Socijaldemokrat i reformator rođen i školovan u Sjedinjenim Državama, Papandreu (59), osobno je čist od sumnji za korupciju, što se ne može reći za dio grčke političke klase. Početak mu je bio besprijekoran kada je preuzeo vlast 2009. i hrabro počeo borbu s deficitom i dugovima koje su nagomilali njegovi prethodnici. Obećao je da će grčku državu, izmučenu klijentelizmom i korupcijom, 'dovesti u red'.

Od prve financijske pomoći Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda u svibnju 2010. junački se borio da bi ostvario nemoguće: udovoljio dužnicima koji su Grčku pozivali na štednju i sve bolnije stezanje remena, a istodobno nagovorio narod da proguta taj gorki lijek.

Narod je odgovorio štrajkovima i prosvjedima, a pobuna je zahvatila i njegovu stranku Pasok. No vješti je Papandreu očuvao većinu u parlamentu te su socijalisti čak pobijedili na lokalnim izborima, što je rijetkost u nekoj zemlji pod mjerama MMF-a.

Plan štednje iz svibnja 2010. ubrzo je bio nedostatan i recesija je zahtijevala nove, sve bolnije rezove. Papandreuovi politički protivnici i grčki nacionalisti zamjeraju mu što je Grčku doveo u stanje ovisnosti u kojem joj Europa diktira, prisiljava je na prodaju obiteljskog srebra te oduzima financijsku autonomiju.

Kad je Europska unija 26. i 27. listopada donijela drugi plan za spas grčkoga duga, Papandreu je, moguće izmučen preteškom krizom, počinio samoubilačku pogrešku predloživši da o njemu Grci glasuju na referendumu. Učinak je bio poput elektrošoka: izazvao je paniku tržišta i razbjesnio partnere u Europi.

Budući da je svoj politički kapital nasljednika ugledne političke dinastije iskoristio u borbi protiv duga koji su nagomilale generacije njegova djeda i oca, Papandreu je opasnim prijedlogom izgubio vjerodostojnost i bio prisiljen o savezu pregovarati sa svojim neprijateljem, vođom desnice Antonisom Samarasom

Može otići uzdignute glave jer je u parlamentu preživio glasovanje o povjerenju i radije odabrao savez s Novom demokracijom nego da Grčka izgubi euro, vrati se drahmi i padne u izolaciju.

Rođen 16. lipnja 1952, u Saint-Paulu (Minnesota), u obitelji s četvero djece, Papandreu je političku karijeru počeo na manjim dužnostima u vladama svoga oca (1981-1989. te 1993-1996). Sociolog i zagovaratelj skandinavskog modela socijaldemokracije, 90-ih godina okrenuo je leđa staroj gardi Pasoka svoga oca i priklonio se modernoj struji premijera Costasa Simitisa (1996-2004), koji je Grčku uveo u eurozonu.

Kao ministar vanjskih poslova 1999. provodio je politiku popuštanja Turskoj i drugim balkanskim zemljama. Njeguje dobre odnose sa SAD-om unatoč oštrom antiamerikanizmu Grka i zbog toga je u nekoliko navrata dobio potporu američkog predsjednika Baracka Obame

Grčki politički čelnici složili su se oko nove vlade, rekao je u srijedu premijer na odlasku George Papandreu objavljujući svoju ostavku kojom ustupa mjesto novoj koalicijskoj vladi.

'Želim uspjeh novom premijeru i, naravno, novoj vladi. Biti ću uz njih i snažno ih podupirati', rekao je Papandreu u televizijskom obraćanju naciji.

Nije, međutim, naveo tko će ga zamijeniti na premijerskoj dužnosti.

Također je poručio da će Grčka primijeniti sve odluke vezane uz paket pomoći te će sve učiniti da ostane u eurozoni.

Izvori iz dviju najjačih stranki navode da bi novi premijer mogao postati predsjednik parlamenta Filipos Petsalnikos