RH čini za Imunološki ovog časa. Kažem ovog časa jer mislim da smo malo presporim korakom krenuli od 2013. prema naprijed. Apeliram kako je ovo posljednji trenutak da se nešto napravi. Svojevremeno sam govorila zar nam se treba dogoditi nekakva pandemija, nekakva elementarna nepogoda da se vidi važnost Imunološkog zavoda. Dogodilo se jedno i drugo i vjerujem da ćemo sada galopirajućim koracima naprijed', rekla je Jagarinec.

Čardžić: Početkom 2023. godine trebalo bi se početi gradnja tvornice

Ravnatelj Imunološkog zavoda Vedran Čardžić govorio je o tome što je još preostalo da Imunološki postane državni.

'Ostalo je sve osim odluke. Ostalo je puno posla. Vozimo na tri kolosijeka jer moramo paralelno raditi hrpu stvari. Za tvornicu u Brezju treba napraviti sve pravne pretpostavke, treba se riješiti dualiteta, ne mogu ostati dvije glave., mora ostati jedna. Napokon se ide u tom smjeru, društvo će se po članku 551. ugasiti krajem godine. Da bismo došli do te faze moramo stvoriti jako puno pravnih pretpostavki i njih je jako puno, Očekujemo da to riješimo do kraja godine, napravili smo 13 koraka, imamo još 5-6. Uključit će se DORH, Trgovački sud i ured za zakonodavstvo i to su zadnji koraci koji će se odvijati nakon što skupština prihvati prijedlog ugovora o prijenosu imenovane', objasnio je Čardžić.

Dodao je kako je to puno posla, o njima se ne govori, ali se moraju napraviti. Drugi kolosijek na kojem se radi je priprema gradnje tvornice. Govoreći o gradnji tvornice, ravnatelj Imunološkog zavoda rekao je kako ju je najlakše izgraditi, Prvo se trebaju napraviti pretpostavke, puno je papirologije no angažirani su savjetnici i tu se ima potpora ministarstva.

'U petak ćemo obići to zemljište u vlasništvu društva gdje će se raditi tvornica. Radit će se ispitivanje tla, dobivanje dozvola, idejni projekt, glavni projekt, troškovnik pa javna nabava, To bi sve trebalo biti gotovo do kraja iduće godine i da bi se početkom 2023. godine počelo kopati, najavio je Čardžić.

Upitan što će biti s vrijednim nekretninama u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu rekao je da kad Hrvatska prenese na sebe imovinu, ali i obveze, koje su u ovom trenutku gotovo jednake, ne zna što će biti, ali misli da će se zadržati nekoliko nekretnina, barem 2-3 zgrade da se može raditi do prelaska u novu tvornicu.

'Nakon toga nema previše izbora. Kad vidite koje su institucije gore smještene, taj brijeg je znanstveno-zdravstveni i ne očekujem da će se graditi urbane vile. Pretpostavljam da će ostati znanstveno-zdravstveno središte', rekao je Čardžić. Danas ima 154 zaposlena u Imunološkom zavodu, a kad se sve pokrene trebalo bi biti 240 zaposlenih, samo malo drugačije strukture nego danas jer će procesi u tvornici biti automatizirani.

Bukovski: Tvornicu lako izgraditi, teško zadovoljiti kriterije proizvodnje

Na pitanje koliko se izgubilo u Hrvatskoj svih ovih godina koliko nismo imali Imunološki zavod dr.sc. prim. Suzana Bukovski, dr.med. iz Zavoda za kliničku mikrobiologiju Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", koja je nekad radila u Imunološkom zavodu, rekla je kako je za njega sentimentalno vezana te kako joj je ove informacije lijepo čuti.

'Drago mi je da vidim ono što je falilo sve ovo vrijeme. Imunološki zavod je imao svoj trenutak izlaska sunca 60-ih, 70-ih, 80-ih i nešto malo 90-ih godina prošlog stoljeća. Onda je došao trenutak stagnacije, nesnalaženja, kada država nije znala što bi htjela. Sada mi je drago da država ima želju. Moramo biti realni, izgubili smo određeno vrijeme, izgubili smo određene korake, znamo koliko znanost i proizvodnja ide naprijed. Morat ćemo biti oprezni pri željama i htijenjima, imali smo fantastične proizvode sve što je svijet imao je i Imunološki zavod, bili smo na tom nivou. Danas ćemo morati krenuti i razmišljati s čime nam je trenutno najlakše ponovno krenuti u proizvodnju jer su svjetski zahtjevi u proizvođačkom dijelu postali jako visoki. Tvornicu je lako izgraditi što se tiče konstruktivnog dijela, no zadovoljiti sve kriterije bit će teško. Puno proizvoda imamo koje smo izgubili, a koji nam trebaju u svakodnevici. Jedan od njih je i zmijski antitoksin, antitoksin protiv crne udovice', rekla je Bukovski.

'To su proizvodi koji su orfan proizvodi, to su nekakvi siromaški proizvodi. Velike tvornice ih nerado proizvode jer nisu isplativi, a trebaju nam, pokazalo se u dosta situacija, dodala je. Smatra da su to neki trenuci koji se u Imunološkom zavodu mogli osmisliti, a za dalje se treba vidjeti hoće li biti kakve suradnje s velikim proizvođačima. - Da imamo prostora - imamo, moramo misliti da smo Europska unija i da postoji harmonizacija i da neke stvari međusobno kolaju pa se nećemo postaviti kao nekada no ako budemo realno krenuli, otvorenih očiju moći ćemo nešto učiniti', naglasila je Bukovski.

Jonjić: Najvažniji su kadrovi

Javljajući se iz Rijeke prof. dr. sc. Stipan Jonjić, voditelj Centra za proteomiku i Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, rekao kako su hrvatski imunolozi, vakcinolozi, virusolozi, mikrobiolozi prilično emotivno vezani uz Imunološki zavod.

'On nije bio samo proizvodni pogon nego je bio i istraživački institut. Meni kao imunologu jako mi je drago ovo slušati. No treba biti jako oprezan, budimo sretni, vjerujmo, ne sumnjam ja u dobre namjere države, ali stvari nisu jednostavne. ako ih prihvatimo jednostavno onda priča neće dobro završiti. Današnje biotehnologijske tvrtke su vrlo zahtjevne, konkurencija je ogromna i na tom tržištu vlada užasna konkurencija. Vi morate iza sebe morate imati originalno znanstveno istraživanje ili otkriće. Morate reći što je to novo, što je vaše, što nosite. Netko mora procijeniti i isplati li se ulagati u vas. Država će uložiti u zgradu, mora se istražiti kakva je konkurencija tog potencijalnog proizvoda kojeg nudite, kakva je intelektualna zaštita tog što želimo proizvoditi u Imunološkom zavodu. I najvažnije - kakvi su kadrovi. Današnji biotehnologijske tvrtke bez kadrova ne postoje. One okupljaju najbolje svjetske kadrove u tome području. Ti kadrovi osim što moraju biti dobri moraju biti užasno ambiciozni da se "tuku" s konkurencijom koja je ogromna. To je preduvjet da dobijete ulaganja, a bez ulaganja drugih nema budućnosti biotehnologijskih kompanija', objasnio je Jonjić. Nije siguran što od toga sada ima Imunološki zavod i boji se da nema puno.

Koja znanja imamo Ravnatelj Imunološkog Vedran Čardžić rekao je da bi ovo bili problemi i da su toga svjesni.

'To je negdje u našem planu predviđeno. Zavod je prestao raditi 2013. i Zemlja se u međuvremenu vrtjela i dogodile su se velike promjene u medicini, tehnologiji i svemu ostalome. To razmatramo u našim planovima. Treba naglasiti da ono na čemu baziramo sami početak Imunološkog strateško povezivanje o kojemu dosta znamo i s čim smo pri kraju izvedbe koje će nam omogućiti da našu nekadašnju bazičnu proizvodnju cjepiva protiv tzv. dječjih bolesti morbila, rubela da ju izvedemo i da proizvodi koji budu produkti naše proizvodnje budu plasirani u jugoistočnu Aziju. Interesa ima, postoje načelni dogovori, to je veliki volumen koji će nam omogućiti akumulaciju kapitala koja će nam omogućiti kasniji eventualni razvoj i u ostale moguće proizvode. Danas imamo znanje za proizvesti morbila, rubela, ali za ostale tehnologije, za mRNA nemamo znanje ni kapacitete ni ljude koji bi to znali. Ali to će s vremenom doći, korak po korak. Bit će prilike da se objedini hrvatska pamet i da produkt toga bude nešto što ćemo proizvoditi u Imunološkom zavodu za hrvatsku državu', istaknuo je Čardžić.

Jagarinec je objasnila kako je to moguće da se iz Francuske kupuje protuotrov za 22.000 kuna za 3 vrste zmija, a mi smo ga proizvodili za pet vrsta zmija, a mi smo ga proizvodili za 1000 kuna. Rekla je kako je cijena bila i niža, oko 300 kuna, a zadnje bočice su bile prodane po nekakvih 700-tinjak kuna.

'Obilo nam se o glavu, mogli smo prodavati, ne za 22.000 kuna i dalje prodavati zmijski antitoksin za primjerice 10.000 kuna. Mi kao turistička zemlja bili smo puno sigurniji sa svojim serumom, nego s ovim danas. Današnje antitoksine plaća HZZO, Republika Hrvatska, dakle svi mi', rekla je Jagarinec.

Novi start će biti težak, pauza je bila preduga Bukovski je upitana koliko se za vrijeme pandemije koronavirusom pokazala potreba za Imunološkim zavodom i koliko je realno da on postoji cjepivo moglo proizvoditi odgovorila da bi se moglo kad bi bili tehnološki pripremljeni za to.

'Svjedočili smo počecima nabavke cjepiva i cijepljenja protiv koronavirusa kada se gledalo kad ćemo dobiti cjepivo sve bi se to puno jednostavnije dogodilo da smo imali svoju proizvodnju. Nekad je to tako i funkcioniralo', rekla je Bukovski. Podsjetila je kako je Imunološki zavod nekada cjepivom protiv tetanusa opskrbljivalo cijelu regiju od 20 milijuna ljudi. Dodala je kako je zavod proizvodio cjepiva koja su bila u kalendaru obveznog cijepljenja.

'Naša zemlja je spadala u kategoriju gdje smo imali besplatno cijepljenje za sve bolesti koje su se nastojale spriječiti. Sad smo došli u situaciju kad i antivakserski pokreti imaju prostora jer mi na svom terenu više nismo imali neku instituciju koja bi nas malo podržala i time smo dobili situaciju da se ne vjeruje cjepivu. Da smo imali svoje cjepivo mogli smo ga drugačije predstaviti i imali bi jedno povjerenje, pogotovo da smo imali kontinuitet. Sad kad se ponovno starta bit će nam ponovno teško, preduga je bila pauza', rekla je Bukovski.

Ravnatelj Imunološkog na pitanje koliko treba da se ponovno dobiju dozvole za virusna i bakterijska cjepiva koja smo izgubili 2013. godine odgovorio je kako će se dobiti čim se stvore uvjeti za proizvodnju.

'Mi paralelno radimo na registracijskim fajlovima i to će se odraditi kako treba, rekao je. Jonjić je savjetovao kolegama, svima nama, državi - fokus, fokus i fokus. - Danas je vrlo opasno u biotehnologiji imati rasplinute ambicije. Možete konkurirati s vama ravnima samo ako ste stalno fokusirani na razvoj novih tehnologija, na zaštitu vaših otkrića, na translaciju toga u neke produkte. Lijepo je slušati o stvarima koje su prošle, ali savjet je ako se ide u cjepiva onda treba okupiti, kupio bi neke najbolje ljude. Za to treba još puno ulaganja, treba napraviti vrlo kvalitetnu studiju izvodljivosti da se vidi u kojem smjeru treba ići', naglasio je.

Bez Centra za istraživanja teško u daljnji razvoj Ravnatelj Čardžić se nada kako će se Centar za istraživanja koji je u sklopu zgrade u Rockefellerovoj 10 i koji je izdvojen iz Imunološkog zavoda 2013. godine ponovno naći pod okriljem zavoda jer se bez takvog centra i istraživanja ne može planirati daljnji razvoj. Jagarinec je podsjetila kako je Imunološki zavod prihvatni centar za krvnu plazmu iz Republike Hrvatske.

'Svi dobrovoljni darivatelji krvi koji nesebično daju dio sebe da bi spasili ljudski život daju i plazmu koja ako ne ode u kliničku upotrebu završi kao plazma za frakcionaciju i dolazi u Imunološki zavod. Ona ne dolazi kao poklon, uvijek se plaćala, plaća se i danas transfuzijskim centrima i to je sve u sklopu Nacionalnog plana i nije nikakva tajna. Plazme ima koliko je ima, koliko je transfuzijski centri prikupe toliko je mi skladištimo u ledenicama. Ona je šest mjeseci kod nas, jer je to karantensko razdoblje, i onda ide dalje u proizvodnju lijekova koje danas ne proizvodimo, ali se nadam da će to u bliskoj budućnosti doći na red', objasnila je Jagarinec.