Stoga podsjetimo ukratko tko je zapravo Ivica Dačić ili Mali Sloba, kako su ga znali nazivati u javnosti. Riječ je o dužnosniku koji se dug niz godina nalazi u vrhu ili pri vrhu srpske politike. Rodom je iz Prizrena na Kosovu (r. 1966). Završio je novinarstvo na Sveučilištu u Beogradu, a već kao student uključio se u djelovanje fakultetske organizacije Saveza komunista. U političkoj hijerarhiji brzo je napredovao. Nakon raspada Jugoslavije učlanio su u Miloševićevu Socijalističku partiju Srbije (SPS) te je 1992. godine postao glasnogovornikom s navršenih tek 26 godina.

Na toj se dužnosti zadržao do 2000. godine. Uz Miloševića je ostao do kraja i voždovog hapšenja u Titovoj vili na Dedinju. Svjedoci vremena su tvrdili da je u to vrijeme činio sve ne bi li se što više ulizao Slobi i njegovoj supruzi Mirjani Marković, pa je čak imitirao Miloševićevu frizuru. U SPS-u je u jeku krvavih osvajačkih pohoda Slobodana Miloševića u Hrvatskoj i BiH radio i kao potpredsjednik Savjeta za informiranje i propagandu.

A upravo je propagandna mašinerija imala važnu ulogu tijekom rata raspirujući mržnju i strah. Zanimljivo je da je u vrijeme kada je Miloševićeva vlast već bila u nokautu kratko bio suministar informiranja od listopada 2000. do 25. siječnja 2001., dok se nije formirala nova vlast. Na toj poziciji naslijedio je današnjeg suradnika i šefa iz vlade, srpskog premijera Aleksandra Vučića. Nakon svrgavanja Miloševića masovnim demonstracijama tijekom tzv. Buldožder revolucije 5. listopada 2000. očekivalo se da će SPS završiti u ropotarnici povijesti, no to se nije dogodilo. Nakon što je preuzeo propalu stranku Dačić ju je vještim manevriranjem uspio pretvoriti u grupaciju bez koje se ne može formirati vlast.

Nakon ubojstva demokratskog premijera Zorana Đinđića, koje je zaustavilo približavanje Srbije Zapadu te zahvaljujući raskolu u Demokratskoj oporbi Srbije (DOS), ponovno se počeo otvarati prostor za SPS. Dačić je prvo izabran za predsjednika kluba zastupnika SPS-a u srpskoj Skupštini, a krajem 2006. izabran je za predsjednika Socijalističke partije Srbije na kongresu koji je započeo jednoglasnim usvajanjem 'Rezolucije o historijskoj ulozi Slobodana Miloševića'.

Uspio je pobijediti protukandidata Milorada Vučelića, starog Miloševićevog kadra i bivšeg direktora Radiotelevizije Srbije, zahvaljujući obećanjima da će kad-tad morati odgovarati oni koji su isporučili Slobodana Miloševića Haagu. Iako se tada iznimno oštro obračunavao s Demokratskom strankom (DS), to ga nije spriječilo da nešto kasnije koalira s tom istom strankom, a potom kao ministar unutarnjih poslova izruči Haagu Ratka Mladića, notornog ratnog zločinca kojeg u Srbiji slave kao heroja, izdavši svoja obećanja.

Zapravo je Dačića i Miloševićev SPS koji je naslijedio s margine izvukao Boris Tadić, nekadašnji predsjednik Srbije i čelnik Demokratske stranke koju je vodio nakon ubijenog premijera Zorana Đinđića, kada ih je pozvao u koaliciju i tako im formalno dopustio povratak u mainstream srpske politike. Od tada je Dačić neprestano na vlasti. Prvi potpredsjednik Vlade Srbije i ministar unutarnjih poslova postao je u srpnju 2008. godine.

Nakon izbora 2012. godine okreće leđa Tadiću te koalira s Vučićem i njegovim reformiranim radikalima koji su osnovali Srpsku naprednu stranku i postaje predsjednikom Vlade Srbije kao šef manje stranke u vladajućoj koaliciji.

Funkciju premijera obnašao je gotovo dvije godine, ali usporedno s njom zadržao je upravljanje nad ministarstvom unutarnjih poslova. Nakon izvanrednih parlamentarnih izbora u 2014. godini Vučić je preuzeo funkciju premijera, ali je zadržao SPS u koaliciji i vladi. Dačić je postao šef srpske diplomacije. Na toj poziciji, kao što je poznato, ne ponaša se nimalo diplomatski, već prijeti ne samo susjednim zemljama, koje je Srbija vojno pokušala osvojiti, već i Europskoj uniji, kojoj dijeli lekcije o tome što bi trebala, a što ne činiti u odnosu na Srbiju.