Iako se neprestano ističe da je u slučaju enciklike 'Laudato Si' (Hvaljen budi), o brizi za naš zajednički dom u šest poglavlja na 184 stranice, riječ o prvom papinskom dokumentu posvećenom prirodnom okolišu, glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija Anto Mikić, gostujući u HTV-ovu Dnevniku 3, istaknuo je da 'postoji kontinuitet bavljenja Crkve tim pitanjem, što se jasno može vidjeti kroz nastavljanje djelovanja Pape na ono što su činili njegovi prethodnici. I sam naslov enciklike povezan je s papom Franjom – naslovljena je po hvalospjevu svetoga Franje, kojega je papa Ivan Pavao II. 1979. godine proglasio zaštitnikom ekologa te je i sam još 1990. izašao s prvim Crkvenim dokumentom posvećenom isključivo ekologiji'.

'Crkva progovara o onim temama koje se tiču njenih vjernika, a briga o okolišu i klimatskim promjenama svakako se tiče svih nas, pa i vjernika Katoličke crkve. Ekologiju Crkva shvaća kao etičko i moralno pitanje, a i Benedikt XVI. kao prethodnik pape Franje, ne samo da se bavio ekološkim pitanjima, nego je od Papinske akademije znanosti zatražio da se zabavi upravo utjecajem čovjeka na klimatske promjene i ona je to 2011. godine i napravila', kazao je Mikić i podsjetio na neke simbolične geste Benedikta XVI, koji je pri obnovi velike dvorane pape Pavla VI. dao postaviti solarne ćelije, kao i odluku da se do 2020. u Vatikanu sasvim prijeđe na obnovljive izvore energije.

Mirela Holy, predsjednica stranke OraH, koja zagovara nužnu promjenu svijesti prema okolišu, također je u kratkom razgovoru za tportal pozdravila riječi, kako reče i inače joj simpatičnog, pape Franje: 'Papina enciklika ne govori samo o održivom razvoju, nego i o povezanosti održivog razvoja s društvenom pravdom i nadam se da će imati utjecaja, pogotovo u onim zemljama koje imaju većinsko katoličko stanovništvo.'

Komentirajući, međutim, činjenicu da domaća politika, kako bivša, tako i sadašnja, zagovara potpunu suprotnost onome o čemu je jučer govorio Papa, a to su, primjerice, Plomin C, bušenje Jadrana i golf tereni, te ne iskazuje baš pretjeranu osjetljivost prema javnim dobrima, Holy opetovano upozorava da 'takvi projekti definitivno nisu okrenuti održivom razvoju'.

S druge strane, iako se često mogu uočiti razilaženja Katoličke crkve u Hrvatskoj s Vatikanom, ona se, doduše, iz možda drugačijih motiva, preko Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax oglašavala protiv rasprodaje javnih dobara, posebice protiv privatizacije voda. Stoga postoje očekivanja da bi najnovija Papina enciklika mogla biti dodatan vjetar u leđa i inspiracija za propovijedi vjernicima. No iako Holy  pozdravlja skretanje Crkve u ekološkom smjeru, ipak naglašava kako se nada da će hrvatski crkveni poglavari biti i puno više na strani tolerancije i društvene pravde, koje papa Franjo također zagovara.

U međuvremenu, odluka pape Franje da se novom enciklikom uključi u raspravu o klimatskim promjenama, izazvala je nelagodu u Poljskoj, jer su u proizvodnji energije jako ovisni o ugljenu, koji znatno pridonosi emisiji stakleničkih plinova. Papa nije izazvao oduševljenje ni 'preko  bare', naime, američki predsjednički kandidat Jeb Bush, koji se obratio na katoličanstvo prije 20 godina, još uoči objave enciklike kazao je da vjerskim liderima nije mjesto u određivanju ekonomske politike.

Komentirajući kritike upućene Papi, Mikić je za HTV kazao da 'i sam Papa u enciklici kaže da se Crkva ne kani baviti donošenjem političkih i ekonomskih odluka, nego se ona time bavi kao antropološkim i etičkim pitanjem. Prije svega, pokušava utjecati na savjest svojih vjernika da promjenom sebe, utječu i na promjenu prema svom okolišu te želi potaknuti širi dijalog, a onda iz tog šireg dijaloga trebaju proizaći konkretna rješenja'.