U rezoluciji pučanina Davida McAllistera i socijaldemokratkinje Marie Arena, usvojenoj na ovotjednoj plenarnoj sjednici parlamenta, pozdravlja se donošenje „europskog Zakona Magnicki“ (Globalni režim sankcija EU-a u području ljudskih prava), no navodi se i da Europski parlament „žali“ jer je „Vijeće za usvajanje novog režima odlučilo primijeniti načelo jednoglasnosti umjesto glasovanje kvalificiranom većinom“.

„Mi u Europskom parlamentu želim vidjeti konzistentnu i brzu primjenu takvih sankcija", kazao je McAllister u raspravi na plenarnoj sjednici u utorak, istaknuvši kako takvu primjenu blokira jednoglasno odlučivanje.

Krajem 2012. u SAD-u je na snagu stupio tzv. Zakon Magnicki, nazvan po ruskom odvjetniku i zviždaču Sergeju Magnickom koji je optužio ruske dužnosnike za sudjelovanje u poreznim prijevarama velikih razmjera. Magnicki je umro u zatvoru 2009. nakon maltretiranja i nepružanja medicinske pomoći. Upravo zbog toga je SAD Zakonom Magnicki uveo sankcije – zamrzavanje imovine i zabrana putovanja – osobama uključenima u kršenje temeljnih ljudskih prava. Primjerice, sankcije po Zakonu Magnicki SAD je uveo protiv pro-pekinške premijerke Hong Konga Carrie Lam i Ramzana Kadirova koji čvrstom rukom vlada Čečenijom.

Europska unija je u prosincu 2020. usvojila Europski zakon Magnicki, a sličnu legislativu ranije su usvojile Kanada, Velika Britanija i baltičke zemlje.

Po europskom je zakonu predviđena zabrana putovanja i zamrzavanje imovine osobama i organizacijama odgovornima za genocid, zločin protiv čovječnosti, torturu, robovlasništvo, egzekucije, arbitrarna uhićenja i sl.

Parlament za uključivanje korupcije; Vijeće: Na to svi moraju pristati

Za razliku od američkog zakona, europski ne predviđa moguće sankcije zbog korupcije.

Rezolucijom, koja je usvojena velikom većinom glasova, traži se da sankcijama budu obuhvaćeni i "oni koji ekonomskim i financijskim putem pogoduju kršiteljima ljudskih prava".

"Korupcija je intrinzični dio kršenja ljudskih prava", kazala je u utorak suizvjestiteljica Maria Arena na plenarnoj sjednici.

Slovenski ministar vanjskih poslova Anže Logar poručio je, u ime Vijeća, da o svakoj promjeni postojećeg režima sankcija mora jednoglasno odlučiti Vijeće.

„O svakoj mogućoj promjeni opsega postojećeg režima, na primjer o uključivanju korupcije, Vijeće odlučuje jednoglasno", kazao je.

Premalo ili previše?

Zastupnici pučana, socijaldemokrata, zelenih, liberala i ljevice na plenarnom su zasjedanju u utorak ustvrdili da je "europski Zakon Magnicki" u postojećoj formi nedovoljan instrument.

Socijaldemokratkinja Isabel Santos je primjerice istaknula da je instrument "važan korak", ali ga je potrebno unaprijediti, sa čime se složila Hannah Neumann iz Zelenih koja je zatražila aktivnu ulogu Europskog parlamenta u donošenju sankcija.

S druge strane, Jerome Riviere iz kluba Identitet i demokracija (ID) istaknuo je da EU želi smanjiti ovlasti nacionalnih država, da je "europski Zakon Magnicki" utemeljen na "dogmatskoj interpretaciji ljudskih prava" te da je "beskoristan, utopijski i nelegitiman".

Srednju su poziciju zauzeli Europski konzervativci i reformisti (ECR). Bert-Jan Ruissen iz tog kluba smatra da je riječ o "važnom instrumentu" te da ne treba ukidati jednoglasno odlučivanje jer bi u tom slučaju glavnu riječ imale velike članice EU-a.

U raspravi je sudjelovao i nezavisni hrvatski europarlamentarac Ivan Sinčić (Živi Zid) koji je kazao da je u Hrvatskoj na snazi "vladavina korupcije pod budnim okom Europske unije"..

„Europska komisija puno priča, ali malo radi na borbi protiv korupcije. Stranke koje u Europskom parlamentu prijateljuju s HDZ-om zapravo podržavaju tu korupciju", istaknuo je Sinčić.

"Sve je to šminka i laž“, dodao je.

Europarlamentarci su također rezolucijom pozvali EU da uspostavi sa SAD-om „transatlantski savez za globalnu obranu demokracije“, pri čemu bi postojao poseban instrument zajedničkog djelovanja po pitanju sankcija i politika protiv pranja novca.

Prilikom uvođenja sankcija po europskom Zakonu Magnicki države članice i EU trebale bi se oslanjati na suradnju sa SAD-om i međunarodnim pravosudnim institucijama, poput Međunarodnog kaznenog suda i Europskog suda za ljudska prava.