U vrijeme njemačkog ujedinjenja početkom devedesetih godina, tadašnji kancelar Helmut Kohl najviše se brinuo o tome kako privoliti Mihaila Gorbačova i SSSR da pristanu na takvu ogromnu geopolitičku promjenu. Jer još od Drugog svjetskog rata Njemačka je bila podijeljena u dva dijela, kapitalistički zapadni i komunistički istočni, što je, između ostaloga, bilo garancija sigurnosti u Europi.

Najveća kontinentalna sila skoro je pola stoljeća proživjela raspolućena, te je san brojnih njemačkih političara bio konačno ujediniti zemlju. Kohl je pak u tome uspio, ponajviše uz američku i sovjetsku podršku, dok povijest bilježi i sastanak Margaret Thatcher i Francoisa Mitteranda, na kojem su se ovo dvoje iskusnih europskih lisaca pitali kako se nositi s ujedinjenom Njemačkom u srcu Europe.

Ako je vjerovati svemu što se ovih dana piše u britanskim medijima, s Njemačkom se danas – u vrijeme krize eura – može nositi samo sustavnim sklanjanjem s puta jer se pokazalo da EU u vrijeme panike i recesije još više ovisi o pruskoj postojanosti i novcu. Vatru je prvi odlučio zapaliti britanski tabloid The Daily Mail, zapitavši se u provokativnom naslovu 'koristi li Njemačka financijsku krizu za osvajanje Europe'.

Takvim glasovima se komentarom pridružio i kapelan Londonske burze dr. Peter Mullen, koji je u Daily Telegraphu upozorio na apsurd da se 'EU osnivao kako bi ograničio njemačku moć', no sada 'idemo u pravcu njemačke superdžave'. Mullen ističe da je njemačka kancelarka Angele Merkel kao lijek za financijsku nestabilnost eura pozvala 'na više, a ne manje Europe', što se u određenim krugovima u Engleskoj tumači kao 'jasno izražavanje ambicija'. Iako je britanski euroskepticizam nadaleko poznat, već dugo vremena isti nije bio tako direktno usmjeren prema Njemačkoj.

Riječ je, ipak, o državama koje su u proteklih sto godina dvaput vrlo krvavo ratovale, a unutar EU-a nisu tako često imale zajedničke inicijative ili stanovišta. Euro je u biti bio njemački projekt, iz kojeg se Velika Britanija povukla. S druge strane, Britanci i dalje gaje svoju 'posebnu vezu' sa SAD-om, što je u vezi američke invazije na Irak izazvalo otvoren raskol u vrhu EU-a. Njemačka nikad nije mogla oprostiti Britaniji što odbija uvođenje efektne zajedničke vanjske politike za cijelu uniju, pa da se ubuduće mogu izbjeći situacije u kojima pola EU podržava napad na Irak, dok je druga polovina apsolutno protiv.

S obzirom na dugu i kompliciranu zajedničku povijest, između Londona i Berlina se rijetko kada mogu otvoreno čuti disonantni tonovi, no u vrijeme krize živce je teže kontrolirati. Premijer David Cameron je već odbio prijedlog kancelarke Angele Merkel o uvođenju jedinstvenog europskog poreza na financijske transakcije, što bi ugrozilo poslovanje londonskog Cityja.

Istovremeno je nepozvan dijelio savjete o tome kako euro treba stabilizirati, što je Merkeličinog najbližeg saveznika, francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, izazvalo da Cameronu poruči da začepi usta. U takvoj atmosferi zato više ne iznenađuje što se u otočkim medijima mogu pročitati naslovi poput onog od prije par dana u Guardianu, o 'krizi eura koja podiže napetosti između Njemačke i Britanije'.

Volker Kauder, bliski suradnik Merkel i vođa CDU-a u Bundestagu, na stranačkom saboru svoje stranke ovog je vikenda uputio kritike na račun britanske politike prema EU. 'I Britanci imaju odgovornost za uspjeh europskog projekta. Samo gledati vlastitu korist i odbijati se uključiti kad je potrebno, siguran sam da Britanci ne žele poslati takvu sliku.', objasnio je demokršćanin Kauder, koji je u svojem govoru poentirao i rečenicom: 'Ubuduće će se u Europi govoriti njemački!'

Takvi izljevi probuđenog njemačkog nacionalizma zasigurno nisu lijepi za čuti u ostatku Europe, a ponajmanje u Londonu. Kauderovu izjavu odbio je komentirati premijer Cameron, nego je pitijski preko glasnogovornika poručeno da 'Europi slijedi debata o obliku Europe', u kojoj bi se trebalo 'usmjeriti na ekonomska rješenja'. U prijevodu: Britanci su protiv bilo kakve snažnije europske integracije od već postojeće. Konzervativni euroskeptici Velike Britanije već se oglašavaju u tamošnjim medijima s predviđanjima kako je cilj Njemačke 'izgurati nas sa strane u EU' i ostaviti Britaniju 'u nevažnoj močvari', a ostatak kontinenta dovesti pod germansku hegemoniju.

U atmosferi razmjene verbalne paljbe između dviju zemalja britanski premijer David Cameron dolazi u petak u posjet Njemačkoj. U Berlinu će ga dočekati kancelarka Merkel, koju će zanimati da čuje što Cameron misli kad kaže da EU 'mora imati fleksibilnost mreže, a ne čvrstinu bloka', te da želi Bruxellesu oduzeti pojedine kompetencije i vratiti ih na nacionalni nivo.

Očekuje se da će Merkel od Camerona tražiti podršku za svoj plan promjene temeljnih europskih ugovora, dok bi on zauzvrat tražio da Njemačka odustane od uvođenja poreza na financijske transakcije. Više nego realno jest da ni jedno ne dobiju ono što žele, i to baš u trenutku kada je svađa između Velike Britanije i Njemačke posljednja stvar koju EU treba.