Danas je na zagrebačkom Županijskom sudu zakazana rasprava u kaznenom postupku protiv bivšeg varaždinskoga gradonačelnika Ivana Čehoka, poduzetnika Davora Patafte, bivšeg direktora Varkoma Tomislava Kezelja te Narcise Huljev i Hrvoja Vojvode, kao i T7 Grupe, T7 VIS-a i Winaira. Nakon što su sredinom 2011. istražitelji dugogodišnjeg varaždinskoga gradonačelnika i saborskog zastupnika odveli u Remetinec izravno iz Gradske vijećnice, a uz njega i gotovo sve ostale okrivljenike, USKOK je po završetku istražnih radnji podnio optužnicu zbog udruživanja za počinjenje cijelog niza kaznenih djela vezanih uz zlouporabe položaja i ovlasti kojima su Varaždin i gradska poduzeća navodno oštećena za najmanje 51 milijun kuna
U prvoj točki optužnice navodi se da su se bivši varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok, zatim predsjednik uprava društava T7 Grupa, T7 VIS i Winair Patafta te članica uprava spomenutih tvrtki Huljev od kraja 2007. do lipnja 2011. povezali u zajedničko djelovanje s ciljem pribavljanja znatne materijalne koristi triju spomenutih tvrtki. To se, kako tvrdi USKOK, radilo kroz pogodovanje prilikom zaključivanja poslova s Gradom Varaždinom i pravnim osobama u većinskom vlasništvu Grada Varaždina, i to Varkomom, Zračnom lukom Varaždin (kasnije Varaždin Airport) i Javnom ustanovom Gradski stanovi Varaždin (JUGS).
Za USKOK je sporna dodjela zbrinjavanja komunalnog otpada koja je omogućila T7 VIS-u gradnju postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada u Brezju. Za potrebe realizacije tog posla, kako se navodi u optužnici, T7 VIS-u omogućeno je stjecanje znatno vrednijeg gradskog zemljišta na lokaciji Brezje kupoprodajom i zamjenom s zemljištem T7 VIS-a u Jalkovcu. Zbog cijene veće od tržišne i izostanka suglasnosti nadležnog ministarstva, sporna je i kupnja zemljišta od T7 VIS-a i T7 Grupe za programe poticane stanogradnje, kao i poslovi kojima se Winairu omogućeno stvaranje uvjeta za preuzimanje upravljanja aerodromom Varaždin. USKOK tvrdi da je time za Grad Varaždin, Varkom, Varaždin Airport te JUGS počinjena šteta od najmanje 51 milijun kuna, a istovremeno za T7 Grupu, T7 Vis te Winair pribavljena korist od najmanje 37 milijuna kuna.
Huljev je, kako se navodi u optužnici, u dogovoru s Pataftom od građevinskog vještaka tražila da se uveća procijenjena vrijednosti nekretnina koje su T7 Grupa i T7 VIS prodavali i mijenjali s Gradom Varaždinom, dok je u okviru zajedničkog djelovanja Čehok neistinito prikazivao da je zaključenje predmetnih pravnih poslova u interesu Grada Varaždina te osiguravao da dogovorene nerealne procjene vrijednosti zemljišta budu prihvaćene od nadležnog tijela Grada Varaždina.
U cilju ostvarenja plana grupe, Čehok i Patafta prema drugoj točki optužnice tijekom listopada 2008. dogovorili su da će posao sanacije baliranog otpada u vrijednosti od 148.626.000 kuna dobiti VIS, i to bez provođenja postupka javne nabave i bez koncesije, iako su znali da VIS ne zadovoljava potrebne kriterije Zakona o javnoj nabavi u odnosu na sposobnost ponuditelja te da nema kapacitete ni koncesiju za zbrinjavanje komunalnog otpada. Uz to, USKOK smatra da za gradnju MBO postrojenja Grad Varaždin nije imao potrebe, niti osigurana sredstva, jer je za zbrinjavanje komunalnog otpada predviđena gradnja Županijskog centra za gospodarenje otpadom, odnosno Regionalnog centra za obradu otpada na lokaciji Piškornica. Iako T7 VIS još uvijek nije započeo s navedenim poslom, Grad Varaždin i Varkom 2011. u korist T7 VIS-a uplatili su devet milijuna kuna.
Čehok je, kako se dodaje, kao razlog za sklapanje ugovora naveo i potrebu žurnosti zbog sprečavanja nastanka štete za okoliš, što je bio razlog za izuzeće primjene Zakona o javnoj nabavi, iako je znao da ne postoji stvarna žurnost i da VIS nema uvjete za žurno zbrinjavanje postojećeg komunalnog otpada, već da je pravi razlog pozivanja na žurnost činjenica da 1. siječnja 2009. stupa na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi kojim je isključena žurnost kao razlog izuzeća primjene Zakona.
Prema trećoj točki optužnice, Čehok je s Pataftom tijekom travnja i svibnja 2009. dogovorio, a 14. svibnja je i ugovorena, zamjena VIS-ovog zemljišta u Jalkovcu ukupne površine 25.137 kvadrata sa znatno vrednijim gradskim zemljištem u poslovnoj zoni Brezje ukupne površine 148.458 kvadratnih metara, iako je znao da je 15. travnja 2009. stupila na snagu odluka Vlade RH o raspisivanju izbora za gradonačelnika te da je u to vrijeme bio ovlašten potpisati obveze samo do milijuna kuna, i to isključivo za poslove iz redovite djelatnosti. Nakon toga su 15. svibnja 2009. Čehok u ime Grada Varaždina i Patafta u ime VIS-a sklopili Ugovor o kupoprodaji i zamjeni nekretnina temeljem kojega je Grad za 148.458 kvadratnih metara zemljišta u Brezju dobio 25.137 kvadratnih metara zemljišta u Jalkovcu te se još obvezao VIS nadoknaditi razliku u vrijednosti od 109.716 kuna. Time je, kako se navodi, VIS na štetu Grada Varaždina stekao nepripadnu materijalnu dobit od 22 milijuna kuna.
359721 ,357380 ,330293 ,261319
Prema četvrtoj točki optužnice, Čehok, Patafta i Huljev dogovorili su da će u POS plan biti unesena zemljišta u vlasništvu VIS-a na lokaciji Banfica koje će kupiti Grad Varaždin i JUGS po cijeni većoj od tržišne. Nakon toga zatraženo je od građevinskog vještaka Antuna Možine da stvarnu cijenu zemljišta poveća dva do tri puta, što je vještak prihvatio te izradio elaborate o procijenjenoj vrijednosti nekretnina s cijenama od 200 eura po kvadratu.
Nakon toga ugovoreno je sklapanje pojedinačnih ugovora o kupoprodaji navedenih nekretnina u vlasništvu VIS-a po cijeni od 200 eura/m2, što je za 14.111.147 kuna više od realne tržišne cijene. Grad Varaždin i JUGS su po traženju Čehoka Visu uplatili ukupno 5.502.036 kuna, a kako ostali ugovori nisu sklopljeni niti je isplaćen ostatak ugovorene kupoprodajne cijene, T7 Grupa i T7 VIS su podnijeli tužbu protiv Grada Varaždina i JUGS-a radi sklapanja ugovora i isplate ugovornih kazni. U zamjenu za povlačenje tih tužbi, Grad Varaždin i JUGS odlučili su kupiti zemljišta na lokaciji u Ulici Vilka Novaka za koja je već ranije bila podnesena zajednička ponuda T7 VIS-a i Ekos holdinga.
Umanjujući značaj upozorenja da nema sredstava te da u Gradu ne postoji potreba za tolikom količinom POS-ovih stanova, kako stoji u optužnici, Čehok je na sjednicama Gradskog vijeća prezentirao potrebu kupnje nekretnina i na lokaciji Vilka Novaka II u vlasništvu T7 VIS-a (ukupne površine 29.674 m2) i Ekos holding (ukupne površine 12.673 m2). Suprotno Odluci Gradskog vijeća, kako se dodaje, Čehok i Patafta su uz zahtjev petookrivljenog Hrvoja Vojvode dogovorili da će cijena predmetnih nekretnina biti 129 eura/m2 za jednokratno plaćanje, dok će za slučaj obročnog plaćanja cijena biti 149 eura/m2. Isto tako dogovoreno je da će zemljište platiti JUGS iz državnih poticajnih sredstava, iako su znali da ni Grad Varaždin, niti JUGS ne raspolažu sredstvima za jednokratno namirenje ugovorenog iznosa kupoprodajne cijene, a Čehok je znao i da Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva nije odobrilo sredstva za financiranje kupnje zemljišta za lokaciju Vilka Novaka.
U petoj točki optužnice Čehoka, Pataftu i Huljev tereti se da su dogovorili da će Winair preuzeti upravljanje aerodromom Varaždin, i to stjecanjem vlasništva nad tvrtkom Zračna luka koje je u vlasništvu Grada Varaždina, kao i preuzimanjem upravljanja navedenim društvom kojemu će Grad omogućiti dugogodišnji zakup vrijednih nekretnina na aerodromu.
Slijedom toga, Čehok je na sjednicama Gradskog poglavarstva obrazlagao nužnost sklapanja ugovora o suradnji na razvoju aerodroma upravo s Winairom prešutjevši pri tome ranije opisani dogovor s Pataftom, neistinito predočavajući članovima Gradskog poglavarstva da dotadašnji podzakupnik Diamond Aircraft Croatia nije poštovao postojeći ugovor i izvršio potrebna ulaganja u razvoj aerodroma, kao i da društvo Zračna luka nema nikakvu imovinu, iako je iz bilance navedenog društva proizlazilo da je u tom trenutku bilančna vrijednost bila 880.000 kuna, stoji u optužnici te dodaje da su nakon toga sklopljeni ugovori štetni za Grad Varaždin.
