U zadnjih mjesec dana zabilježeno ih je više od dvadeset, dok je samo u srijedu s Velebita uspješno izvučeno troje turista. Najprije je u Velikoj Paklenici 52-godišnji njemački alpinist pao, pri čemu je ozlijedio skočni zglob, a nedugo potom izraelski par je na nemarkiranom putu izgubio orijentaciju, piše Slobodna Dalmacija.

'Osim obuće, odnosno neprikladne opreme, najveća klopka u takvim situacijama je nedostatak vode. Naše sunce iznimno je jako, reflektira se o stijene, tako da se čovjek zapravo izlaže dvostrukoj dozi. Vrlo brzo dehidrira, izgubi koncentraciju, pa onda zaluta, padne i ozlijedi se', navodi Prizmić.

Uz nepromišljene turiste sklone iznenadnim avanturističkim pothvatima, gužvu u HGSS-a dodatno izazivaju i lažne dojave o nesrećama, kao u srijedu, kada je tijekom izvlačenja troje turista dojavljeno da neka osoba doziva i traži pomoć na području Vitrenika. Kada je Ekipa HGSS-a upućena na to područje te ga intenzivno pretražila, na terenu nije pronađena osoba koja je tražila pomoć.

'Očito se radilo o lažnom pozivu ili se osoba koja je zvala u pomoć sama uspjela izvući iz nevolje. Godišnje imamo pet do šest lažnih dojava. Bilo je uistinu ružnih situacija kada nam je, primjerice, javljeno da je čovjek u jami, a zapravo je, kako se poslije pokazalo, bio u kafiću. Zašto to rade, teško je reći, dalo bi se o tome raspravljati', navodi Prizmić.

Osim vremena, živaca i mišića HGGS-ovaca, takve dojave, kaže Prizmić, iziskuju nepotrebne troškove.

'To sasvim sigurno košta. Ako bi se radilo o plaćanju po prosječnoj radnoj satnici, onda se cijena intervencije lako izračuna ako se broj osoba i provedenih sati na terenu pomnoži s tom satnicom', kaže Prizmić dodajući kako je ipak u konačnici najskuplje dizanje helikoptera koje po satu iznosi od tri do pet tisuća eura.