Na građevinarstvo otpada 37,5 posto ukupnog otpada u 2020. u Europskoj uniji, a slijede rudarstvo i vađenje kamena (23,4%), usluge otpada i vode (10,8%), prerađivačka industrija (10,6%) i kućanstva (9,4%); preostalih 8,2 posto bio je otpad nastao iz ostalih gospodarskih djelatnosti, uglavnom usluga (4,4%) i energije (2,3%).

Eurostat je analizirao i količine nastalog otpada u standardiziranom obliku u odnosu na broj stanovnika. Jasno se mogu vidjeti visoke razine ukupnog otpada proizvedenog u nekim manjim državama članicama EU-a, s posebno visokim vrijednostima zabilježenim za Finsku, u kojoj je u prosjeku proizvedeno više od 20 tona otpada po stanovniku 2020. godine, preko četiri puta više od prosjeka EU-a od 4,8 tona po stanovniku. Nekoliko država članica s posebno visokim razinama proizvedenog otpada po stanovniku prijavilo je vrlo visoke udjele otpada iz rudarstva i kamenoloma, a drugdje su izgradnja i rušenje često pridonosili visokim udjelima.

Velik dio otpada od rudarstva i vađenja kamena te od izgradnje i rušenja klasificira se kao glavni mineralni otpad, a on se razlikuje od ostalih vrsta otpada. Gotovo dvije trećine (64% ili 3,1 tona po stanovniku) ukupnog otpada proizvedenog u EU 2020. činio je krupni mineralni otpad. Relativni udio te vrste otpada u ukupno proizvedenom otpadu znatno je varirao između država članica EU-a, što može odražavati, barem donekle, različite gospodarske strukture. Općenito, one države članice EU-a koje su imale veće udjele velikog mineralnog otpada bile su one za koje je okarakterizirano da imaju relativno velike rudarske aktivnosti i aktivnosti vađenja kamena, kao što su Finska, Švedska i Bugarska, i/ili aktivnosti izgradnje i rušenja, kao što je Luksemburg. U tim je državama članicama glavni mineralni otpad činio između 84 i 89 posto ukupnog proizvedenog otpada.

Ako se isključi veći mineralni otpad, u EU je 2020. proizvedeno 776 milijuna tona otpada, što je ekvivalentno 36 posto ukupnog proizvedenog otpada. Kada se to izrazi u odnosu na broj stanovnika, EU je u prosjeku proizveo 1,7 tona otpada po stanovniku 2020. godine, isključujući veliki mineralni otpad.

Diljem država članica EU-a proizvodnja otpada, isključujući glavni mineralni otpad, kretala se od prosječnih 6,3 tone po stanovniku u Estoniji do manje od tone po stanovniku u Rumunjskoj i Malti 2020. Velika količina otpada proizvedenog u Estoniji povezana je s proizvodnjom energije na bazi uljnog škriljevca.

U 2020. godini najveće količine otpada zabilježene su za otpadne vode (212 milijuna tona), za kućanstva (196 milijuna tona) i za proizvodne aktivnosti (167 milijuna tona).

Opasni otpad može predstavljati povećan rizik za ljudsko zdravlje i okoliš ako se njime ne upravlja i ne odlaže ga se na siguran način. Među otpadom nastalim u EU 2020., 95,5 milijuna tona (4,4% ukupne količine) klasificirano je kao opasni otpad.

U usporedbi s 2010., u EU je 2020. proizvedeno 5,1 posto više opasnog otpada. To je povećanje u smislu količine s 90,8 na 95,5 milijuna tona s vrhuncem od 102 milijuna tona u 2018. Pad u 2020. u usporedbi s 2018. uglavnom je rezultat manje količine otpada od izgaranja zbog manjeg spaljivanja krutih goriva kao što su ugljen, koks i nafta iz škriljaca. Godine 2020. udio opasnog otpada u ukupnoj proizvodnji otpada bio je između 0,5 posto u Rumunjskoj i 12 posto u Bugarskoj. Među zemljama koje nisu članice EU-a, Turska je zabilježila najveći udio opasnog otpada u ukupnoj proizvodnji otpada (28,5%), a slijede Sjeverna Makedonija (28,2%), Crna Gora (27,6%), Srbija (19,3%) i Norveška (13,3%).

Količina oporabljenog otpada, drugim riječima recikliranog, upotrijebljenog za zatrpavanje ili spaljenog s oporabom energije, povećala se za 33,9 posto s 870 milijuna tona u 2004. na 1165 milijuna tona u 2020.; kao rezultat toga, udio takve oporabe u ukupnoj obradi otpada porastao je s 45,9 posto u 2004. na 59,1 posto u 2020. Količina otpada koji je bio predmet odlaganja smanjila se s 1027 milijuna tona u 2004. na 806 milijuna tona u 2020., što je bilo pad od 21,5 posto. Udio zbrinjavanja u ukupnoj obradi otpada smanjio se s 54,1 posto u 2004. godini na 40,9 posto u 2020. godini.

U EU je 2020. godine više od polovice (59,1%) otpada obrađeno u postupcima oporabe: recikliranje (39,9% ukupnog obrađenog otpada), zatrpavanje (12,7%) ili energetska oporaba (6,5%). Preostalih 40,9 posto ili je odloženo (32,2%), spaljeno bez oporabe energije (0,5%) ili je zbrinuto na neki drugi način (8,2%). Moguće je primijetiti značajne razlike među državama članicama EU-a u pogledu korištenja različitih metoda. Naprimjer, neke države članice imale su vrlo visoke stope recikliranja (Italija, Belgija, Slovačka i Latvija), a u drugima je odlagalište prevladavajuća kategorija obrade (Rumunjska, Bugarska, Finska, Švedska i Grčka).

Ukupno je 2020. godine u EU obrađeno 74,7 milijuna tona opasnog otpada, a više od dvije trećine obrađeno je u samo četiri države članice EU-a: Njemačkoj (21,4 milijuna tona ili 28,7% ukupnog EU-a), Bugarskoj (13,8 milijuna tona ili 18,5%), Francuskoj (8,2 milijuna tona ili 10,9%) i Švedskoj (7,0 milijuna tona ili 9,3%).

Godine 2020. oporabljeno je 47,5 posto opasnog otpada obrađenog u EU: 38,5 posto recikliranjem ili zatrpavanjem (64 kg po stanovniku) i 8,3 posto energetskom oporabom (14 kg po stanovniku). Preostalih 52,5 posto spaljeno je bez oporabe energije (5,8% ili 10 kg po stanovniku), odloženo na odlagalište, drugim riječima odloženo ili na tlo ili obradom zemljišta (22,1% ili 37 kg po stanovniku) ili zbrinuto na drugi način (25,4% ili 42 kg po stanovniku).