Andrej Plenković ne samo da je u nedjelju navečer pobijedio svoje glavne protivnike u hrvatskoj političkoj areni, već je zadao konačan udarac onoj, nakon poraza na ožujskim unutarstranačkim izborima, oslabljenoj oporbi unutar stranke. Srušio je paradigmu da se bez mitskog Milijana Brkića ne može dobiti izbore na terenu. Sa 66 osvojenih saborskih mandata pobijedio je i moguće pretendente za koaliciju, ponajprije Škorin Domovinski pokret, koji je prije izbora poručio da Plenković nikako ne može biti premijer ako HDZ želi računati na većinu s njima
Mlaka lica u Domovinskom pokretu, usporediva jedino s onima iz SDP-a, najbolje su govorila o tome što ova pobjeda znači za HDZ i predsjednika stranke Andreja Plenkovića.
Čovjek se nalazi u neočekivano komfornoj poziciji - em je potukao političke rivale u obliku Restart koalicije, em je pacificirao oslabljenu stranačku opoziciju i dojam da čovjek iz Bruxellesa nema pojma što je stranačka baza u Podbablju ili Zmijavcima, em opušteno sastavlja novu Vladu.
vezane vijesti
![[GRAFIKE] Neke znate, neke ćete tek upoznati: Ovo su ljudi koje ste izabrali u Sabor](/media/thumbnail/500x300/1271074.jpeg?cropId=0)
Iako nitko to nije očekivao, pa ni sami HDZ-ovci te su se čudom čudili dobrim rezultatima, Plenkoviću za sastavljanje nove Vlade nije potreban Domovinski pokret, a koji je svoje ruke uvjetovao jednim – time da Plenković ne bude premijer.
Vladu opušteno može i očito je već sastavio s manjincima, s kojima je već naučio pregovarati oko zapaljivih tema, HNS je tu s jednim mandatom, kao i Reformisti, čiji je lider Radimir Čačić i prije pokazivao pragmatičnu sklonost Plenkoviću.
Bez amaneta Karamarkovićevih i Brkićevih kadrova
U samo devet godina prošao je put od novopečenog člana stranke do stranačkog lidera čiju se pobjedu uspoređuje s Tuđmanovim trijumfima.
Nije loše.
Nakon ove pobjede imat će na dulji period slobodne ruke da u stranci bez ikakve oporbe provodi svoju politiku i postavlja svoje ljude, bez amaneta Karamarkovih ili Brkićevih kadrova.
Kao džoker, prije izbora Plenkoviću je iz cipele ispao još jedan kamenčić koji ga je žuljao posljednjih godina – Ivan Penava. Vukovarski gradonačelnik bio je jedini HDZ-ovac koji je posve otvoreno pokazivao zube šefu stranke, bez straha od sankcija. Plenković bi ga nakon svake napete situacije pacificirao jednim razgovorom u Zagrebu.
Sankcije za Penavu nisu dolazile u obzir jer tko bi se usudio drznuti dignuti ruku na gradonačelnika Grada Heroja.
Penava je sam otišao Škori i napravio Plenkoviću veliku uslugu. Kakvi će rezultati HDZ-a u Vukovaru biti na sljedećim lokalnim izborima, to je već druga priča.
Što je pak s ostalom ekipom HDZ-ovaca koji su kontrirali Plenkoviću?
Eno ih u nedjelju u stožeru stranke.
Plenković je mudro na liste stavio i glavnog oponenta iz ožujka Miru Kovača i Davora Ivu Stiera. Nisu briljirali, no pustio je neka vjerni HDZ-ovi birači odluče sami. Zadao je i posljednji udarac onima koji su mislili da se ne može bez nekadašnjeg moćnog tajnika stranke Milijana Brkića.
Dojam je bio da briselski Plenković bez njega ne može kontrolirati ljude na terenu te da samo Brkić zna kako diše narod u najmanjim i najzabačenijim općinama u Hrvatskoj. S Brkićem se riješio posljednjeg relikta Karamarkove vladavine, čije je repove povukao i za sobom u Vladu.
Ministara s putrom na glavi, od kojih većina potječe iz Karamarkova establišmenta, rješavao se jednog po jednog, kako je koji bio umočen u koju aferu.
Na njihove pozicije stavio bi pak neke svoje, mlade ljude koji s nekadašnjim predsjednikom HDZ-a nemaju veze.
Htio na listu, ali ne u HDZ, pa ga Kosor upisala u stranku
Plenković je, što god mislili o njemu, igrao partiju šaha, sporu i iscrpljujuću, koju karakterizira žrtvovanje velikog broja pijuna kako bi u konačnici mogao reći šah-mat.
A partiju šaha u stranci Plenković je počeo igrati zapravo tek 2011. godine, kad je ušao u nju. Bio je on i ranije u karijeri tu negdje, no službeno je ušao u HDZ tek prije devet godina, i to kada mu je na čelu bila Jadranka Kosor.
Usporedba s Tuđmanom ili Sanaderom? Oni su s druge strane imali opozicijske gigante
Jadranka Kosor nevoljko se prisjeća 2011. 'Plenkovića sam tada upisala u HDZ zato što je htio na listu i u Sabor, isto kao i Božinovića, no rekla sam da neću stavljati nestranačke ljude na listu. On ne voli da ja to spominjem', kaže nam Kosor.
Na pitanje o faktorima koji su utjecali na HDZ-ovu premoćnu pobjedu kaže da se pokazala pametnom za Plenkovića odluka da raspiše izbore u jeku koronakrize. To pokazuje i broj preferencijalnih glasova koje je dobio Vili Beroš.
'Nakon izbora trebat će analizirati koliko je HDZ dobio, a koliko izgubio - prve analize pokazuju da je to dosta manje glasova nego na prošlim izborima. Plenković je jednostavno imao sreće', smatra Kosor.
Usporedbe Plenkovićeve pobjede s izbornim pobjedama Franje Tuđmana ili pak Ive Sanadera Kosor smatra površnima.
'Apsolutno ne bih povlačila paralelu. U kontekst treba staviti okolnosti i činjenicu da su i Sanader i Tuđman imali jaku oporbu i opozicijske gigante u usporedbi s ovom oporbom sada. Sanader, pa i ja kada sam preuzela Vladu i kada smo išli na izbore, ipak smo imali Milanovića na čelu SDP-a', dodaje.
'Međutim manje su sada važni svi argumenti zašto je sve to tako, činjenica je da je Plenković dobio gotovo apsolutnu vlast i mislim da to nije dobro za jačanje demokratskih procesa i institucija. Sada o njemu ovisi koliko će biti pametan i koliku će širinu pokazati i u Vladu uključiti i one ljude koji mu se ne dodvoravaju. Ključno je to koji će profil ljudi dovesti u Vladu. Čeka nas ne samo ogromna kriza, nego jeziva kriza u zdravstvu i gospodarstvu i svakome tko će biti premijer, a to će biti Plenković, ne treba osobito zavidjeti. U svakom slučaju mu čestitam i želim mu uspješan drugi mandat koji neće biti lak', poručuje Kosor.
Time je zapečatio gotovo 17-godišnji staž u diplomaciji i krenuo u političku arenu. Potkraj te 2011. postaje saborskim zastupnikom, a 2012. na unutarstranačkim izborima u HDZ-u kandidira se za zamjenika Jadranke Kosor. Dvojac gubi i ne ulazi u drugi krug, u kojem premoćno pobjeđuje Tomislav Karamarko.
U međuvremenu je Jadranka Kosor izbačena iz HDZ-a, no to nije spriječilo Karamarka da njezina suradnika Plenkovića na prvim euroizborima stavi na listu. Očekivano, naš akter postaje europarlamentarac s osvojenih 37.546 preferencijalnih glasova. Tada kreće i njegov silovit proboj unutar struktura EU-a, zbog čega ga protivnici i danas nazivaju 'briselskim ćatom'.
No ta priča završila je već 2016., kad je Tomislav Karamarko u lipnju dao ostavku na mjesto predsjednika stranke iako je tek koji mjesec prije osigurao drugi mandat na čelu HDZ-a. Predsjedništvo je ponudilo Plenkoviću da preuzme stranku.
Organizirali su čak i izbore iako je Plenković bio jedini kandidat i on postaje predsjednikom HDZ-a. Najesen te godine osvaja i parlamentarne izbore, no situacija je bila puno neizvjesnija nego u nedjelju. Nakon teških pregovora formira Vladu s Mostom.
Žrtvovanje pijuna
Uskoro stiže slom Agrokora, potom i slom koalicije s Mostom, koji izlazi iz Vlade, a vladajuću većinu Plenkoviću umjesto njih drže HNS i manjinci. Upravo se zbog te koalicije probudila oporba u HDZ-u.
Nova koalicija nije sjela dotadašnjem ministru vanjskih poslova Davoru Ivu Stieru te i on napušta Plenkovićevu vladu. U međuvremenu puknuli su i Uljanik i 3. maj. Plenković je premijerski mandat završio s povijesnom koronakrizom i zagrebačkim potresom i sve to uz slabašnu većinu i žetončiće.
Ipak, usred svega toga, na početku zatvaranja Hrvatske u jeku pandemije, HDZ-ovci izlaze na unutarstranačke izbore i Plenković premoćno pobjeđuje oponente koje predvodi Miro Kovač te u čijem su taboru bili i Milijan Brkić i Davor Ivo Stier i Ivan Penava.
Putem je Plenković izgubio gotovo sve ministre.
Oni revni koji su, kada su prvi ministri izletjeli iz Vlade, križali glave na prvoj fotografiji nove Vlade, na kojoj tradicionalno premijer s ministrima stoji na stepenicama u Saboru netom nakon prisege, imali su do kraja mandata ove Vlade pune ruke posla. S te prve fotografije ostalo je tek šest od 20 ministara.
Na lokalnim izborima HDZ se proglasio pobjednikom iako situacija nije bila ni blizu trijumfa. Isto kao ni na izborima za Europski parlament, na kojima je Plenković na liste ugurao svoje kadrove i poprilično podbacio rezultatom. Unatoč svemu tome, ali i povratku koronavirusa, baš u jeku kampanje koju je HDZ, usput rečeno, bazirao na uspješnom obuzdavanju epidemije, Plenkoviću uspijeva nemoguće.
Granić: Plenković oličenje modernog političara desnog centra
Mnogi njegov jučerašnji trijumf uspoređuju s najvećim pobjedama Franje Tuđmana ili pak Ive Sanadera.
Za Matu Granića, Tuđmanova ministra vanjskih poslova i osobu kojoj je mladi Andrej Plenković još 2000. vodio kampanju za predsjedničke izbore, nema sumnje. 'Ovo je povijesna pobjeda', kaže nam Granić, kojeg je upravo Plenković pred unutarstranačke izbore u ožujku vratio u stranku.
'On je jednostavno jasno definirao HDZ kao stranku desnog centra narodnjačke orijentacije i to je ono za što se zalagao Tuđman. Plenković prepoznaje strateške ciljeve i temeljit je', hvali ga Granić.
Napominje kako nikada razlika između HDZ-a i SDP-a na parlamentarnim izborima nije bila tako velika jer je HDZ pobijedio praktički sam uz mandat-dva koji su pripali koalicijom partneru HSLS-u, dok je SDP išao na izbore u velikoj koaliciji. Kada se od dobivenih mandata pogleda koliko je dobio samo SDP, dolazimo do 32 mandata.
'U sučeljavanjima se pokazao kao kompetentan i moderan europski političar te, kao što sam naglašava, čovjek koji želi provoditi moderni suverenizam. A taj moderni suverenizam danas znači da se zna izboriti za sredstva iz EU-a, rješavanje posljedica korone te da se zna boriti s ilegalnim migracijama. Da zna razgovarati sa svijetom i sa susjedima. Andrej Plenković oličenje je kompetentnog, modernog političara desnog centra koji jako dobro razumije što je to novi, moderni suverenizam', nabraja Granić.
'Bez obzira na sve ono što nas čeka, a čeka nas teška godina i u zdravstvenom i ekonomskom aspektu, ljudi vjeruju da je on u ovom trenutku najbolji za to da vodi državu', zaključuje Granić.
