Burno je ovih dana u SDP-u, a posebno je zapažena kampanja koju vodi šef stranke Davor Bernardić. Koje je vaše mišljenje o njegovim objavama na Facebooku i je li se konzultirao s nekim u stranci oko kampanje?

Za mene i istarski SDP glavna tema posljednjih mjeseci je Uljanik i tako će i ostati. Što se tiče predsjednikovog inzistiranja na problematiziranju položaja slobode i slobode govora u hrvatskom društvu, s njim se moram složiti. Sloboda je u Hrvatskoj ugrožena, sloboda govora je ugrožena, sloboda medijskog djelovanja je ugrožena. Svatko tko je pratio što se primjerice događalo Miloradu Šikanjiću s Hrvatskog radija mora ostati zaprepašten i skandaliziran. Ali jedno je pitanje teme, koja je opravdana, a drugo je pitanje realizacije. Kada me pitate je li se konzultirao s nekim, moj odgovor je da ne znam, ali da sa mnom nije. Niti s kolegama s kojima sam imao prilike razgovarati. No ocjenu te njegove kampanje prepuštam svakome ponaosob.

Kakvo je onda vaše mišljenje o realizaciji kampanje?

Upitno mi je je li ovo pravi put.

Što se u stranci promijenilo nakon team buildinga u Ogulinu?

Dobili smo novu organizacijsku strukturu, što je bio odgovor onih koji su je koncipirali na, budemo realni, nezadovoljavajuće nizak rejting SDP-a. Ta struktura je implementirana prije nepunih tjedan dana i dajmo joj neko vrijeme da vidimo hoće li zaživjeti i profunkcionirati.

Može li ta nova organizacijska podjela uopće doprinijeti povećanju rejtinga SDP-a?

Ne sama organizacijska struktura kao takva. No djelovanje SDP-a i rad SDP-a, koji bi teoretski mogao proizaći iz toga - da. Ali možemo mi biti jako dobro organizirani, ali ako toj organizaciji ne dodamo sadržaj, onda nam je sve to džabe.

Sredinom sljedećeg mjeseca trebala bi se održati i dugo očekivana izvještajna konvencija stranke. Neki već govore kako bi se ona mogla pretvoriti u izbornu, odnosno opozivnu za Davora Bernardića. Koliko je realno da se to dogodi?

Onome što je na tu temu već rekao kolega Bauk teško da mogu nešto dodati. Jasno je svakome tko komunicira s članovima stranke da postoji određeno nezadovoljstvo i da se to nezadovoljstvo sve više verbalizira, što u razgovorima s kolegama, što na sastancima tijela stranke, što putem društvenih mreža. I reći da doista prijedlog za opoziv neće doći bilo bi zaista hrabro.

U medijima se spominju i mogući nasljednici Davora Bernardića, a u tom kontekstu navodi se i vaše ime. Imate li ambicija biti predsjednik SDP-a?

Stava sam da se kandidatura ističe kada je za to vrijeme, a to je kada se otvori kandidacijski postupak. Špekuliranje o tome tko bi trebao naslijediti sadašnjeg predsjednika stranke, dok god je on predsjednik stranke, preuranjeno je. Međutim, problem je u tome što to špekuliranje pokazuje da je nisko povjerenje i onih iz stranke koji špekuliraju, ali i medija, u sadašnjeg predsjednika stranke, što je izuzetno loše. I pitanje je koliko dugo uz takvo špekuliranje možemo nastaviti funkcionirati koliko - toliko organizirano.

Nagovaraju li vas kolege da se prihvatite kandidature za šefa stranke?

Naravno da ima razgovora, i nisu to samo kolege, nego i poruke što ih i ja i drugi koji se spominju dobivamo na dnevnoj bazi. Ali, ponovit ću, isticanje kandidature se čini kada za to dođe vrijeme.

Ako je tako veliko nezadovoljstvo u stranci, zašto se ne može okupiti Bernardićeva ‘oporba’ koja bi napravila i konkretan potez?

Što se tiče traženja da odstupi predsjednik stranke, ja sam to već napravio i to puno prije nego što se dogodilo sve ovo zbog čega danas buja nezadovoljstvo. Međutim, Bernardić je nakon toga zatražio povjerenje Predsjedništva stranke i dobio ga je, zatražio je i povjerenje Glavnog odbora i dobio je i to. I ponovit ću, sada je na njemu da opravda dobiveno povjerenje.

Bi li Zoran Milanović bio dobar SDP-ov kandidat za predsjednika države?

Bio bi dobar SDP-ov kandidat za predsjednika države, ali ako ga na unutarstranačkim predizborima podrže članovi SDP-a. Upravo smo za vrijeme njegova mandata uveli dobru praksu predizbora za kandidate.

Inu treba prodati, a ne ići linijom manjeg otpora

Ovaj tjedan aktualna tema bio je Uljanik. Vlada je dala jamstvo, radnicima su isplaćene plaće. No je li to rješenje za ovo brodogradilište?

Godinama je Uprava Uljanika, ali i politika, prikazivala to kao uspješnu priču. Danas vidimo da je i to, pogotovo zadnje dvije-tri godine, bila kula od karata koja se trenutno raspada sa strašnim posljedicama po Pulu, po Istru, po Rijeku, po tisuće ljudi koji su životno vezani uz Uljanik. Jamstva koja su sad dana nisu trajno rješenje, radi se o privremenom i vremenski ograničenom rješenju. U roku od šest mjeseci mora se izraditi ozbiljan plan restrukturiranja koji će prihvatiti ne samo potencijalni strateški partner i Vlada, nego i Europska komisija. Sljedećih šest mjeseci za Uljanik je kritično. Što se tiče isplata plaća, naravno da sam zadovoljan što su isplaćene, no u petak su mi se javili zaposlenici kooperanata Uljanika koji ih još uvijek nisu dobili. Tražim da se da jasan odgovor kada će dugovi kooperantima biti podmireni i kada će oni biti u prilici da svojim radnicima isplate plaće. Jer za razliku od radnika Uljanika, koji nisu dobili plaću za jedan mjesec, kod kooperanata ima onih koji je nisu vidjeli mjesecima.

Uljanik nije jedino brodogradilište u problemima. Imamo i slučaj Brodosplita, stoga se postavlja pitanje je li cijela priča s restrukturiranjem od početka dobro postavljena?

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je pristupila restrukturiranju brodogradnje. U taj program sanacije ušla su sva brodogradilišta, osim Uljanika koji tada to nije tražio. Pitati se je li to tada trebalo biti zatraženo ili ne - plakanje je za prolivenim mlijekom. No već tada smo znali da je sudbina naše brodogradnje na staklenim nogama. Nadam se da je ona još uvijek u stanju opstati i da je ono što govori novi vlasnik Brodosplita točno, odnosno da je njihovo poslovanje održivo. Uvjeren sam da je takva sudbina moguća i za Uljanik u Puli, ali i 3. maj. Međutim, činjenica je da će se definitivno morati okrenuti brodovima s dodanom vrijednošću jer u ovim drugim segmentima brodograditeljima s Dalekog istoka je nemoguće konkurirati.

Uz brodogradilišta, pojavio se problem Petrokemije, ali i rafinerije u Sisku. O tim temama SDP je bio neobično tih, iako ima i gradonačelnicu u Sisku.

Gradonačelnica, nažalost, na poslovanje Ine ne može previše utjecati. Na stanje u Ini upozoravamo već neko vrijeme, a prije više od godinu dana uputili smo interpelaciju u Sabor. Predsjednik Vlade je prije godinu i mjesec dana najavio da ćemo krenuti u postupak nacionalizacije Ine, a nakon toga je objasnio da ćemo to učiniti na način da privatiziramo HEP. Smiješno je to da se u 21. stoljeću idemo odricati proizvođača struje da bismo kupili proizvođača nafte i naftnih derivata. No prije samo nekoliko dana, kada je upitan zašto još nije izabran savjetnik za nacionalizaciju Ine, Plenković je rekao da nismo vezani rokom. Držim da je nakon svega toga došlo vrijeme za postavljanje pitanja ne samo treba li nacionalizacija Ine Hrvatskoj, nego bi li za Hrvatsku bilo korisnije da razmislimo o tome da se hrvatski udio u Ini proda i da tim novcem financiramo, u dijelu u kojem je to dopušteno, gradnju industrijskih i tehnoloških parkova u krajevima kao što je Sisak, koji bi mogao biti oštećen zbog djelovanja MOL-a i Ine. Mislim da Vlada mora razmišljati o tome u kojem dobu živimo i koje su dominantne tehnologije koje se danas javljaju. Primjerice, u Njemačkoj i Francuskoj razvijaju se planovi ne samo za potpuno gašenje proizvodnje, nego i uporabe vozila koja se kreću na fosilna goriva. A što mi radimo?

No reakcija javnosti bi na prodaju hrvatskog udjela u Ini bila burna, jer se ona još uvijek doživljava kao nacionalno blago.

Reakcija javnosti je potaknuta prije svega istupima političara. Dok god političari govore s nekih suludih protekcionističkih pozicija, s pozicija koje pripadaju 20., a ne 21. stoljeću, reakcija javnosti bit će odgovarajuća. Ali ako jedan ozbiljan političar ili političarka objasni što će napraviti s tim novcem i zašto to čini, mislim da bi reakcija javnosti bila bitno drugačija. A u Hrvatskoj već 28 godina svi idemo linijom manjeg otpora. Zašto? Zato što je tako lakše, zato što na taj način manje dovodimo u pitanje naš uspjeh na izborima. Ustvari, našu budućnost većina političara podređuje četverogodišnjem ciklusu parlamentarnih izbora. To je suludo i to nas je dovelo u situaciju da smo prije 28 godina od tranzicijskih zemalja bili jedino iza Slovenije, a danas smo jedino ispred Bugarske.

Aktualno je i pitanje Agrokora. Kako napreduje SDP-ov besplatan telefon za Agrokor?

Ne znam.

SDP je pomalo utihnuo oko Agrokora. Koja su vaša predviđanja i što bi se moglo dogoditi u proljeće, kada istekne mandat izvanrednoj upravi?

Intenzivno sam pratio priču oko Agrokora od samih početaka donošenja lex Agrokora i ono što sada mogu sa sigurnošću tvrditi je da je moja profesija, ona odvjetnička, za sada najviše profitirala. Koliko god bih zbog toga s jedne strane mogao biti sretan, kao zastupnika koji se treba brinuti o interesima svih građana zbog toga me boli glava. Cijela priča oko Agrokora je odgoda i samo podmetanje pod tepih te sve što je trebalo eskalirati prije godinu dana eskalirat će sada. Vjerovnici ne prihvaćaju nagodbu, imamo određene vjerovnike koji su potpuno povlašteni, tzv. lešinarske fondove, a imamo i čitav niz drugih koji ne znaju kako će sve to završiti. Istovremeno se troše enormne svote da bi se pronašla nova uprava Agrokora. Za koga? Za novog vlasnika? Ne bi li novi vlasnik trebao odlučiti tko će biti nova uprava, umjesto da Ramljak na to troši milijune kuna.

Je li SDP utihnuo? Čini mi se da ipak jest, i to nakon što je HDZ svojim manevrom i većinom glasova ugasio istražno povjerenstvo. Informacije koje dolaze ne samo do nas političara, nego i do medija, izuzetno su ograničene. U ovom trenutku jasnu sliku ne možemo imati.

Istodobno na Ustavnom sudu ‘čami’ čak osam zahtjeva za ocjenu ustavnosti lex Agrokora, od čega je jedan i vaš. Prema posljednjim informacijama, Ustavni sud donijet će odluku tek u lipnju, nakon prestanka mandata izvanredne uprave. Je li Ustavni sud trebao ranije reagirati?

Kada sam podnosio prijedlog za ocjenu ustavnosti, rekao sam da mi glavni cilj nije srušiti taj zakon, već osigurati da Ustavni sud preispita zakon i otkloni sve možebitne dvojbe oko toga jesu li postupci koji su vezani uz Agrokor ustavni i zakoniti ili ne. Bojim se da je odugovlačenjem Ustavni sud napravio grešku. Ne pada mi na pamet prejudicirati odluku Ustavnog suda, ali mislim da moram iskoristiti i ovu priliku kako bih ih požurio. Ovaj predmet nije kao i drugi predmeti. Ovaj predmet je s financijskog stajališta, ali i stajališta ljudskih sudbina, toliko značajan za Hrvatsku da ga Ustavni sud mora tretirati s posebnom pažnjom, koja uključuje i brzinu.

Po profesiji ste odvjetnik i bavite se pravosudnim temama o kojima se u posljednje vrijeme malo govori. Kako ocjenjujete stanje u pravosuđu?

U pravosuđu su se dogodili određeni pomaci i statistički gledano došlo je do značajnog smanjenja broja predmeta, no to ne znači da je vrijeme čekanja drastično skraćeno. Zanimljivo je da je najveći utjecaj na ubrzanje rada pravosuđa imala na prvi pogled mala mjera, a to je izmjena Prekršajnog zakona koja je omogućila plaćanje kazni na licu mjesta. Ne samo da se smanjio priljev predmeta, nego se sucima omogućilo da brže rješavaju postojeće predmete. Za pravosuđe smo u vrijeme SDP-ove vlade imali rješenja i neka smo počeli provoditi, poput spajanja sudova, što mislim da je dobra mjera. I bez obzira što neki smatraju da je ukidanjem sudova u malim mjestima smanjena dostupnost pravosuđa, kao netko tko je imao iskustva s malim sudovima - kažem da to nije tako. U tom smjeru bi trebalo ići, iako se bojim da će vladajući iz čisto populističkih razloga odustati od te reforme i ići na ponovno kreiranje manjih sudova.

Problem na koji je ovih dana upozorila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović su blokirani i Ovršni zakon, koji je najavljen tek za sljedeću godinu. Ima li SDP neko rješenje?

Stanje se unatoč različitim populističkim zahvatima nije popravilo. Svi nas optužuju da SDP za dužnike nije napravio ništa, no podsjećam da smo prvog dana na prvoj sjednici Sabora u mandatu Zorana Milanovića ukinuli Zakon o javnim ovršiteljima i odgodili primjenu onog Ovršnog zakona koji je trebao omogućiti novoj privatnoj službi, pored javnih bilježnika, da sudjeluje u ovrhama i to u njihovom najosjetljivijem dijelu, kad vam ulaze u kuću i plijene imovinu. Kolega Orsat Miljenić i ja razmatramo i planiramo izraditi koncept načelnog rješenja ovršnog postupka koji bi upravo u tim potrošačkim sporovima stavio naglasak na zaštitu dužnika. Zašto? Zato što je u potrošačkim odnosima vjerovnik taj koji je apsolutno dominantna strana i on je taj koji treba procijeniti isplati li mu se ući u rizik. Pa primjerice prodati Apple nekome tko ima plaću 2.000 ili 3.000 kuna, pa se poslije čudi zašto ovaj ne može plaćati svoje račune. E pa ako si ušao u situaciju da si prodao računalo od 15.000 kuna nekome tko si ga ne može priuštiti, onda ćeš ti snositi rizik toga. Što se tiče Ovršnog zakona, radimo puno, ali mi ne pada na pamet, poput nekih kolega, radi vlastitog političkog probitka zloupotrebljavati sudbinu ljudi koji su se našli u izrazito teškoj situaciji. To neću nikada činiti.

O Plenkoviću: Takvu razinu bahatosti još nismo vidjeli

Kako biste ocijenili rad premijera Plenkovića?

Drago mi je da sam kolegu Plenkovića imao prilike upoznati prije, kao zastupnika i europarlamentarca, jer ga sada mogu uspoređivati s onime kako se ranije ponašao. Od njega sam očekivao puno više. Slika koju je stvarao o sebi prije nego je postao predsjednik Vlade rasplinula se u nekoliko mjeseci. Toliku razinu bahatosti i nespremnosti da se bilo što poduzme hrvatska politika još nije vidjela.

Hoće li SDP i dalje inzistirati na odlasku ministrice obitelji Nade Murganić?

Zasad to ne možemo zbog proceduralnih razloga, ali način na koji Nada Murganić vodi svoje ministarstvo je skandalozan. Njene izjave su ispod svakog nivoa i ne bi trebala biti ministrica u Vladi. Mogao bih biti zločest i reći da nećemo tražiti njenu smjenu jer nam politički odgovara takav ministar s takvim izjavama. Ali to nije odgovorna politika. Ona iz Vlade mora otići i mi na tome moramo inzistirati.

Hoćete li inzistirati i na odlasku Ladislava Ilčića, iako formalno ne možete u Saboru zatražiti njegovu smjenu?

Pitanje Ladislava Ilčića problematizirao sam i kada je on trebao postati savjetnik tadašnjeg ministra Stiera. Nemamo direktnu mogućnost utjecati na to tko će nekoga zaposliti kao savjetnika, ali itekako imamo mogućnost na to ukazivati. Ilčićeve izjave u posljednje vrijeme bile su naročito skandalozne i ne znam kakav mentalni sklop moraš imati da ti uopće padne na pamet sve ono što je govorio o ženama, a onda i da to izgovoriš.

O SDP-ovcima u Saboru: Nije točno da ništa ne radimo

Kritike dolaze i na rad SDP-ovih zastupnika, bilo da se govori da ništa ne rade, bilo da ono što rade ne dolazi do javnosti. Kako biste vi ocijenili rad SDP-a u Saboru?

SDP-ov rad u Saboru ocijenio bih prolaznom ocjenom, ali ništa više od toga. Nije točno da ništa ne radimo i da nemamo inicijativa. U samo godinu dana ove Vlade imali smo inicijativa koliko HDZ nije imao u osam godina što je bio u oporbi. Međutim, treba razgovarati o tome jesu li te inicijative bile ispravne i jesmo li se bavili pravim pitanjima. Druga stvar je to što se zbog pojedinih nesuglasica unutar stranke te inicijative teško probijaju u javnost. Ružno zvuči i neki će mi zamjeriti, ali mnogima ispadamo neozbiljni kada pokušavamo govoriti o ozbiljnim temama dok se među sobom ovako koljemo.

No posao zastupnika je i sudjelovanje u raspravama.

Držim da se, što se tiče rasprava, većini zastupnika ne može dati prigovor. Većina nas je sudjelovala u pripremi barem jednog zakonskog prijedloga, u izradi amandmana… Postavljamo i zastupnička pitanja, bilo pisana, bilo usmena. Evo, ja sam i na temelju pisanja tportala postavio zastupničko pitanje o tretmanu izbjeglica i odgovor koji sam dobio je uzburkao javnost. Postavio sam i dodatna pitanja jer je Vlada optužila udruge da namjerno šire lažne informacije o Hrvatskoj, među ostalim i UNHCR i Liječnike bez granica, dvije organizacije s tri Nobelove nagrade za mir. Zastupnici SDP-a rade, a drugo je pitanje koliki je učinak takvog rada.

To nije uvijek tako. Primjerice, prošli tjedan na izvještaju premijera o sastancima Europskog vijeća u sabornici je bio samo jedan zastupnik SDP-a, koji je iznio izlaganje u ime kluba i otišao. Slična situacija se ponovila i dan kasnije. Je li to normalno?

Slažem se s vama da to nije normalna situacija i još je jedan indikator stanja koje imamo. Ali tvrdnja da zastupnici SDP ne rade svoj posao ipak ne stoji.

Angažirali ste se oko izmjena Poslovnika. Kako gledate na prijedlog vladajuće većine?

Prijedlog mi je u ovom obliku teško prihvatljiv. Vladajući kažu da će povećati mogućnost propitivanja Vlade, ali kada uzmete elementarnu matematiku, shvatite da su samo 160 pitanja koja su se do sada postavljala u četiri navrata redistribuirali tijekom godine. Skratili su vrijeme za postavljanje pitanja i davanje odgovora. Zastupnicima se na sve načine pokušava ograničiti kako će govoriti putem replika, stanki i svega ostalog. Ovaj prijedlog je samo dokaz tvrdnji predsjednika SDP-a da na djelu imamo političku opciju kojoj sloboda govora i sloboda mišljenja nije baš draga.

Očekuje nas izbor novog saziva Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Jeste li se u SDP-u dogovorili o kandidatima koje ćete podržati?

Ovo povjerenstvo u sadašnjem sastavu je prvo povjerenstvo koje ozbiljno radi s ozbiljnim alatima. Bilo je nekih ‘dječjih bolesti’. Držim da bismo se trebali više baviti stvarnim sukobom interesa i ponašanjem političara koje ukazuje na to da se iza njegova djelovanja skriva nešto drugo, kao što su to odlično odradili u slučaju Karamarko, ali oni su se više bavili formalnim sukobom interesa koji se u slučaju mnogih više mogao nazvati propustom nego stvarnom željom da nešto zataje. Ali i mimo toga, njihov doprinos provjetravanju stanja u hrvatskoj politici je velik. Što se tiče toga koga ćemo podržati, puno je razgovora i konačan stav nije zauzet, međutim povjerenstvo biraju vladajući. A moja poruka je da bi one koji su započeli raditi dobar posao trebalo zadržati i omogućiti im da nastave raditi.

O zamjerkama IDS-u: U dijelu ponašanja nisu puno različiti od HDZ-a

Rodom ste iz Istre. Zašto se niste opredijelili za IDS?

U SDP sam ušao 1998. Moje je srce na lijevoj strani i vežu me ideje solidarnosti, jednakosti, demokratičnosti, promatranje svih jednakima. ‘Gledanje preko brda’, a Istrijani znaju što to znači, ono je što me odvratilo od IDS-a. Ne bih mogao egzistirati u toj stranci, a imao sam prilike nekoliko puta biti u koalicijama s njima na lokalnom i nacionalnom nivou pa jako dobro znam kako funkcioniraju. Imaju svojih dobrih strana, dobrih ljudi, ali to nije ekipa kojoj pripadam ili bih želio pripadati.

Koja je, po vama, tajna IDS-a i njihova dugovječnog ostanka na vlasti?

Građani su očito zadovoljni onime što oni rade, što barem dijelom proizlazi iz kontrole nad lokalnim proračunima i nekim medijima. U dijelu svojeg ponašanja, a reći ću nešto što bi Istrijanima bila uvreda, nisu puno različiti od HDZ-a.

Marko Perković Thompson je u jednom školskom udžbeniku definiran kao postmodernist. Kako to komentirate?

Ne znam koliko sam pozvan tumačiti Thompsona. Ali kada govorimo o postmodernizmu kao umjetničkom pravcu, samo ću reći da sam završio matematičku gimnaziju, a nju sam upisao namjerno.

O planovima za budućnost: Vratit ću se odvjetništvu

Po struci ste odvjetnik i time ste se bavili prije ulaska u politiku. Žalite li što niste ostali u odvjetničkim vodama?

To je posao koji sam volio i koji ću sigurno, prije ili kasnije, ponovo raditi. Ne mogu reći da žalim, iako mi sudske rasprave znaju nedostajati. Taj dio posla mi je bio izuzetno lijep. Ipak, kako ću se tome vratiti, nema pretjerane tuge. Ne vidim se zauvijek u politici.

Koga biste kao odvjetnik voljeli braniti, tko bi vam bio najveći izazov?

Teško je to reći. Imao sam priliku sudjelovati u obrani osobe koja je bila optužena za trgovanje stotinama kilograma droge, branio sam ljude kojima su se na teret stavljala i kaznena djela pedofilije. Dobar dio izazova sam prošao, ali bilo bi nekorektno da kažem da bi mi izazov bilo braniti Todorića ili Sanadera samo zato što su to visoko eksponirani medijski slučajevi. Posao odvjetnika je da svakom klijentu pristupi na isti način i da u svakom predmetu učini sve što može, u granicama zakona, da zaštiti interes svog klijenta.

Koga respektirate u HDZ-u?

Iznenadit ću vas - kolegu Jandrokovića. Unatoč slici koju javnost ima o njemu, u suradnji s nama uvijek je korektan i ako se nešto dogovorimo, to i poštuje. A ono što znam iz kuloara je da u unutarstranačkim odnosima i nije tako blag i ulizivački raspoložen kao što mu se stavlja na teret. Dapače. Pa ni prema sadašnjem predsjedniku HDZ-a.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Prije sam puno čitao, sada manje. Kad god mogu, odem u kino i to mi je u zadnjih nekoliko godina glavni način opuštanja.

Nedavno ste se i oženili. Jeste li se nakon sklapanja braka malo odmaknuli od politike i više posvetili obiteljskom životu?

Sama svadba ne mijenja na stvari kad s nekim živiš i kad si s njime odlučio provesti život.