Od Plave pikule koju je 1972. fotografirala posada Apolla 17, preko Saganove Blijede plave točke iz 1999, do snimke iz projekta 'Dan kada se Zemlja nasmijala', koji je 2013. vodila Carolyn Porco, fotografije koje otkrivaju ljepotu, jedinstvenost, ali i krhkost planeta na kojem živimo ne prestaju oduševljavati milijune ljudi širom svijeta
U ovoj veličanstvenoj galeriji svoje mjesto definitivno je zaslužila i nova fotografija koju je snimila kineska sonda Chang’e 5-T1.
Pokusna letjelica agencije CNSA, lansirana 23. listopada 2014, obavila je već više od polovice svoje misije koja bi ukupno trebala trajati malo dulje od osam dana. Obišla je Mjesec s njegove stražnje strane, nevidljive sa Zemlje, i sada se nalazi na putu kući. Njezina funkcija nije znanstvena, već prvenstveno tehnološka. Ona je tek priprema za misiju Chang’e 5 koja bi trebala krenuti 2017. kako bi prikupila uzorke Mjesečeva tla, no unatoč tome snimila je fotografiju koja će se zasigurno dugo pamtiti.
Na novoj snimci Zemlja se doima kao plavi mjehurić sapunice koji lebdi u mraku svemira, dalek i malen, ali lijep do boli. U prvom planu vidi se Mjesec čijom površinom dominiraju nijanse sive boje. No perspektiva je neuobičajena i otkriva nam neobičnu stranu našeg prirodnog satelita koja se može vidjeti samo iz posebnih uglova svemira. Ova je strana, koja se ponekad pogrešno naziva 'tamnom stranom Mjeseca', bitno drugačija od one na koju smo navikli gledati – na njoj nema brojnih tamnih mora osim Moskovskog (Mare Moscoviense) u gornjem lijevom dijelu profila. Ona je znatno surovija od nama poznate; posuta je brojnim kraterima, od kojih se jedan, Aitkenov bazen smješten na samom jugu, svrstava među najveće u Sunčevom sustavu.
