'Žunić ne vidi ni sukob interesa, niti išta problematično u tome da je kupio POS-ov stan u Zadru - gradu u kojem ne živi ni on niti njegova obitelj. Vjerojatno se pita kako ne vidimo da je upravo Zadar 'next big thing' u hrvatskom turizmu i da se baš tamo isplatilo kupiti 'po manje od 1000 eura po kvadratu', da bi onda potencijalno mogao iznajmljivati turistima za 100 eura po danu', ističe Možemo!.

Međutim, Žunić nije uzrok loše stambene politike u Hrvatskoj, već je samo njezina posljedica, ocjenjuju u političkoj platformi i ironično predlažu da APN bude kratica za 'Agenciju za prisvajanje nekretnina'.

Možemo! već duže vrijeme upozorava da gradovi, općine i država moraju povećati fond stanova u javnom vlasništvu, koji će biti dostupni građanima za dugoročni najam po povoljnim cijenama.

Cilj javnih ulaganja u koja se investira novac svih građana treba biti osiguranje dostupnog stanovanja, a ne rasprodaja tih stanova bilo kome bez ikakvih društvenih i ekonomskih kriterija i bez jasnih odredbi da se radi o stanovima za stanovanje, a ne nekretninsko-turističkoj investiciji.

Hrvatska već 30 godina odriče mogućnost upravljanja stambenom politikom i prepušta je tržištu i bankama, a posljedice tog pristupa su deseci tisuća deložiranih i osiromašenih u slučaju Franak, prezaduženost hrvatskih kućanstava, kontinuirani rast cijena nekretnina u velikim gradovima i rast cijena najma. Uz sve to, država subvencioniranjem kredita izravno utječe na povećanje cijene nekretnina i osigurava rast tržišta kredita bankama, upozorava Možemo!.

Beč ima 85 posto stanova u javnom i vlasništvu neprofitnih organizacija i time osigurava dostupnost stanovanja za sve, a hrvatski gradovi imaju manje od dva posto vlasništva stambenog fonda, koji prodaju na tržištu umjesto da ga stave u funkciju javnog najma, kaže se u priopćenju.