Njega i trojicu suputnika iz automobila snimka zapravo nije spasila - nego je dokazala da su dulje od dva tjedna potpuno nevini bili iza rešetaka. S obzirom na to da i preostali uhićeni eksplicitno tvrde da nisu sudjelovali u neredima i da za to ne postoje dokazi, vjerojatno mogu žaliti da se u jednom trenutku i sami nisu dohvatili kamere i snimali.

Ili, recimo, da policija nije snimala njih, pa dokazivala krivnju umjesto da oni dokazuju svoju nevinost.

'To je nešto što planiramo, slažem se da bi riješilo neke problema (…) Ali ne možemo baš sve', rekao je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović prošloga tjedna za RTL, upitan bi li možda bi mudro da prilikom intervencija policajci nose kamere na svojim odorama, kako je uobičajeno u brojnim zapadnoeuropskim državama.

Božinović je objasnio da je u njegovom mandatu policijska oprema temeljito obnovljena u brojnim segmentima, pa nije bilo sredstava i za kamere - ali da je, to, i taj korak u planu.

Nešto stariji prisjetit će se da su hrvatski policajci prije punih sedam godina već imali 'body warn kamere', dapače: upravo MUP objavio je snimku jedne intervencije u Osijeku, kada je policajac brutalno postupio prema starijoj ženi koja je prešla cestu dok je na semaforu bilo crveno svjetlo. Od tada do danas ne pamti se objava sličnih snimki, pa je od Ministarstva unutarnjih poslova tportal službeno zatražio objašnjenje: što se dogodilo s već nabavljenim kamerama i kada će se ostvariti ministrova najava?

Pilot projekt od sedam godina

I dobio neobičan odgovor da kamere još postoje i koriste se, doduše u sklopu sedam godina starog pilot-projekta.

'U okviru projekta e-Policija 2015. godine predviđen je pilot projekt 'Sustav za upravljanje policijskim kamerama'. Iako tada, 2015. godine, projekt nije u potpunosti uspješno implementiran, on nije niti okončan. Sustav za upravljanje policijskim kamerama je tada uspostavljen na 10 lokacija i to u šest policijskih postaja Policijske uprave zagrebačke te još u četiri policijske uprave, i to osječko-baranjsku, primorsko-goransku, istarsku i splitsko-dalmatinsku, a na svakoj lokaciji sustav je činio e-kiosk s 20 kamera, aplikacijom za praćenje zaduživanja i razduživanja kamera te za čuvanje snimanja', objašnjavaju u MUP-u.

Dakle, laički: u nekim policijskim zgradama postoje police s kamerama koje su u upotrebi. No tko ih koristi i koliko nas to košta?

'Bez obzira na činjenicu što pilot projekt tada nije uspješno implementiran u svakodnevno postupanje policijskih službenika, cijeli sustav se tijekom godina redovito održava, odnosno zamjenjuje, te nije prestalo njegovo korištenje, već se mijenjao samo opseg. Naime, u pojedinim rodovima policije policijski službenici i danas nose kamere na odjeći i njima snimaju postupanja za koja se prethodno procijeni da bi mogla biti složenija. Kao što smo ranije spomenuli, Sustav za upravljanje policijskim kamerama u pilot primjeni je od 15. listopada 2015. godine, a tada ugovorna cijena sustava je bila 689.218,75 kuna, dok godišnje održavanje sustava iznosi 239.000,00 kuna s PDV-om. Sustav se i u godinama iza nas održao te nije tajna kako je namjera ovog Ministarstva snažnije ga implementirati budući da vjerujemo kako bi uporaba takvog sustava s policijskim kamerama u svakodnevnom radu pridonijela većoj transparentnosti i demistifikaciji rada policije te zaštiti prava građana u prvom redu. Međutim, nije zanemariva činjenica da bi se sustav koristio i u zaštiti policijskih službenika od neutemeljenih optužbi na njihov rad', kažu u MUP-u za tportal, ne objasnivši rokove u kojima namjeravaju ostvariti najavu ministra Božinovića.

'Razumljivo je da se planirana nadogradnja (i to ona u većem opsegu primjene) ne može ostvariti unutar postojećih sustava, već je potrebno stvoriti nove verzije sustava te nabaviti nove kamere, a korisnike sustava, odnosno policijske službenike osposobiti za sustavno korištenje. Naime, implementacija tzv. 'body worn camera' samo je jedna od komponenti našeg dugogodišnjeg projekta e-Policija, a kojim se postupno digitalizira rad policije u mnogim područjima i to nakon što se za pojedinu komponentu u potpunosti pripreme detalji radnih procesa te svi potrebni zakonski i podzakonski propisi. Po istom principu poduzimamo korake potrebne za implementaciju kamera izvan pilot projekta te smo trenutno u fazi pronalaska načina financiranja kroz fondove EU', najava je iz ministarstva.

Kakva je praksa u Europi

U MUP-u su ipak osjetili potrebu objasniti da u Europi ne postoji jedinstvena praksa oko upotrebe policijskih tjelesnih kamera: u nekim državama one se koriste samo na policijskim vozilima i samo za nadzor prometa, u drugima i na odorama - i to za nadzor prometa i intervencije zbog nasilja u obitelji - a u trećima upravo prilikom postupanja u masama ljudi ili u očekivanim sigurnosno rizičnim postupanjima, kao prilikom spomenutog incidenta s navijačima na autocesti A1.

U pojedinim državama o korištenju kamera autonomno odlučuju policijske uprave, a u nekima je odluka čak prepuštena svakom policijskom službeniku ponaosob. Neke države, naravno, kamere uopće ni ne koriste.

'Smatramo kako bi sustavno uvođenje snimanja kamerama, nakon što bi ga se adekvatno tehnički, tehnološki i zakonodavno pripremilo, unaprijedilo rad policije, poboljšalo odnos policije i javnosti, ali se uvođenje navedenog sustava nikako ne može smatrati cjelovitim rješenjem teme koja je povod Vašeg pisanja', odgovorili su iz MUP-a tportalu, premda im u upitu nismo ni spomenuli incident na Desincu.

No budući da su ondje policajci ispucali više desetaka metaka i ozlijedili najmanje četiri osobe, a u javnosti su se pojavile brojne optužbe o prekoračenju ovlasti, te uzevši u obzir iskustvo četiri nevino zatvorene osobe s početka teksta, dojam je da kamere barem u ovakvim situacijama sasvim sigurno ne bi škodile.