'Da smo nekom pričali da će gosti doploviti iz Dubrovnika i Splita na kotlovinu i vino u Moslavinu, teško da bi nam vjerovali. A njima nije teško potegnuti u autobusima do nas. Svi dolaze zbog autohtone kuhinje, domaćih pića, odmora u seoskom ambijentu i opuštene atmosfere', kaže Janko, čije se imanje nalazi pokraj šume Marče na brežuljku s kojeg se pruža prekrasan pogled na Moslavačku goru.

Jasmina Rakić Horvat pohvalila nam se kako je njeno seosko domaćinstvo u selu Čabraja ugostilo turiste iz Egipta i Omana. 'Bili su poslovno u Križevcima, a odsjedali su kod nas jer su tražili smještaj koji nudi mogućnost da si sami pripremaju namirnice i hranu. Mjesec dana su bili kod nas i puno nas naučili o svojoj tradiciji i religiji. Bilo je to izuzetno iskustvo koje nadilazi klasični turizam i za njih i za nas', kaže Jasmina.

Jasmina i Janko mlade su snage hrvatskog seoskog turizma, grane koje, iako nezanemarive tradicije, ovih dana čini velike korake kako bi izborila bolju poziciju u javnosti tako i na tržištu. Nedavno su tih dvoje mladih ljudi stali na čelo novoosnovane Udruge ruralnog turizma Hrvatske, koja je na početku objedinila dvadesetak poljoprivrednih proizvođača koji se bave turizmom iz cijele Hrvatske.

Jasmina je predsjednica, Janko dopredsjednik, a pred njima je velik posao. Prema njihovim podacima, u zemlji ima oko 700 poduzetnika u seoskom turizmu, a velik dio njih bavi se i proizvodnjom domaćih proizvoda za svoje goste. Iza Jasmine i Janka stoje donekle različite poduzetničke priče. Na početku jedne je vino, a druge mlijeko, ali obje su izrasli iz iste jezgre – obitelji. Jankova je priča nešto starija, djed i baka prije nekih pedesetak godina krenuli su tako da su pripremali kotlovinu na seoskim sajmovima.

'To su tada bili šoping-centri onoga vremena. A ta kulinarska povijest potaknula je moje roditelje Dragu i Dobrilu Kezele da 2001. pokrenu svoj seoski turizam s naglaskom na domaću kuhinju i poljoprivrednu proizvodnju. Prvotna je zamisao bila baviti se samo proizvodnjom vina i gastronomijom vezanom uz vino, no ubrzo se pokazalo da je najveći interes gostiju domaća tradicijska kuhinja', kaže Janko, koji je 2012. preuzeo vođenje gospodarstva koje godišnje ugosti 30.000 posjetitelja iz cijelog svijeta.

'Najveći dio čine vikend izletnici jer kod nas nažalost još nije razvijena kultura odlaska na odmor na selo. Najviše gostiju imamo u proljeće i jesen, ali radimo svaki dan, cijelu godinu. Motivacije ima napretek, ponajviše stoga što brzo dobivate povratnu informaciju od gostiju', kaže Janko dok s moslavačkog stola mirišu kruh iz krušne peći i domaći naresci i namazi. Kaže moslavački stol nadaleko je poznat kao jedan od najčešćih sebić-motiva, a ovisno o željama, na njemu se nađu i šarani na rašljama, divljač na lovački, jela s ražnja, roštilja, ispod peke i iz kotlića. Na imanju su Kezele sačuvali četiri autohtone moslavačke kuće, dvije staje i mlin. U tim su objektima u etno stilu uredili restoran i 17 soba za noćenje. Okosnicu poljoprivrede čini vinograd od tri hektara i podrum u kojem proizvedu 20.000 litara vina.

'Trudimo se privući goste širinom ponude pa smo uredili veliko dječje igralište, sportske terene, poučnu stazu do jezera, štalu s domaćim životinjama i jednu od najvećih etno zbirki u Hrvatskoj koja broji oko 4.000 izložaka. Osim poljoprivredom i gastronomijom, bavimo se i raznim turističkim programima kao što su degustacije vina, team building temeljen na starim igrama, radionice kuhanja, gline itd. U budućnosti planiramo sagraditi manji wellness, urediti postojeću poučnu stazu u šumi Marči i napraviti dućan s autohtonim proizvodima', kaže Janko.

Jasminina priča o obiteljskom imanju Rakić glasovita je ne samo po usluzi nego i po tome što je prostor – otet od otpada.

'Moja se moja obitelj 2004. odlučila baviti ruralnim turizmom, a poticaj nam je bila studija razvoja turizma Križevačko-kalničke regije. Potaknuti tom inicijativom kupili smo staro zapušteno imanje u selu i počeli ga obnavljati. Livade i potoci koji su okruživali to imanje bili su čak odlagalište raznog glomaznog otpada koje smo čistili i uređivali. Blizina seoskog jezera bila je također jedan od poticaja za turistički početak, ali ono što nas je najviše potaknulo da se bavimo seoskim turizmom je svakako zaljubljenost u naše selo i potencijal koji smo vidjeli u njemu. Ideja je bila da privučemo turiste u naše selo i pružimo im mogućnost da se upoznaju s našom seoskom baštinom, ponudimo i plasiramo proizvode proizvedene na našem poljoprivrednom gospodarstvu s kućnog praga', prisjeća se Jasmina. Danas u seljačkom turističkom gospodarstvu u Čabraji imaju dva apartmana i 13 ležajeva uređena u tradicionalnom seljačkom stilu.

'U restoranu, kapaciteta do 80 ljudi u ponudi imamo jela po tradicionalnim receptima prigorskog kraja. Sve namirnice koje koristimo su proizvedene na našem obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu pa tako sami pripremamo sve suhomesnate i mliječne proizvode, domaće sokove, mesne namirnice, tjestenine, likere i sl. Gosti koji nam dolaze su pretežito iz naše županije, i to najčešće održavamo razne proslave, godišnjice, rođendane, manje svadbe, ali sve češće dolaze nam i stranci na višednevni izlet bilo ciljano ili samo odsjedaju kod nas ako su u prolazu do neke druge destinacije u našem kraju. Zajedničko je da i domaći i inozemni gosti traže bijeg od užurbane svakodnevice u oazi mira i zelenila. Sve se više cijeni povratak korijenima i domaćoj prehrani. Najposjećeniji mjeseci na našem seoskom gospodarstvu su oni proljetni i jesenski. U proljeće se održavaju razna slavlja, od krizmi, prvih pričesti, godišnjica mature i slično, a ujesen, kada prođu godišnji odmori, uglavnom se održavaju svadbe. Osim smještaja i prehrane, u ponudi imamo i edukativne i zabavne školske izlete, razne radionice kao poput one izrade kruha u staroj krušnoj peći…', kaže Jasmina čije je obiteljsko domaćinstvo dobilo je 2015. priznanje Suncokret ruralnog turizma, u kategoriji Turistička seljačka obiteljska gospodarstva.

Ni gazdinstvo Kezeleovih nije bez odjeka: 2014. dodijeljena im je nagrada Gastrofej koju stari članovi tima doživljavaju kao nagradu za životno djelo. Iako oba domaćinstva ističu dobru suradnju s lokalnom i regionalnom upravom turističkom zajednicom i Ministarstvom turizma, povod za osnivanje udruge ipak je bilo – nezadovoljstvo.

'Naš rad ograničen je neadekvatnim zakonskim propisima koji umjesto da potiču, u praksi znatno ograničavaju bavljenje turizmom na selu. To je bio osnovni povod za osnivanje naše udruge. Želimo biti partneri vlastima i drugim akterima na svim razinama kako bi turizam na selu bio prepoznat kao osnovna, a ne samo dopunska djelatnost. To primjerice podrazumijeva naše uključivanje u donošenje poljoprivredne strategije i drugih akata i dokumenata koji se tiču našeg rada, a što do sada uglavnom nije bio slučaj', kaže Jasmina.

Janko dodaje kako u seoskom turizmu postoji prilično velika zbrka u zakonskom okviru.

'Ideja seoskog turizma je ta da se olakša plasman domaćih proizvoda što je kod nas, zbog strogih brojnih propisa vrlo komplicirano. Primjerice, do sada je seoski turizam zakonski bio tretiran kao dopunska djelatnost OPG-ova, što uopće nije u skladu sa stvarnim stanjem na terenu. Zakonski okvir onemogućuje zapošljavanje, nameće razna ograničenja, otežavaju pripremu domaćih proizvoda i puštanje u prometa... Za OPG-ove postoje i bitna ograničenja u broju gostiju, broju soba te zabrana zapošljavanja za pružanje ugostiteljskih usluga. Zbog toga smo se mi i drugi kolege naknadno morali registrirati kao klasičan obrt, što donosi niz dodatnih obaveza', ističe Janko i naglašava kako je posljednjih petnaestak godina uloženo stotine milijuna kuna za turističke poticaje u ruralnom prostoru, a vrlo malo u promociju seoskog turizma.
'Naša ponuda nije zastupljena na turističkim sajmovima u inozemstvu, ne postoje promotivni materijali i programi koji bi domaće i strane goste privukli na hrvatsko selo, a o ozbiljnim promotivnim kampanjama možemo samo sanjati', napominje dok Jasmina povlači paralelu s europskim zemljama. Primjerice, koncem prošlog stoljeća, 45 posto poljoprivrednih domaćinstava u Velikoj Britaniji te 35 posto u Francuskoj klasičnu poljoprivrednu proizvodnju zamijenilo ili dopunilo turističkim uslugama. Ruralni turizam jedna je od grana velika potencijala, a kao najbolji su dokaz te teze Austrija ili Švicarska. To je smjer kojim treba ići i Hrvatska, kažu, a kao jedan od najvažnijih zadataka Udruge ističu donošenje Akcijskog plana za razvoj ruralnog turizma u okviru Strategije razvoja turizma Hrvatske do 2020. godine

'Država treba prihvatiti činjenicu da seoski turizam ima velik potencijal i urediti ovo područje poštujući specifičnosti naših uvjeta i koristeći pozitivne primjere iz drugih zemalja. Tražimo bolju koordinaciju državnih i lokalnih institucija u donošenju i provedbi propisa, ravnomjerniju promociju različitih hrvatskih regija, i bolju suradnju s putničkim agencijama i medijima koji su prepoznati kao ključni akteri promocije ruralnog turizma. Želja nam je stvoriti povoljno poslovno okruženje kako bismo osigurali održiv razvoj sela i zaustavljanje depopulacije hrvatskog sela', ističu mladi poduzetnici pozivajući i druge OPG-ove diljem Hrvatske, da se uključe u rad Udruge.

'Vinari, pčelari, stočari… svi su dobrodošli jer tek umreženi dižemo kvalitetu', kaže Janko i poentira kako dobrim idejama nema kraja ni regionalne granice: 'Dok je cijela hrvatska mliječna industrija na koljenima, mi u Udruzi imamo člana iz Dalmacije koji je od mlijeka napravio turističku atrakciju. Proizvodi čak četiri vrste: kravlje, kozje, ovčje i – magareće.'