Slučaj župnika Ivana Babića koji se, prema pisanju medija, mišljenju brojnih župljana, ali i njegova nadređenog biskupa previše zanio u svom zanimanju i ovlastima pa je nekim psihičkim bolesnicima preporučio da ostave ili smanje prepisane doze lijekova, naišao je i na kritike liječničke struke
Podsjetimo, sam župnik Lokve Rogoznice Ivan Babić priznao je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju da je u svoju kuću doveo četiri psihička bolesnika te da im je savjetovao da se ne trpaju tabletama jer očito ne djeluju, a mogu im jako naštetiti.
Neki župljani žale se da se iz crkve odnedavno čuju čudni krici pa sumnjaju da se don Babić možda bavi egzorcizmom, no župnik to demantira uz obrazloženje da je poslušan Crkvi. Naime, od biskupa je tražio odobrenje za istjerivanje duhova i demona, ali ga nije dobio.
Brojni ugledni psihijatri iz svijeta i Hrvatske već su u više navrata upozoravali da takva praksa – zamjene lijekova različitim duhovnim metodama i terapijama, od molitve do egzorcizma, može biti vrlo opasna, osobito kada je riječ o ozbiljnim duševnim bolesnicima. Prema dokumentima Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM) koji je objavilo Udruženje američkih psihijatara te International Classification of Diseases (ICD) čiji je autor Svjetska zdravstvena organizacija, opsjednutost demonima nikako se ne može smatrati vjerodostojnom psihijatrijskom niti medicinskom dijagnozom. Činjenica je da i Katolička crkva propisuje da se egzorcizam ne smije provoditi kada postoje jasni dokazi da je osoba psihički bolesna
Bogu Božje, a caru carevo
Splitski neuropsihijatar primarius dr. sci. Mijo Milas kaže da je u tome čak i Biblija vrlo jasna kada poručuje 'Bogu božje, a caru carevo'.
'Jedna je stvar biti religiozan i moliti se Bogu. No u Bibliji postoji mjesto na kojem piše da je Bog stvorio i liječnika da po svom najboljem znanju liječi ljude', objasnio je za tportal dr. Milas.
'Tu ne bi trebalo biti uzajamne konkurencije. Ne treba miješati lončiće. Poštujte liječnika i pustite ga da radi. On je dao lijekove, a molitva i predavanje Božjoj volji i njihovi mogući pozitivni utjecaju mogu eventualno ići paralelno. Konačno, nije dobro da se ljude koji su psihički bolesni i pretjerano osjetljivi, što je među ostalim uzrok njihovih psihičkih smetnji, izlaže povećanoj sugestibilnosti. To dodatno opterećuje takve bolesnike', upozorio je ugledni psihijatar.
Lijekovi nemaju alternative
Ravnatelj klinike za psihijatrijske bolesti Vrapče u Zagrebu dr. sc. Vlado Jukić ističe da se ozbiljan stručnjak neće uplitati u osobne vjerske svjetonazore svojih pacijenata, ali i da će uvijek liječiti isključivo na temelju metoda koje su znanstveno potvrđene.
'Kada imate prave duševne bolesnike kod kojih se ne može relativizirati bolest, kod kojih problem nije samo neki blaži poremećaj, važno je postupati u skladu s psihijatrijskom doktrinom koja se koristi psihofarmacima, odnosno lijekovima. Ništa drugo ne dolazi u obzir. Naravno, popratno liječenje svim potrebnim psihoterapijama je dobrodošlo. Pomoć pacijentu da se uključi u sredinu koja ga okružuje, da se druži s ljudima, da bude dobar član zajednice, to sve olakšava rehabilitaciju bolesnika i remisiju bolesti. U tom kontekstu i vjerska praksa nekome može pomoći, ali samo da se čovjek stavi u svoje okvire, da se bolje osjeća u društvu istomišljenika, vjernika. To nikako ne može zamijeniti psihofarmake i redovna psihijatrijska liječenja', upozorio je dr. Jukić.
Čelnik Vrapča kaže da inače ima uglavnom dobro iskustvo sa svećenicima i predstavnicima religija.
'Oni vrlo često, kada shvate da se radi o pravom bolesniku, mada on možda obilazi ispovjedaonice i oltare, takvu osobu upućuju vjerodostojnom liječniku. Rijetko sam nailazio na svećenike koji će reći da su psihijatri beskorisni. Nažalost, s druge strane ponekad od nekih kvaziintelektualaca možete čuti da je psihijatrija struka koja ubija ljude', poručio je dr. Jukić.
