Nerijetko se 'rubni' podaci s mundijala nalaze u pitanjima na kvizovima, a neki od njih, osim što svjedoče o vremenima u kojima su se dogodili, pokazuju da je igra na najvećoj sportskoj pozornici nakon Olimpijskih igara često bila više od samog nogometa kao stvar prestiža te pokazivanja političke i ekonomske moći. U konačnici, kad se sve zbroji i oduzme, pamte se pobjednici, golovi i potezi. Posljednjih dana često se među onima koji slabije poznaju povijest SP-a može čuti pitanje zašto Urugvaj na dresovima ima četiri zvijezde iako se stalno spominje podatak da je osvojio tek dva prvenstva, a svi drugi imaju zvijezda koliko i titula.

Urugvajske četiri zvijezde, Njemačka u bijelom, Australija u žutom

Iako je FIFA godinama pokušavala skinuti dvije zvijezde s urugvajskog dresa i čak su u ljeto 2021. od Pume, tehničkog sponzora reprezentacije, zatražili da to napravi, nisu uspjeli. Urugvajci su uporno dokazivali da su nogometni turniri na Olimpijskim igrama 1924. i 1928., koje su oni osvojili, nosili naziv SP-a u nogometu. Prvi mundijal zapravo je održan 1930. FIFA je na kraju popustila, Urugvaj ima četiri zvijezde, ali na stranicama te organizacije i dalje stoje samo dva naslova.

Drugo, odnosno nekoliko pitanja na istu temu, jest zašto neke reprezentacije ne nose dresove u svojim nacionalnim bojama. Australci su tako žuto-zeleni, Nijemci bijeli, a kroz povijest im je rezervna garnitura bila i zelena, Japan igra u plavim majicama dok je nizozemska oprema narančasta. Australci su odabrali zlatnu/žutu zbog boja svoje obale i zlatne akacije kojom obiluje, a zelena predstavlja čuvene šume eukaliptusa. Nizozemci su pak narančasti jer je to boja njihove kraljevske obitelji.

Prema podacima iz knjige 'Sve boje nogometa' Sergija Salvija i Alessandra Savorellija, Njemačka nosi bijelu boju jer je 1900., kad je osnovan tamošnji nogometni savez (DFB), boja zastave carske Prusije, u kojoj je osnovan, uključivala bijelu. Dugo godina druga njemačka garnitura bila je zelene boje. Razlog leži u logotipu DFB-a koji je 1926. postao bijeli sa zelenim slovima, simbolizirajući tako boje nogometnog terena.

Nebitno-bitni podaci svake četiri godine

Na ovom mjestu ćemo sa svakog mundijala izvući tek po nekoliko podataka jer prostora, s obzirom na njihovu količinu, nemamo dovoljno.

1930. Urugvaj

Hector Castro, jedan od strijelaca za Urugvaj u finalu protiv Argentine, imao je nadimak El Divino Manco - jednoruki bog. Razlog: igrao je bez desne podlaktice koju je kao trinaestogodišnjak odsjekao pilom. Svega 300 ljudi gledalo je utakmicu između Perua i Rumunjske, što je najmanji broj gledatelja ikad. U finalu se igralo dvjema loptama, svako poluvrijeme po jednom. Jednu su izabrali Argentinci, a drugu, težu, Urugvajci, koji su i osvojili to prvenstvo.

1934. Italija

Luis Monti, Argentinac talijanskih korijena, ostao je do danas jedini igrač koji je igrao dva finala mundijala za dvije reprezentacije. Četiri godine ranije izgubio je finale s Argentinom od Urugvaja, a u Italiji je s domaćinom osvojio naslov protiv Čehoslovačke 2-1. Talijan Luigi Allemandi bio je doživotno suspendiran zbog primanja mita, ali je vraćen u momčad uoči finala.

1938. Francuska

Na trećem mundijalu prvi i zasad jedini put igrala je Kuba te je u nakon neriješenog rezultata 3-3 s Rumunjskom u prvoj utakmici prvog kruga u ponovljenom meču bila bolja 2-1. U drugom krugu poražena je 8-0 od Švedske. Švicarac Ernst Loertscher postao je prvi igrač kojem je službeno pripisan autogol. Bilo je to u utakmici protiv Njemačke. Kapetanu Italije Giuseppeu Meazzi pak spale su hlačice nakon što je zabio jedanaesterac u polufinalu. Penal je izveo držeći ih jednom rukom. Uoči finala talijanski igrači navodno su dobili telegram Benita Mussolinija u kojem je pisalo: 'Pobjeda ili smrt.' Talijani su dobili Mađare 4-2, a mađarski vratar Antal Szabo je, opet navodno, nakon utakmice rekao: 'Možda sam pustio četiri gola, ali sam im barem spasio živote.'

1950. Brazil

Na prvom poslijeratnom prvenstvu svoj debi imala je engleska reprezentacija, a pobjednički trofej dobio je ime po predsjedniku FIFA-e, Francuzu Julesu Rimetu, koji je bio na čelu organizacije 33 godine. Utakmicu Brazila i Urugvaja na Maracani gledalo je 199.854 navijača, što je najviše ikada. Rajko Mitić, reprezentativac Jugoslavije, dok je izlazio iz tunela na travnjak Maracane u Riju, naglo je podignuo glavu i udario u postolje za medalje te zadobio veliku posjekotinu. U to vrijeme nije bilo zamjene igrača pa je Jugoslavija tražila da se odgodi početak utakmice, ali je sudac to odbio. Jugoslavija je istrčala s desetoricom igrača i izgubila 2-0.

1954. Švicarska

Iako je i prije i poslije njih bilo braće, pa i blizanaca koji su igrali na SP-ima, Ottmar i Fritz Walter (Zapadna Njemačka) postali su prva braća koja su osvojila Svjetsko prvenstvo. Poslije njih to je uspjelo i Englezima, braći Charlton 1966. Bilo je to prvo prvenstvo koje je prenosila televizija.

1958. Švedska

Brazilac Pele postao je i ostao do danas najmlađi igrač koji je igrao u finalu SP-a. Jedan od najvećih imao je samo 17 godina i 239 dana kada je istrčao na teren. Rekord Francuza Justa Fontainea, koji je postigao 13 golova na jednom turniru, ostao je do danas nedostignut. Prema podacima iz knjige 'Sve što trebate znati o svakom SP-u' Richarda Fostera, Fontaine je do rekorda došao u posuđenim kopačkama suigrača Stéphana Brueyjera jer su njegove bile poderane. U to vrijeme nije ni dobio Zlatnu kopačku na kraju turnira jer nije bilo formalne promocije i morao se zadovoljiti nagradom lokalnih novina - zračnom puškom. Kopačku mu je 40 godina kasnije uručio Gary Lineker. Između 2002. i 2014. godine njemački napadač Miroslav Klose postigao je ukupno 16 golova na turnirima, što ga čini prvim strijelcem u povijesti.

1962. Čile

Engleski napadač Jimmy Greaves u četvrtfinalu turnira protiv Brazila lovio je psa koji je utrčao u teren. Kada ga je uhvatio i krenuo iznositi s terena, pas mu se, kako je priznao, pomokrio na majicu. Rezervnih dresova tada nije bilo pa je Graves igrao s takvom majicom. Psa je kasnije udomio Brazilac Garincha. Dvije godine uoči mundijala Čile je pogodio jak potres. Predsjednik organizacijskog odbora Carlos Dittborn rekao je: 'Budući da nemamo ništa, učinit ćemo sve što je u našoj moći da obnovimo.' I uspjeli su.

1966. Engleska

Tri mjeseca prije turnira na izložbi je ukraden pokal Julesa Rimeta. Tjedan kasnije skrivenog iza živice pronašao ga je pas mješanac Pickles. Njegov vlasnik za nagradu je dobio šest tisuća funti. U britanskom dokumentarcu '1966: Tko je ukrao pehar?' John McLarens, koji je tada bio čuvar, ispričao je kako je i on bio među osumnjičenima za krađu, ali se brzo utvrdilo da to nije učinio kada je zatražena otkupnina od 26 tisuća funti za povrat pokala. Tko je zapravo ukrao trofej, nikad nije utvrđeno, iako se u dokumentarcu sugerira da je to bio izvjesni Sidney Cugullere, preminuo 2005.

1970. Meksiko

Uvedeni su žuti kartoni i zamjene. Prvi igrač koji je dobio žuti karton bio je igrač SSSR-a Kakhi Asatiani. U istoj utakmici Viktor Serebrjanikov zamijenjen je nakon 46 minuta, a zamijenio ga je Anatolij Puzač. Prvi zamijenjeni golman bio je Rumunj Steve Adamache, kojega je na utakmici s Brazilom zamijenio Necula Raducanu. Brazil je nakon treće osvojene titule u trajno vlasništvo dobio pehar Julesa Rimeta.

1974. Njemačka

Čileanac Carlos Caszely postao je prvi igrač kojem je pokazan crveni karton na mundijalu. Peruanac Placido Galindo 1930. bio je pak prvi igrač koji je potjeran s terena. Od Urugvaja do Katra igrači iz 64 zemlje dobili su crvene kartone, a najviše ih imaju Brazil (11), Argentina (10), Urugvaj (9) te Italija i Kamerun po osam.

1978. Argentina

Donji dio vratnica na prvenstvu Argentini bio je crne boje. Nikad prije, a ni poslije u povijesti nisu imale taj detalj. David Forrest objavio je prije nekoliko godina u Guardianu razgovor s Ezequielom Valentinijem, koji je radio u organizacijskom odboru SP-a. Prema njegovu tumačenju, to je bila posveta svima koje je vojna hunta na vlasti ubila tih godina. Naveo je da su imali ideju urezati poruku na travnjak ili napisati nešto na reklamne panoe što bi se vidjelo na televiziji, no te su ideje, kao i one da igrači nose crne trake, odbačene. Crno obojeni donji dijelovi stativa prošli su kod hunte na vlasti. Međutim argentinski povjesničar Oscar Barnade naveo je da to nije točno i da se crno-bijele vratnice mogu naći i na fotografijama prije tog prvenstva.

1982. Španjolska

Dino Zoff, talijanski vratar i kapetan, do danas je ostao najstariji igrač koji je podignuo pobjednički pehar. Zoff je tada imao 40 godina, četiri mjeseca i 13 dana. Na istom turniru nakon 44 godine pojavio se ponovno Brazilac Elba de Padua Lima, poznatiji kao Tim. U Španjolskoj je bio izbornik Perua, a 44 godine ranije igrač Brazila.

1986. Meksiko

Prvenstvo koje se pamti po 'božjoj ruci' Diega Armanda Maradone zapravo se uopće nije trebalo održati u Meksiku. Domaćinstvo je dobila Kolumbija, no zbog loše gospodarske situacije krajem 1982. je odustala. Brazil, Kanada i SAD bili su spremni uskočiti, ali je FIFA dala domaćinstvo Meksiku. Kada je otkriveno da će turnir organizirati meksička televizija Televisa, čiji je predsjednik bio blizak prijatelj FIFA-ina čelnika Joaoa Havelangea, ta je odluka razbjesnila Amerikance. Dodatna sumnja bila je bačena na sposobnost Meksika da sigurno organizira događaj nakon što je zemlju pogodio jak potres u kojem je osam mjeseci prije mundijala poginulo oko 20.000 ljudi, a 150.000 njih je ostalo bez doma.

1990. Italija

Kamerun je postao prva afrička reprezentacija koja je ušla u četvrtfinale turnira. Nijemac Franz Beckenbauer postao je prvi čovjek koji je osvojio trofej kao kapetan momčadi (1974.) i izbornik. Prvi put se dogodilo da jedna momčad nije postigla gol u finalu. Bila je to Argentina protiv Njemačke. U kasnijim turnirima gotovo će postati praksa da jedna momčad ne zabije gol u finalu. Tek u Njemačkoj (2006.) i Rusiji (2018.) obje momčadi u finalu su postizale pogotke.

1994. SAD

Kolumbijski branič Andres Escobar postigao je autogol protiv SAD-a koji je pomogao izbacivanju njegove momčadi iz natjecanja. Nekoliko dana nakon što su se on i njegovi suigrači vratili u Kolumbiju, Escobara je ubila mafija. Pretpostavlja se da su zbog tog autogola narkobosovi izgubili velik novac na kladionici. Kamerunac Roger Milla s 42 godine i 17 dana na leđima postigao je pobjednički gol protiv Rusije i od tada do danas najstariji je igrač koji je dao gol na SP-u.

1998. Francuska

Broj momčadi povećan je s 24 na 32, a Francuz Laurent Blanc postao je prvi igrač koji je postigao tzv. zlatni gol u 113. minuti utakmice drugog kruga protiv Paragvaja. Zlatni gol kasnije je ukinut i ostavljeno je kako je bilo prije - dva produžetka i nakon njih jedanaesterci.

2002. Japan i Južna Koreja

Prvi mundijal koji je održan u dvije zemlje. FIFA je zabranila Kamerunu da igra u majicama bez rukava koje su nosili u Afričkom kupu nacija. Ronaldo je promijenio frizuru nakon četvrtfinala kada mu je supruga rekla da je njihov mali sin poljubio TV ekran vičući 'tata' kada je vidio Roberta Carlosa. Velibor Bora Milutinović bio je na petom uzastopnom SP-u i to svaki put kao izbornik druge države - 1986. vodio je Meksiko, 1990. Kostariku, 1994. SAD, 1998. Nigeriju i 2002. Kinu.

2006. Njemačka

Da onemogući posao zlim duhovima, ekvadorski svećenik obišao je uoči turnira sve stadione. Nikad prije ni poslije na jednom turniru nije pokazano više crvenih kartona – 28. Ruski sudac Valentin Ivanov u utakmici između Portugala i Nizozemske pokazao ih je četiri.

2010. Južnoafrička Republika

Španjolci su osvojili prvenstvo nakon što su izgubili prvu utakmicu na turniru i to je jedini takav slučaj u povijesti SP-a. Bolji od njih bili su Švicarci, nakon čega su Španjolci bili bolji od Hondurasa i Čilea, Portugala, Paragvaja, Njemačke i Nizozemske u finalu. Bio je to ujedno njihov prvi i za sada jedni naslov. Nakon Bore Milutinovića, i Carlos Alberto Parreira postao je trener koji je vodio pet država na pet prvenstava. Južnoafrikanci su postali prva momčad domaćin koja nije prošla prvi krug.

2014. Brazil

Uvedena je tehnologija na gol crti. Urugvajski napadač Luis Suarez tijekom utakmice ugrizao je Talijana Chiellinija. Suarez je izbjegao kaznu tijekom utakmice, ali kasnije je suspendiran na četiri mjeseca, plus devet međunarodnih utakmica, i kažnjen sa sto tisuća švicarskih franaka.

2018. Rusija

Uvedena je tehnologija VAR. Esam el Hadari, golman Egipta, postao je najstariji igrač u povijesti SP-a s 45 godina i 161 danom. Pobjednik turnira je, uz titulu, dobio nikad više novca. Francuzi su pokupili 38 milijuna dolara. Hrvatska je bila druga i uzela ih je deset manje. U Katru će pobjedniku pripasti 42 milijuna dolara.

2022. Katar

Prvi mundijal na kojem je zabranjeno točenje piva unutar stadiona. Katar je postao prvi domaćin koji je natjecanje završio bez ijednog osvojenog boda. Na organizaciju najskupljeg turnira u povijesti, prema pisanju Forbesa, potrošio je oko 220 milijardi dolara, petnaest puta više od Rusije četiri godine ranije.