Da gotovo cijeli svijet ima problem s kvalitetom zraka i nije neka novost. Novost nije ni da vrijednosti štetnih lebdećih čestica, posebice u Hrvatskoj, zbog grijanja i vremenskih prilika, divljaju upravo zimi, dok su ljeti one obično unutar preporučenih granica. No tu i jeste kvaka.

Na razini EU-a sva se upozorenja glede zraka izdaju na osnovi prekoračenja sumporova dioksida (SO2), dušikova dioksida (NO2) i ozona (O3), ali ne i lebdećih čestica koje predstavljaju najveći rizik za zdravlje jer ulaze izravno u pluća – PM2,5. To vrijedi i za Zagreb.

I dok Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporuča godišnju granicu koncentracije tih finih lebdećih čestica od 5µg/m3, na području EU-a granica je 25µg/m3. No EU je pod pritiskom da učini više u rješavanju rastuće krize javnog zdravlja uslijed zagađenosti zraka prošle godine izglasao usvajanje smjernica WHO-a do 2035., što je zapravo bio kompromis između ekoloških i gospodarskih struja.

Kad bismo već sada ravnali prema smjernicama WHO-a, govorili bismo o tome da čak 98 posto ljudi u Europi živi na područjima s onečišćenjem, a dvije trećine u područjima u kojima je zrak zagađen dvostruko više od onog što je preporučeno, pokazalo je veliko istraživanje Guardiana, koje je uključivalo detaljne satelitske slike i mjerenja s više od 1400 zemaljskih nadzornih stanica. Kad bi se pak onečišćenje finim česticama smanjilo u skladu sa smjernicama WHO-a, prosječno trajanje života produljilo bi se za više od dvije godine u odnosu na sadašnje očekivano trajanje života.

Ako gledamo pak situaciju u Zagrebu, prema smjernicama koje su još uvijek na snazi u EU-u godišnja koncentracija čestica PM2,5 godinama je unutar dozvoljenih granica, pa tako govorimo, barem što se ovih čestica tiče, o zraku prve kategorije, kazala je za tportal Želimira Cvetković, voditeljica Odjela za higijenu okoliša NZJZ-S 'Dr. Andrija Štampar'

Potvrdio je to i zadnji izvještaj o mjerenju i praćenju kvalitete zraka na gradskim mjernim postajama u 2022. godini (Institut za medicinska istraživanja, ožujak 2023.), koji je pokazao da je na svim mjernim postajama (Ksaverska, Siget i Susedgrad) zrak bio prve kategorije.

Što se pak tiče granica grubih PM10 lebdećih čestica, 35 dana u godini je dozvoljeno prekoračenje njene 24–satne granične vrijednosti od 50 µg/m3, a da bi zrak, s obzirom na PM10 bio u prvoj kategoriji.

Ako promatramo te čestice, zrak je s obzirom na PM10 lebdeće čestice bio u prvoj kategoriji na mjernim postajama Đorđićeva, Ksaverska, Peščenica i Prilaz baruna Filipovića, dok je na mjernim postaja u Sigetu i Susedgradu bio druge kategorije.

Glavni uzrok viših koncentracija lebdećih čestica zimi u ovom dijelu Europe (jug-jugoistok), kaže Cvetković, su kućna ložišta tj. izgaranje nekvalitetnih krutih goriva kao što su ugljen i drvo. Veću izloženost visokim koncentracijama lebdećih čestica PM10 u odnosu na Hrvatsku tako imaju stanovnici BIH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Turske, Srbije, Poljske, Bugarske i Cipra.

'Za razliku od lebdećih čestica koje su problem pretežito u ovom dijelu Europe, visokim koncentracijama prizemnog ozona (O3) izloženo je stanovništvo gotovo cijelog kontinenta', kaže nam Cvetković.

Koji dijelovi grada su najzagađeniji i zašto?

Najveći problem u Gradu Zagrebu su, kako kaže, povišene koncentracije PM čestica zimi, prizemnog ozona ljeti, dušikovog dioksida (NO2) u blizini velikih prometnica te sumporovodika (H2S) u blizini odlagališta otpada Jakuševec, Agroproteinke d.d. u Sesvetskom Kraljevcu, CUPOVZ na Žitnjaku.

Na lokalnoj razini najveći izvori emisija onečišćujućih tvari u zrak su EL-TO (smješten na Trešnjevci – Sjever) i TE-TO (Termoelektrana – Toplana Zagreb, smještena u u četvrti Pešćenica – Žitnjak). Gusta mreža prometnica i mala kućna ložišta na području Grada Zagreba značajni su izvori emisija u zrak i snažno utječu na razinu gradskog pozadinskog onečišćenja.

Što se pak tiče grijanja na drva, na značajan doprinos emisija čestica od korištenja drva za ogrjev upućuju istraživanja razina levoglukozana na području Zagreba, organskog spoja koji se u znanstvenim istraživanjima koristi kao kemijski marker izgaranja biomase.

Na onečišćenje zraka utječi i lokalni uvjeti kao što je konfiguracija terena, geometrijske karakteristike ulica i slično.

U posljednjih 20 godina emisija čestica PM10 smanjila se za 30 posto

Dodatan problem za Zagreb, a i dio ostatak Hrvatske, predstavlja i geografski položaj, ali i vremenski uvjeti. Kako nam objašnjava Jadranka Škevin Sović, načelnica Sektora za kvalitetu zraka u DHMZ-u, lebdeće čestice se u stabilnim atmosferskim uvjetima (kad nema vjetra, snijega, ni kiše), kakve smo imali prošlog tjedna, snažno koncentriraju pri tlu.

Što se pak tiče geografskog položaja, kaže da je cijelo područje Mediterana kojem pripadamo, ima prirodni doprinos na koncentracije čestica što zbog morskog aerosola (uglavnom područje mora) kao i zbog utjecaja saharske prašine.

Ipak, kako kaže Škevin-Sović, DHMZ-ove petogodišnje ocjene kvalitete zraka pokazuju da je u posljednjih 20 godina došlo do smanjenja emisija čestica PM10 za 30 posto na razini Hrvatske.

'Prateći i analizirajući podatke kvalitete zraka više godina, može se zaključiti da se kvaliteta zraka poboljšava - nije uvijek idealna, ali nije ni konstantno loša', ističe Škevin-Sović.

Ima li smisla pratiti satne vrijednosti PM-ova?

U Uredbi o razinama onečišćujućih tvari u zraku propisane su satne, 24 –satne, godišnje ili maksimalne dnevne osmosatne srednje granične vrijednosti i zato su vrijednosti na razini sata relevantne jer se mogu direktno uspoređivati s njihovim graničnim vrijednostima.

Kada su vrijednosti PM čestica povišene (PM10 više od 50 µg/m3 i PM2,5 više od 25 µg/m3) svakako je preporuka skratiti vrijeme boravka na otvorenom i to posebno za osjetljive skupine građana, preporučuje Cvetković.

Pri koncentracijama PM10 višima od 150 µg/m3 ili PM2,5 višima od 75 µg/m3 bi pak osjetljive skupine građana trebale izbjegavati boravak na otvorenom.

Škevin-Sović pak upozorava i kako treba biti oprezan s informacijama o kvaliteti zraka na internetu jer u većini slučajeva nije riječ o neovisnim i vjerodostojnim podacima, a posebice, kako kaže, treba obratiti pozornost na one stranice koje se istovremeno bave prodajom pročišćivača zraka.

'Odluka o izlasku iz kuće u takvim uvjetima ovisi o zdravstvenom stanju i osobnoj osjetljivosti pojedinca. U slučaju osjećaja straha ili zabrinutosti, predlažem da se osoba konzultira sa svojim liječnikom', kaže ova stručnjakinja za kvalitetu zraka iz DHMZ-a.

Gdje ćete jedino dobiti relevantne informacije?

Kada govorimo o kvaliteti zraka u Hrvatskoj, službena stranica za podatke o kvaliteti zraka je ona u ingerenciji Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a kojoj skrbi DHMZ, gdje se prikazuju podaci s postaja državne, ali i lokalnih mreža na području Hrvatske. Za uređaje koji mjere kvalitetu zraka na tim postajama postoje jasno definirana pravila kako i gdje se postavljaju, kako se održavaju i umjeravaju, što nije slučaj kod drugih stranica.

Na toj stranici za svaku pojedinu postaju i za svaku onečišćujuću tvar na toj postaji iskazuje se indeks kvalitete zraka koji se izračunava prema EU metodologiji. Indeks koji se vidi kao obojena točka na karti odnosi se na tvar koja ima najvišu koncentraciju, koja najviše 'kvari' kvalitetu zraka, ali kad se klikne na tu 'točku' otvara se prozor s indeksima za ostale onečišćujuće tvari koje se mjere na dotičnoj postaji. Na dnu te stranice se nalaze i zdravstvene poruke.

Građani su mogu informirati i na portalu zavoda 'Dr. Andrija Štampar', gdje su dane i zdravstvene preporuke ovisno o trenutnoj razini indeksa kvalitete zraka. No na njima prilikom trenutnog praćenja treba samo pratiti podatke s postaja s oznakom HQ.

Zdravstvene preporuke se na tom portalu prikazuju za svaku razinu indeksa kvalitete zraka za opću populaciju i osjetljive skupine građana (osobe s akutnim ili kroničnim bolestima i simptomima dišnog ili srčano – krvožilnog sustava, djecu i osobe starije životne dobi).