Kada se prije otprilike mjesec dana u medijima pojavila informacija o otkriću masovne grobnice u napuštenom slovenskom rudniku u Hudoj Jami pomislio sam: Objavljivanje ove informacije upravo u ovome trenutku nije slučajno! Ako se idućih dana po medijima budu provlačile priče o partizanskim zločinima tijekom i na kraju Drugog svjetskog rata, onda će to biti glavni dio HDZ-ovske predizborne kampanje
Danas slobodno mogu reći da su se moje slutnje obistinile. Nisam mogao precizno utvrditi, jer ne uspijevam pratiti sve elektroničke i tiskane medije, koliko je u zadnjih mjesec i pol dana objavljeno članaka i televizijskih emisija u kojima se nadugo i naširoko raspravljalo o blajburškim žrtvama, o potrebi da se egzekutori tih žrtava iz partizanskih redova moraju kazniti.
Samo na hrvatskoj javnoj televiziji bilo je pet ili šest emisija o toj temi (najčešće se o tome raspravljalo u večernjoj emisiji 'Otvoreno'). Emisija posvećena Simi Dubajiću i njegovom eventualnom kaznenom gonjenju bila je iznimno produžena za više od pola sata.
Koja je dakle prikrivena svrha ponovnog otvaranja priče o partizanskim zločinima u Drugom svjetskom ratu?
Svrha je spriječiti možebitnu pobjedu SDP-a na predstojećim lokalnim izborima. Umjesto da se u ovo predizborno vrijeme temeljito raspravlja o promašajima i odgovornosti HDZ-a, kao stranke koja je u zadnjih pet godina imala odlučujuću ulogu pri donošenju najznačajnijih političkih odluka, kao slučajno se otvara stara 'ideološka tema' koja za cilj ima upozoriti građane da ne bi smjeli glasovati za najjaču opozicijsku stranku, jer je ona sljednica one ideološke struje u hrvatskom narodu koja je bila najveći krvnik vlastitog naroda.
Vremensko smještanje rasprave o neprocesuiranim partizanskim zločinima neposredno pred lokalne izbore dovodi u pitanje i iskrenost motiva onih koji su tu raspravu otvorili. Normalan čovjek ne može se oteti dojmu da je njima daleko važnija politička korist nego istinsko suosjećanje s žrtvama. To se nažalost može reći i za Katoličku crkvu. Način na koji njeni predstavnici kontekstualiziraju priču o partizanskim zločinima upućuju više na težnju redefiniranju nekih povijesnih činjenica nego na istinsko suosjećanje s ratnim žrtvama.
Najnovije uključivanje Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i njenog potpredsjednika Ivana Zvonimira Čička u otkrivanje živućih partizana koji su navodno izravno odgovorni za likvidaciju određenog broja 'klasnih neprijatelja' dug je koji čelnici HHO-a vraćaju predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu. Poznato je da je dr. Ivo Banac došao na čelo te nevladine udruge uz javno izražen blagoslov Ive Sanadera. Prije toga gospodin Banac je u javnosti u više navrata izricao pohvale političkom geniju Ive Sanadera. Nakon izbora za predsjednika HHO-a Banac je vrlo brzo vratio Čička u članstvo HHO-a i odmah ga ustoličio na mjesto potpredsjednika. Aktualno spominjanje Boljkovca i Manolića kao mogućih ratnih zločinaca može se shvatiti i kao zahtjev za provođenjem zakašnjele lustracije, koja u konačnici ne bi mimoišla ni aktualnog predsjednika Republike Stjepana Mesića. Tko pažljivo čita Čičkove kolumne i druge tekstove, jasno vidi njegovu apriornu (političku) mržnju spram Mesića.
Treba li u ovim akcijama Ivana Zvonimira Čička i ostalih vidjeti nastojanje da se na javnu političku scenu ponovno vrate ideološke rasprave iz starih vremena, kako bi se izbjegla daleko važnija rasprava o konkretnoj odgovornosti današnjih političkih stranaka i vodećih političara za gotovo bezizlaznu gospodarsku i političku situaciju u koju je dovedeno hrvatsko društvo??! Moj odgovor je pozitivan.
Ovo nije prvi put da se pred održavanje izbora (bilo parlamentarnih bilo lokalnih) pribjegava takvim trikovima. Oni možda mogu pomoći nekim političkim strankama da očuvaju vlast na neko vrijeme, ali je bjelodano da štete dugoročnim interesima hrvatskog društva i hrvatskog naroda. Živi bili pa vidjeli!
