Unatoč snažnom pritisku stranih proizvođača i recesiji, vinari iz Hrvatske, Crne Gore i Makedonije se jako trude izaći sa svojim proizvodima iz okvira bivše Jugoslavije, piše The Economist
Na hrvatskom tržištu postoji oko 2.500 proizvođača vina. Lokalni proizvođač vina na Pelješcu kaže da se ono proizvodi oduvijek, još od antičke Grčke. Najpoznatija sorta je svakako dingač. Monopol na tržištu ima nekolicina vinara, a više tisuća ih proizvodi za vlastitu konzumaciju.
The Economist piše da je prodaja skupih vina u Hrvatskoj u posljednje dvije godine pala za 40 posto, što je domaće proizvođače navelo da se okušaju i izvan granica Hrvatske.
Južno od Pelješca, u Crnoj Gori, priča nije bitno drugačija, samo što je monopol u rukama Plantaže, najvećeg proizvođača vina u bivšoj Jugoslaviji. Kao i ostali u regiji, i on je teško pogođen recesijom, ali je 2010. godine uspio prodati 16,9 milijuna butelja.
Plantaže inače izvoze trećinu svojih vina u Srbiju, petnaest posto u Bosnu, pet posto u Rusiju i pet posto u zapadnu Europu.
Velik je pritisak talijanskih i francuskih proizvođača koji izvoze u zemlje bivše Jugoslavije. Osim toga, i brojni strani trgovački lanci ugrožavaju domaću ponudu vina, iako bi naglasak svakako trebao biti na kvaliteti, a ne na cijeni.
Slična je situacija i s Tikvešom u Makedoniji. Tikveš proizvodi dvije trećine makedonskih vina, no 80 posto izvozi isključivo u zemlje bivše Jugoslavije, navodi The Economist
