Kad Ashley Young ili Luis Suarez poslije minimalnog kontakta padnu kao metkom pogođeni, barem pola novinarske, komentatorske i navijačke Engleske skače na noge i razapinje igrača kao nepoštenog i pokvarenog. Kad to naprave Barcelonini igrači, onda su medijski prostor i društvene mreže zatrpani teorijama zavjere o 'UEFAloni'. Pa čak i kad neki nepoznati Južnoamerikanac posebno loše odglumi pretrpljeni prekršaj, video njegove akcije vrlo brzo obiđe svijet i nađe 'počasno' mjesto na portalima i blogovima. Tako se svojedobno 'proslavio' i Dinamov epizodist Bryan Carrasco, koji je zgrabio ruku suparničkog igrača i njome udario sam sebe.

Možete biti sigurni da će se isto dogoditi i sa snimkom simuliranja Alena Halilovića iz sinoćnje utakmice Zagreba i Dinama. Njegova gluma u 82. minuti bila je toliko očigledno loša koliko i odluka suca Danijela Trampusa da dosudi slobodni udarac na dvadesetak metara od gola domaćih (na našem video sažetku u 10:55 minuti).

Halilović nije pao u šesnaestercu ili nakon što mu je pobjegla lopta, kao što to obično biva kod nogometnih 'padavičara'. Pao je u trenutku kad se oslobodio čuvara, imao loptu u nogama te mogao s njom nešto i napraviti – recimo, pokušati je uputiti iza linije obrane za Čopa koji se povukao da bi izbjegao zaleđe. No Halilović je odlučio zaleći, vjerojatno pretpostavljajući da, u situaciji kad Dinamo gubi osam minuta prije kraja, sudac neće propustiti dodijeliti mu slobodni udarac u opasnoj zoni. Odmah nakon toga se digao kao da ništa nije bilo i tražio loptu.

Netko će možda reći da je nekakvog kontakta (dodirivanja rukom po struku i ramenu) bilo, ali tvrditi da je bilo i prekršaja bilo bi guranje glave u pijesak. U Dinamu su svakim novim porazom (a ove sezone već ih se skupilo devet!) sve vještiji u tome, pa tako u Europi poslije svakog od njih slušamo kako je to bilo dotad najbolje izdanje Čačićeve momčadi; kad se gubi u domaćoj ligi, onda je to zbog nevjerojatne nesreće i neponovljive sportske nepravde koja se, eto, i sinoć opet ponovila. A svaki put kad ne ide onako kako bi trebalo, kad je stadion prazan, momčad nemoćna i trenerove odluke apsurdne, iz kluba će medije okriviti za stvaranje negativnog ozračja, umjesto da se pogledaju u ogledalo i pokušaju dokučiti što to krivo rade i kako to mogu promijeniti.

Simuliranje je uvijek nesportsko i sramotno – ali kad se njime služi dječak od kojeg svi očekuju da bude važan dio neke ljepše budućnosti hrvatskog nogometa, onda je to već pomalo mučno. Histerija oko Alena Halilovića je stvarna – skauti najbogatijih europskih klubova prate svaki njegov korak i gotovo da nema ozbiljnijeg nogometnog medija koji već nije donio poneku priču o 'hrvatskom Messiju' i njegovom talentu koji je doista vidljiv i iz aviona. Neki od tih su se i kod potpisnika ovog komentara već nebrojeno puta raspitivali o igrama i dosezima trenutno najaktualnijeg imena među 16-godišnjacima u svijetu nogometa; svaki put sam im rekao da ništa što su čuli ili pročitali nije pretjerano.

No kad me sada stanu ispitivati je li moguće da je Halilović 'dirty diver', ne znam što ću im reći. Možda bi najbolje bi bilo prešutjeti i zabijati glavu u pijesak, ali takve stvari se danas više ne mogu sakriti – kao što su i dosad najbolje Alenove akcije brzinski nalazile publiku na internetu, tako će biti i s ovom. Zbog jednog nepromišljenog i bezobraznog poteza dio mase koja ga prati rugati će se i sprdati s njime. Ako se ponovi, bit će obilježen kao nesportski igrač.

To su stvari o kojima u Dinamu moraju razmišljati nakon što su nesvakidašnjeg talenta u ovako nejakoj dobi gurnuli na najveću pozornicu i pred povećalo javnosti. Oni s pravom očekuju da će ga u bliskoj budućnosti moći prodati za novac koji, primjerice, znatno premašuje vrijednost kompletne Zagrebove momčadi (oko 7,5 milijuna eura) – ali razmišljaju li kakav teret stavljaju na njegova pleća i bi li ga to moglo slomiti?

Ovaj je potez Halilovićeva sramota – ali ne smije ga se zbog toga razapinjati, jer on je u najosjetljivijem stadiju svog nogometnog i osobnog razvoja. Nitko još ne može sa sigurnošću reći kakav će igrač i čovjek postati. Uostalom, postoji razlog zašto se maloljetnici ne smatraju zrelima i u potpunosti odgovornima za svoja djela.

No to je prije svega Dinamova sramota, jer pitanje koje se postavlja je: zar su njegovi igrači već toliko naviknuti da će im se ovakve stvari suditi, da već i djecu odgajaju tako da se služe 'slobodnim padom' u zoni udarca? Smiju li dopustiti da Alen ovako rano u karijeri koja toliko obećava bude obilježen kao 'dirty diver'? Morali bi razgovarati s njime i pobrinuti se da se ovakve stvari ne ponavljaju, ako im je stalo da ga zaštite – barem kao investiciju kojom će 'osigurati normalno funkcioniranje kluba', kako to vole reći.

Nek im padaju drugi, oni koje ne mogu tako bogato 'udati'.