PRVI ČOVJEK SABORA

Petrov: Umješan političar ili na rubu patetičnosti?

15.10.2016 u 18:00

  • +36

Prvo zasjedanje Hrvatskoga sabora

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek

Bionic
Reading

Kakav će Božo Petrov biti predsjednik Sabora, pokazat će ubrzo djelima nakon što je po izboru za šefa parlamenta svoju i ulogu Sabora oslikao riječima. S obzirom na njegov govor, mišljenja su podijeljena, barem kada je riječ o komunikacijskim stručnjacima. Je li njegova izvedba pri izboru na najvišu dužnost u predstavničkom tijelu države bila samopouzdana i sigurna? Ili na rubu patetičnosti i nepoznavanja političkih pojmova?

Petrov se u svojem prvom službenom govoru kao šef Sabora pokazao kao umješan političar i komunikator, smatra profesorica političke komunikacije s Veleučilišta Vern Nikolina Borčić, koja ističe kako je ono što međusobno razlikuje političare njihova komunikacijska strategija uvjeravanja.

Što je Petrov htio poručiti izborom boja odjeće?

'Politički govori uglavnom su usmjereni na naglašavanje društveno privlačnih činjenica i vrijednosti vezanih uz vlastitu stranku, osobu ili instituciju čime se postiže učinak povezivanja tih vrijednosti i stranke, osobe ili institucije u svijesti javnosti. Stoga je u svojem govoru Petrov naglasio vrijednost rada Sabora, njegovu važnu ulogu u društvu, važnost načina rada zastupnika te njihov način rada, naglasivši pritom koncepte odgovornosti, vrijednosti, zajedništva i predanosti koji su dominirali i u njegovim dosadašnjim govorima.'

No politički govori također se dominantno temelje i na kritici jer se tako također naglašava vlastita ispravnost. 'Umješni političari, a smatram da Petrov to jest, pritom daju prednost implicitnim (manje upadljivim, manje očitim) komunikacijskim strategijama. Kritiziraju ne spominjući ime, no uvijek izaberu temu koja je dobro poznata javnosti i Petrov se kao šef Sabora želi istaknuti naglašavajući da će vodstvom Sabora redovito dolaženje na sjednice i redovito obavljanje obveza biti od ključne važnosti, čemu će služiti i Kodeks ponašanja zastupnika te jačanje uloge saborskih odbora i veća transparentnost rada Sabora', ističe Borčić.

Podsjeća da je u njegovim dosadašnjim govorima dominiralo ukazivanje na vrijednosti i antivrijednosti društva što je stereotipno i općenito za političke govore, ali je razlika između političara u tome ukazuju li oni dominantno na negativnosti u društvu šireći time svojevrsno negativno ozračje ili umjereno ukazuju umjereno nedostatke afirmirajući pozitivne antipode (suprotnosti) tih društvenih mana čime potiču vjeru i motivaciju sugrađana. Borčić smatra da je 'Petrov skloniji ovom drugom načinu komuniciranja što je pokazao i danas i govoreći sigurnim izričajem prenio stav kako će snaga ovog novog saziva Sabora proizaći iz međuodnosa etičnosti i predanosti poslu njegovih zastupnika'.

Što se tiče perspektive neverbalne komunikacije, Borčić je naglasila samopouzdanu i sigurnu izvedbu te se osvrnula i na poruku koju Petrov šaljem izborom boja odjeće. 'Prema recentnim teoretičarima, dominantne boje odjevnih predmeta imaju (ne)svjestan učinak na percepciju osobe u nekoj komunikacijskoj situaciji. Moguće je da boje utječu na evokaciju emocionalnih reakcija, odnosno percepciju govornika. Tamnosivim odijelom Petrov prenosi poruku o osobi decentnog, konzervativnog i neupadljivog karaktera dok ljubičasta boja sugerira stanovitu tajanstvenost te posebnost.'


Petrov na rubu patetičnosti i nepoznavanja političkih pojmova

Posve drugačiji dojam svojim je govorom Petrov ostavio na politologa i komunikologa Peru Maldinija, profesora Sveučilišta u Dubrovniku: 'S političkog aspekta, njegov je govor bio kratak i uglavnom očekivan uz spominjanje općih mjesta. Nema tu ničega što bi bilo posebno; govorio je vrlo prigodno i minimalistički te je naglasio ono na čemu inzistira i inače, a to su promjene. Odnosno u govor je nakon dugo vremena ponovno vratio riječ 'reforme', i to na deklarativnoj razini – vratiti dignitet Saboru, ugled politici i slično, koristeći određene političke pojmove.'

'Međutim, način kako ih je uklopio u govor ostavlja dojam nekog tko se prvi put susreće s njima, a ne o praktičnom političaru koji je upravo izabran na najvišu dužnost u predstavničkom tijelu države', upozorio je za tportal Maldini i objasnio na primjeru: 'Petrov je spomenuo Sabor kao najvažniju demokratsku komponentu što je netočno, makar i kao kolokvijalni izraz. Sabor je izraz političke volje građana i narodnog suvereniteta, predstavničko tijelo i najvažniji stup vlasti (zakonodavna) iz koje proizlazi ona izvršna. Kao psihijatar on to ne mora znati, ali kao predsjednik Sabora mora, podjednako u značenju i u uporabi.'

'No premda ne osobito bitan detalj, i ta verbalna nepreciznost samo je ilustracija općenito niske razine političke kompetencije i nerazumijevanja demokratskog političkog procesa i funkcija političkih institucija. Upravo odatle proistječe Mostu i Petrovu svojstveno instrumentalno korištenje mehanizama demokracije i sklonost dezavuiranju procedure i demokratskih standarda što će se ubrzo pokazati i u Saboru', upozorio je Maldini.

S komunikacijskog aspekta gledano, 'govor je bio u njegovu stilu, na rubu patetičnosti uz povišen svečarski ton, kojemu usprkos prigodi formalne konstitucije Sabora i izbora predsjednika, s obzirom na političke okolnosti, ali i sam relativno prozaičan i običan sadržaj govora, ipak ne pristaje. Što se pak izvedbe tiče, Petrov je svoj govor čitao, a je li to bilo zbog toga što mora imati kontrolu da ne bi pogriješio, doza nesigurnosti… to ne znamo, ali bilo bi bolje da ga je izrekao gledajući u zastupnike. Uglavnom, ništa posebno i nikakvu novinu nije donio', zaključuje Maldini.