'Osuda na smrt Asije Bibi je samo kap koja je prelila čašu zloupotrebe religije u ime zakona o herezi koji je na snazi nekoliko desetljeća u Pakistanu', izjavio je Nazir S. Bhatti, predsjednik stranke Kršćanski kongres Pakistana koji je u pet posljednjih godina evidentirao 900 slučajeva sličnih optužbi.

Bhatti smatra da Bibi samo jaka međunarodna kampanja može spasiti od smrti.

Događaj za koji se tereti Asia Bibi dogodio se u lipnju 2009. u Ittanwali, u regiji Punjab. Bibi je radila na polju s nekim kolegicama koje su je poslale po vodu na obližnji bunar. Prema lokalnim uvjerenjima, muslimanke su je stale vrijeđati jer bi dodirom kante za vodu 'uprljala' odnosno 'kontaminirala' bunar zato što je kršćanka. Bibi se stala braniti, a rasprava se pretvorila u diskusiju o vjeri, zbog čega su mještanke muslimanke prijavile Asiju lokalnom imamu, koji ju je pak predao policiji.

Prvostupanjski je sud prihvatio tvrdnje njenih suseljanki, s kojima se svađala kod bunara, da je vrijeđala Muhameda. To je svedeno pod kažnjivost doživotnim zatvorom ili smrću za vrijeđanje islama, prema zakonu koji je prije tri desetljeća nametnuo prozapadni pučist, general Zia ul Hak, od čijeg vremena su rasplamsani i sukobi pakistanskih sunita i šijita.

Ono što je Asia Bibi navodno vikala, paradoksalno, spada u korpus vjerovanja muslimana. Na primjer: da je Muhamed preminuo, i da će ga Bog kao i druge ljude oživiti tek na Sudnji dan, a da je Isus mesija (tj. Krist, ali samo čovjek), koji je uskrsnut te da će se vratiti još na ovaj svijet.

Prema članku 295. Kaznenog zakonika Pakistana, blasfemija se kažnjava smrću. Sudac Navid Iqbal, koji je Asiju osudio na smrt, najavio je da će obustaviti kaznu ako Asia prijeđe na islam. 'Nisam kriminalac. Ako me sud vodi na smrt jer ljubim Isusa, bit ću ponosna ako budem dala život za Njega', rekla je Asija, majka petero djece.