Novinar Patrick Jackson u svom se tekstu pita je li Nemcov ubijen jer se suprotstavljao Putinovoj politici i navodnom prikrivenom ratu Rusije u Ukrajini ili je smaknut u neposrednoj blizini Kremlja u pokušaju diskreditacije ruskih čelnika, a moguće i njihovog zastrašivanja, no ne isključuje se ni mogućnost da je likvidiran kako bi se protiv njih digla pobuna. Jackson kao posljednji razlog navodi opciju prema kojoj je 55-godišnjeg oporbenjaka možda ubio netko tko je na njega bio vrlo kivan.

Vladimir Putin - dobar sin KGB-a

Na dan kada je više tisuća ljudi u Moskvi ispred Centra Saharov, muzeja posvećenog ljudskim pravima i sovjetskom akademiku disidentu, ispratilo Nemcova na posljednje počivalište, prva od teorija koju navodi Jackson vezana je uz Putina.

Nemcov je bio vrlo poznat političar s dugogodišnjim stažem koji je trebao predvoditi prosvjedni skup u Moskvi protiv rata u Ukrajini.

'Ako podržavate zaustavljanje ruskog rata u Ukrajini, ako podržavate zaustavljanje Putinove agresije, dođite 1. ožujka na Proljetni marš u Marino (moskovsko predgrađe)', poručio je Nemcov na društvenoj mreži, nekoliko sati prije likvidacije.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko tvrdi da je Nemcov namjeravao objaviti 'neke uvjerljive dokaze o uključenosti ruskih oružanih snaga u sukob u Ukrajini'. Takvi potezi, ocjenjuje Jackson, zasigurno bi antagonizirali Kremlj, ali i ruske nacionaliste koji gorljivo zagovaraju pobunjeničku stvar u Ukrajini.

Putinov glasnogovornik Dimitrij Peskov za BBC je izjavio da je pomisao da iza njegova ubojstva stoji Putin 'nelogična i neprihvatljiva'. Čak i ako prihvatite mogućnost da bi Kremlj naručivao ubojstva disidenata, nastavio je, ostaje pitanje zašto Nemcov, a ne drugi, mlađi i puno opasniji političari iz redova oporbe, poput Alekseja Navaljnog koji je predstavljao daleko veću smetnju Putinu kada je u zimi 2011./2012. u Moskvi organizirao val žestokih prosvjeda protiv vlasti.

Jackson se stoga pita zar bi, 'ako su sudski postupci protiv Navaljnog bili politički motivirani, kao što mnogi vjeruju da jesu, bilo logično ubiti neko manje smetalo, a glavnom suparniku tek zadavati glavobolju u pokušaju ušutkavanja'.

Odmetnuti elementi u ruskim službama sigurnosti

Još jedna od teorija o pozadini spomenute likvidacije koja visoko kotira jest ona koja upire prst krivnje u ruske ultranacionaliste povezane sa sigurnosnim službama. Nemcov, pacifist i za mnoge i moćne izdajnik domovine, mogao je biti ubijen kao upozorenje Putinu da nikako ne smije odustati od rata u Ukrajini. Jackson smatra da je jedna druga teorija, prema kojoj su neki djelovi sigurnosnih službi isplanirali ubojstvo kako bi se opravdale nove, drakonske mjere suzbijanja svih oblika neposluha, manje vjerojatna.

Naime, službe sigurnosti pod Putinom već uživaju goleme ovlasti.

Mnogi se pak pitaju zašto još uvijek nema neke upotrebljive snimke ubojstva s obzirom da je područje mosta kod zidina Kremlja, poprišta likvidacije, pokriveno brojnim sigurnosnim kamerama.

CIA

Osuđujući likvidaciju Nemcova kao 'podlo i cinično ubojstvo', ruski predsjednik je obećao da će organizatore i počinitelje ubojstva privesti pravdi.

'Atentat ima sve oznake naručenog ubojstva i u potpunosti je provokativne prirode', kazao je Putin dajući do znanja da to ubojstvo smatra organiziranim atentatom, a ne slučajnom pucnjavom na ulici.

Osim toga, 'provokacija' je kodni naziv Kremlja za napad čiji je cilj destabilizacija ruske države. Tko bi mogao stajati iza tog napada, jasno je kazao glavni spin doktor Kremlja i TV voditelj Dimitrij Kiselev koji se zapitao kome najviše koristi to ubojstvo.

'Kada je bio živ, Nemcov Zapadu nije bio potreban, nije bio koristan. Ali mrtav, daleko je zanimljiviji', kazao je Kiselev.

No ako iza atentata i stoji neka strana obavještajna služba kako bi se potkopalo Putina, onda se ona preračunala jer se u nedjelju na mimohodu u čast Nemcovu i prosvjedu protiv njegova ubojstva okupilo oko 50.000 ljudi što jest pristojna gomila ljudi, ali niti izdaleka blizu masovnosti protuvladinih prosvjeda 2011./12. Osim toga, nije bilo nikakvih nereda i sukoba sa snagama reda.

Ultranacionalisti ili islamski ekstremisti

Nesumljivo ima puno Rusa koji su mrzili liberalne političke stavove Nemcova i njegovo protivljenje ratu u Ukrajini, što je za brojne nacionaliste sveti rat.

'Nije tajna da postoje neki iznimno radikalni likovi na obje strane ukrajinskog sukoba koji nisu nikome podređeni i nikome ne odgovaraju', kazao je Vladimir Markin, glasnogovornik moćnog ruskog Istražnog odbora.

Taj odbor, često optuživan za pristranost, promiče i teoriju da bi ubojice mogli biti pripadnici islamskih ekstremista, bijesnih zbog osude koju je izgovorio Nemcov na račun pokolja u Charlie Hebdou u Parizu.

Nemcov nije krio svoje židovske korijene iako je bio kršten kao pravoslavni kršćanin, no ono što nedostaje u toj pretpostavci je preuzimanje odgovornosti.

Poslovni interesi ili ljubomorni muškarci

Nemcov je bio angažiran u medijski praćenoj protukorupcijskoj kampanji u Jaroslavu, provincijskom gradiću nedaleko od Moskve, a i on sam je imao važne poslovne interese. Naručena ubojstva zbog poslovnih razloga su malo zamrla pod Putinom, ali se još uvijek događaju. Međutim, zašto bi počinitelji ubojstva iz poslovnih interesa preuzeli tako golem rizik napadom na Nemcova u jednom od najčuvanijih dijelova Moskve.

S obzirom na to da je Nemcov bio poznat i kao ženskar, mnogi se pitaju nije li njegov ljubavni život bio uzrokom fatalnog kraja. Ukrajinska manekenka, 23-godišnja Ana Duricka, koja je poznavala Nemcova tri godine, malo je, međutim, mogla reći o napadu. Ona nije uspjela vidjeti napadača jer je pucao straga, a jedino se sjeća svijetlog automobila koji je brzo odjurio u noć.

Prema najnovijim informacija, istražitelji su ponudili nagradu u iznosu od tri milijuna rublji, odnosno oko 48.000 američkih dolara za informaciju koja bi odvela do ubojica.

Nemcov je najistaknutiji oporbeni političar ubijen tijekom 15-godišnje Putinove vladavine.

Godinama je bio jedan od čelnika liberalne stranke Savez pravih snaga. Početkom 90-ih obavljao je dužnost guvernera pokrajine Nižnji Novgorod, a 1997. i 1998. za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina bio je zamjenik predsjednika vlade.